Komentari

majstoricasmora.blog.hr

Dodaj komentar (49)

Marketing

  • čovjek na vjetru

    Zanimljivo..
    Možda je netko jednostavno hoćže prenijeti na ekran kako se osjeća i te stvari, i ne vidim tu baš neki problem... Ne znam, nisam pametan...
    Osobno, ne želim neke pohvale za ono što pišem.. Kužiš? Ako nekog zanima, nek dođe i vidi, a ako ne...
    Dobre su ti teme!
    Pozdrav! =)

    avatar

    03.02.2007. (14:45)    -   -   -   -  

  • rU

    ne znam za druge. no ja sam u duši pripovjedač.

    volim slušati priče ... i pripovijedati ih volim.
    sjedila sam na bakinu koljenu i slušala priče prije no što sam prohodala i progovorila. ne znam živjeti bez priča i pripovjedanja.
    u priču sve stane. i stvarnost i snovi. i ono što je na razmeđi sna i jave.

    u nekom sam prošlom životu bila putujući pripovjedač.
    kad jednom prestanem pripovijedati studentima, vjerojatno ću se vratiti svojoj prošloj inkarnaciji. pa ću k'o sjedokosa baka okupiti djecu s ulice il' zamoliti da me puste u vrtić, na dječji odjel bolnice ... il' tako negdje.
    sjest ću i pripovijedati. i gledati dječje oči i otvorena usta.

    meni priče i pripovijedanje trebaju poput kruha. a blogosfera je poput divne velike pekare.
    odasvud mirisi svježeg kruha i svakojakog literarnog peciva. ne sjedne mi baš svako lako. na želudac. no ja ipak gutam. dobar dio onoga što mi je na dohvatu.

    "pečem" i sama pomalo. i svaki mi je dan nešto u pećnici ...
    i veselim se onima što svrate do klupice kraj začaranih jezeraca.
    nadam se da tek mali dio ode pokvarena želudca ...

    avatar

    03.02.2007. (16:08)    -   -   -   -  

  • tita

    pisanje je dobra psihoterapija, možda iz tog razloga? tko zna ;))

    avatar

    03.02.2007. (16:51)    -   -   -   -  

  • aquaria

    Da ponovim Iridine riječi - u ovoj zemlji je puno lakše napisati knjigu, nego objaviti je. Pisanje je poziv, a ne zanat. Ja taj poziv imam odavno, stvar je moje inercije i nesnalaženja, zapravo više lijenosti da ustrajem u prljanju ruku dok tražim nekoga tko bi mi nešto objavio. No ono što sam napisala ostaje i možda se jednom objavi, makar posmrtno. ;))) Dotad pišem za svoju dušu, kao mnogi ovdje prisutni... Da, ima nas mnogo, i dobro je da je tako :))) Pozdrav! :)))

    avatar

    03.02.2007. (17:05)    -   -   -   -  

  • hapy

    pisanje mi nikada baš nije išlo najbolje,al volim biti na blogu,reći nešto
    izraziti svoje osjećaje makar i video spotom....
    veseli me što se dopisujem sa svima vama i šta da ti kažem dooobro je:::)

    avatar

    03.02.2007. (18:03)    -   -   -   -  

  • hapy

    ma gle, nije bit u severini...ova stvar znaš nekako je ono moja
    slična meni...prvi stihovi...slušaj...

    avatar

    03.02.2007. (18:12)    -   -   -   -  

  • misko

    Nije pisac svatko tko piše, kao što nije svatko trkač koji trči!
    Da nema kompa, koliko bi njih pisalo? Vjerujem jako malo...ali dobro je da je ovako.
    Osobno, na blogu sam pročitao neke zbilja kvalitetne stvari od potpunih anonimaca, u koje i sebe ubrajan, a kad uzmem u ruke kjnigu od neki naših renomiranih pisaca, okrene mi se želudac!
    Pozdrav lijepi sunčani...ajme, kakav dan...u svakom pogledu!

