|
Sjećam se svoje none koja se jednog dana, u svojoj osamdeset i devetoj godini, nakon popodnevnog odmora, ušavši u dnevnu sobu nekako umorno spustila u fotelju. Inače uvijek vedrog duha i izrazitog humora, koji je bio odraz njene iskričave inteligencije, djelovala mi je nekako zamišljeno. Kad sam je upitala što joj je, odgovorila je mirnim glasom:
«Znaš, cijelo poslije podne sam razmišljala u krevetu, možda sam se ipak trebala udati za Krmpotića.»
Dodatnu inspiraciju za ovaj post dao mi je i jedan dragi prijatelj bloger, koji mi je rekao da posljednjih dana sa sjetom vrši rekapitulaciju svog života, uvjerivši me još jednom da su ovi blagdanski dani i početak Nove godine kao stvoreni za to, a i da svođenje životnih računa nije svojstveno uglavnom ženama, kao što sam do sada mislila.
Ja sam, također, vrlo sklona takvim preispitivanjima, iako trenutno baš i nemam vremena za podvlačenje crte.
A vi?
|