    avatar

    03.02.2007. (18:42)    -   -   -   -  

  • leo news

    čudan je put pisane riječi. tijekom opsade sarajeva objavio sam preko tisuću zidnih novina ; leo news-vijesti-vesti-izvješća-haberi i nešto manje emisija na radio studio 99 pod istim naslovom. materijal u većini je sačuvan i mogao bi se "ukoričiti". mnogih iz tog vremena nema među živim i to je jedini razlog zbog kojeg će jednoga dana taj materijalugledati svjetlost dana.ali, biti pisac je ipak nešto ozbiljnije...

    avatar

    03.02.2007. (19:08)    -   -   -   -  

  • mandarinica

    u nekoj brzini zivota mnogi su zaboraviti slusati...svoje prijatelje, najblize. verujem da mnogi pisu jer imaju potrebu ostaviti nekakav trag o onome sto im se desava, o cemu razmisljaju a mozda ne mogu uvek podeliti sa drugima. a svako ko zeli ista baciti na papir, pomalo je pisac u dusi :)
    pozdravcic

    avatar

    03.02.2007. (19:21)    -   -   -   -  

  • atlantida

    Nakon poražavajućih statističkih podataka da smo polupismen narod, lijepo je znati da ona polovica što znade pistati, znade nešto suvislo i napisati. Istina, danas je poplava pisaca. Ne samo kod nas, već i u svijetu. U Americi padneš s kruške i napišeš knjigu o tome. Zatim se pojaviš na Opri i cijeli svijet čita kako si pao s kruške. U drugim zemljama postoje i agenti kojima je posao tvoju knjigu plasirati. Mi Hrvati smo sami svoji majstori. I ako nismo Lana Biondić, pišemo za svoju dušu (ili prijatelje).
    Pusa:))

    avatar

    03.02.2007. (19:53)    -   -   -   -  

  • zmajka

    Da me puste jedno mjesec-dva-tri dana makar, da ne moram brinuti za egzistenciju i svakodnevni život, u što se ubraja ponekad više misaoni, a ponekad i teži fizički rad... da se mogu okrenuti prema sebi i ući tu unutra gdje odavno nema vremena samo za mene... vrijeme bi stalo. Izašla bi priča koju bi svi voljeli. Možda i neka savršena pjesma koja bi se spominjala još dugo.
    Ali moje misli, evo u ovom trenutku, razmišljaju o sutrašnjem ručku, o slijedećem radnom tjednu u kojem mi već sada fale još dva dana... zato moja tužna junakinja mora još spavati.
    Ostala bih tako noću, kad se sve smiri i stiša, za tipkovnicom još koji sat možda, da mi se iz soba ne urla: gasiiiii. Preglasno lupetaju tipke...

    avatar

    03.02.2007. (19:57)    -   -   -   -  

  • playera

    Mislim da je neupitno jedino ima li to smisla. Po mom sudu, da. Pisanje je akcija uma i duše, što ih više ljudi ima potrebu aktivirati, tim bolje. Veselije, kako za koga. Ne čitam sa svejednakim žarom nevješte, tople, oslikane retke po zidovima pedijatrijske ambulante i Nietzcheove pokušaje. Ha, kaj sad? ; ) Ono što smatram važnim nalazi s u prve tri rečenice : )
    Jako te voli Playera

    avatar

    03.02.2007. (21:09)    -   -   -   -  

  • avangarda

    pa gle,
    ne mislim da svi mogu biti pisci, iako pišu.....
    Kako kaže Miško...nije pisac svatko ko piše, niti je trkač svatko ko trči! Slažem se!
    Ja ne mogu biti pjevačica, iako izgledam bolje ( a to je danas jakoooo bitnoooo), niti balerina iako volim gledati balet......
    Svak je za nešto........... ipak!

    avatar

    03.02.2007. (21:52)    -   -   -   -  

  • Irida

    mislim da ovo tvoje pitanje izvire iz samog fenomena bloga koji se munjevito proširio i na kojem doista ima i puno talentiranih ljudi...činjenica je da se ljudi međusobno sve više otuđuju i sve teže verbalno komuniciraju...ako napravimo kratki izlet kroz medije, vidjet ćemo da su upravo oni (između osatloga doprinijeli tom otuđenje, recimo:
    muž čita novine, žena nervozno lupa suđem (nema međusobne komunikacije) ili
    žena pilji u modni časopis, a on u utakmicu i svađa se s televizorom...ili
    sjede zajedno i bulje u film (svejedno da li u kinu ili na tv-u)...opet nema razgovora...ili
    ona kuha i sluša radio, dolazi dijete, nešto joj kaže, ona odsutno uronjena u radioemisiju ni ne čuje....sve je ovo pasivna konzumacija medijskih sadržaja koja na neki način isključuje prisutne i onemogućava normalnu konverzaciju...i najedanput se pojavi blog koji je interaktivan, spaja ljude i razvija jednu novu vrstu konverzacije, prave dvosmjerne komunikacije sa urezanim slovima, za razliku od klasičnog telefona, gdje izgovorene riječi vjetar odnese ....e sad, upravo kroz taj pismeni oblik otkrivamo bogatstvo u drugim ljudima, jer nema treme da prekine, omete i iskrivi misaoni tijek...pa ispada da smo pismeniji negoli to stvarno jesmo....uhhhhhhhhh, baš sam se raspisala...

    avatar

    03.02.2007. (22:36)    -   -   -   -  

  • lucija9

    Zajedničko svih nas na ovoj kavici (i blogovima) je što pišemo, kako je to hobi, pišemo iz ljubavi prema pisanoj riječi, spominjemo pročitane knjige, volimo knjigu i kako svaki čovjek mora izabrati kulturu:umjetnost (književnost, muzika, slikarstvo) ili sport (rukomet, sinhrono plivanje, boks, nogometni navijač) gdje će se potvrditi kao kreativno biće mi smo izabrali pisanu riječ.
    Cijeli život planiram u mirovini pisati priče. Sad sam u mirovini i kako imam djecu, unuke, tatu, sestru....bahatim se s vremenom pa im ga ne samo dajem, nego i nudim. Ulovila sam se u istu klopku kao i Zmajka, ali sada ulovim vrijeme kasno u noć ili rano ujutro i čitam, činim bilješke, prepravljam stare priče i pripremam se za VELIKO pisanje.
    Zanatski dio sam učila na radionicama kreativnog pisanja. Pisanje je i zanat! Učim gramatiku ispočetka, jer iako sam završila jako dobre male škole (osnovna i srednja) u sredini koju spominje Atlantida izbljedilo mi znanje i primjećujem da sam prihvatila i tuđe neznanje. Zatim isčitavam teorije pisanja i loše je što na učenje trošim puno vremena, a kako se "plivanje uči plivanjem!" a "pametnom jedna dosta!"...počela sam pisati ozbiljnije!
    Zašto zadovoljstvu pisanja ne pružiti priliku da se potvrdi u 100.000 primjeraka i recimo 100.000 kuna? Pitam ja vas?
    Zamislite zadovoljstvo da vam Miško prizna: "...ovaj bloger-ica pije kavu za našim stolom, tko je sljedeči?
    Srdačno, vaša Lucija!

    avatar

    03.02.2007. (23:07)    -   -   -   -  

  • necutako

    demokracija izrazavanja ili svi smo mi talentirani samo da jos povjerujemo u to i pocnemo sticati iskustvo...:)

    avatar

    04.02.2007. (12:08)    -   -   -   -  

  • grintavac

    Vidiš tako nisan nikad razmišja o blogerima...vajda ravnajući se prema sebi di ja nabacujen zbrada zdola..bez ikakvog reda...sa puno grešake (ili grješka) a kad sad malo bolje pomislin samo ovi što ih ja ćitan sa odlični smisleni..imaju svoj red i niz...a da ne govorin da su pojedini postovi ćiste male pričice a od onim što pišu pjesme koje su odlične...a zdruge strane što je pisac...jer od toga živi pa se zove pisac...ili zato što to njegovo nešto više vridi po nećijem sudu...

    avatar

    04.02.2007. (12:44)    -   -   -   -  

  • kora-kri

    Ja o ovome nikada nisam razmisljala kao o pisanju, za mene je to komunikacija s drugim ljudima. Jedina razlika je u tome sto ide pisanim putem, a ne izgovorenom rijeci. Sebe osobno ne vidim ni kao pisca, ni kao pjesnika. A ovaj nacin komunikacije mi je vrlo drag i vezala sam se za neke osobe ovdje puno vise nego sam to ikada mogla i zamisliti. Sve ovo ima neku posebnu moc i draz. I mislim da cu jos dugo ostati ovdje.

    avatar

    04.02.2007. (16:06)    -   -   -   -  

  • pegy

    Mislim da svi želimo biti pisci ovdje na blogu. Ali ne oni klasični pisci koji pišu knjige i priče koje se čitaju u školi. Neke druge, osobne priče koje ne moraju biti stilski i umjetnički oblikovane, ali imaju svoju dušu i posebnost. Ako govorimo o pravim piscima (onim koji pišu knjige, čak i loše), onda i to mnogi žele biti. Ali jedno je željeti, a drugo to i biti. Treba biti realan i svjestan svojih mogućnosti i sposobnosti, jer u suprotnom se čovjek može poprilično razočarati.

    avatar

    04.02.2007. (18:22)    -   -   -   -  

  • rU

    rekoh kako sam u duši propovjedač. no, što kad' priču treba staviti na papir?
    uglavnom to činim brzo, bez većeg naknadnog cizeliranja.
    ispišem, pročitam i oslušnem. mjestimično popravim. i to je to.

    no, možda ću se, priči o Rose, kad bude gotova i malo odstoji, i vratiti.
    ne smatram se piscem. a ipak pišem. no, to je više bilješka o priči koja se u meni rađa.
    ne razmišljam o daljnjoj sudbini napisanog. a ipak priču, uz to što je pričam sebi, želim ispričati i drugima. pa mi blog za to dobro dođe.

    avatar

    05.02.2007. (10:26)    -   -   -   -  

  • Ultravioleta

    Možda jesmo, na ovaj ili onaj način. Zašto? Prije 500 godina isto nije bio problem pisati, vjerujem da je papira i olovke uvijek bilo. Ali teško je bilo doći do čitatelja. Knjige su bile rijetke i skupe, a da ne govorim uopće o pothvatu izdavanja knjige da bi ona uopće do tog čitatelja došla. Danas je više publike - svatko ima šansu (možda?) iako je bloganje za mene način komuniciranja, iako i velikim dijelom izražavanje.

    avatar

    05.02.2007. (10:53)    -   -   -   -  

  • špoky

    ah, to je napisao moj prezimenjak izgnanik, a on baš i nije neki pisac, zato i jebe druge.

    avatar

    05.02.2007. (16:07)    -   -   -   -  

  • plejadablue

    ...ne znam za druge, ali ja sam - usputni pisac...:))..pisanje nije moj poziv, nego je pisanje moja rekreacija..ali možda se i sama definicija "pisca" promijenila...svatko može pisati i objavljivati online i činjenica je da su na taj način isplivali mnogi do tada sakriveni talenti..kratka priča postala je popularna forma upravo zato što je svima dostupna i svatko se u njoj može okušati...ako ništa drugo, za svoje osobno zadovoljstvo..i ono što nije nevažno - na ovim virtualnim prostorima se kroz pisanu riječ - komunicira..i to ponajčešće jasnije, slobodnije i iskrenije nego u stvarnosti..pusa*

    avatar

    06.02.2007. (00:53)    -   -   -   -  

  • GAJINE GLUPOSTI

    svi smo mi pisci.........eto ja sebe nazivam.Ana žube........hahahah

    avatar

    06.02.2007. (10:38)    -   -   -   -  

  • Pgy

    Pa vjerujem da je to stara pojava...no pojavom bloga svi ti zapisi su postali javni, ne skrivaju se u nekoj bilježnici iz srednje škole u kutiji na tavanu, već su uploadani na internet...Naravno, to ima svoje prednosti i mane....Ali na kraju iz mnoštva prosječnosti ipak isplivaju oni najbolji....

    avatar

    06.02.2007. (12:16)    -   -   -   -  

učitavam...