Na kavi s prijateljicom

Vjerojatno ste primjetili da posljednjih dana i nisam baš od pretjerane volje, plimni val me je poharao i na blogu i privatno, neki su se i zabrinuli, pa im od srca zahvaljujem.Čak sam, dirnuta vašom pažnjom, vozeći se s posla u petak, pomislila da bih trebala ostaviti svom kolegi s posla (koji je inače lirski nastrojen) u amanet da, ako mi se što dogodi, nastavi pisati blog u moje ime, kako ne biste bili tužni bez mene. Malo drame nije na odmet…
Ali, idemo na temu današnjeg posta: Obnovljena ljubav.
Inspiraciju sam dobila nakon razgovora s mojim dragim prijateljem koji je u fazi obnavljanja svoje velike ljubavi. Tema je dodatno iscprovocirana i citatom iz knjige koju upravo čitam, velikog argentinskog pisca Ernesta Šabata (o njemu će biti riječi i u sljedećim postovima jer mislim da zaslužuje), gdje glavni junak, nakon žučne svađe sa svojom ljubavi, kaže:

»Kada sam poslao pismo preporučenim putem, bio sam uistinu optimističan. Prvom poštom stiglo je Marijino pismo, puno nježnosti. Osjećao sam da će se ponoviti nešto od naših prvih trenutaka ljubavi, ako ne s čudesnom prozračnošću originala, a ono barem s nekima od njegovih bitnih osobina, onako kao što je kralj uvijek kralj, makar ga nevjerni i podli podanici trenutačno izdali i okaljali.»

Interesira me što vi mislite o obnovljenoj ljubavi između dvoje ljudi koji su se razdvojili neko vrijeme, vodeći odvojene živote, ponekad i uz neke druge osobe. Mišljenja sam da se u istu osobu može zaljubiti više puta, ali da se to među-vrijeme ipak na koncu osjeti u obnovljenom odnosu, da može smetati kao kamenčić u cipeli. Ukratko, meni nije uspjelo, bez obzira na prvobitnu ljepotu ponovnog zajedništva.
A pošto ja nisam mjerilo, voljela bih da mi odgovorite: je li obnovljena ljubav moguća, u istom intenzitetu i punini, ili je točna ona teorija o podgrijanom krumpiru?

Možda će vas na prvi pogled zbuniti naslov posta, ali nadam se da ću ga uspjeti uklopiti u temu. Sjećate se evergreen serije "Grlom u jagode" sredinom osamdesetih, koja nam je nostalgičnim bojama opisivala šezdesete godine kroz svakodnevicu Baneta Bumbara, njegove obitelji i prijatelja. Deset godina kasnije priča je dobila nastavak u vidu Karanovićevog filma "Jagode u grlu", u kojemu smo kroz proslavu godišnjice mature trebali iščitati njihove daljnje sudbine. Jedan od prijatelja se na slavlju pojavio s mnogo mlađom djevojkom, koja je neprestano svima postavljala pitanje zašto slon nosi crvene čarape (moguća je pogreška u boji), ali nitko nije znao odgovoriti. Na kraju čitave priče, djevojka je završila s barmenom, koji je bio njena generacija i kao takav znao odgovor na pitanje.
Dakle, što mislite, da li se prava i potpuna ljubav može ostvariti s nekim tko nije tvoja generacija?
Interesira me jer nemam takvih iskustava, a uvijek sam bila mišljenja, poučena iskustvima svojih prijateljica, da je to prilično teško, da se problemi i razlike počinju uočavati prije ili poslije.
Dužna sam vam još odgovor na pitanje:
Slon nosi crvene čarape, jer su mu plave na pranju.


Komentari (16) - Isprintaj - #

*

melodius, 17.11.2006. u 16:26

Moram biti malo opširan. Stvari koje uzbuđuju i interesiraju jednu generaciju, sa starenjem te iste stvari ne nestaju, već zbog ravnodušnosti na njih se ne obraća pozornost. A s vremenom sam i shvatio kako je ravnodušnost najblaži oblik netolerancije.

Ako umjetnost shvatimo kao preobražaj nemogućeg u moguće, onda za sve ima nade... jer HTJETI - u tome je čitava umjetnost.
*

Playera´s, 17.11.2006. u 18:29

Ej, mila!
Priznajem ti (makar je već Rusalka izvukla iz mene), da me nekako, u zadnje vrijeme, privlače mlađi muškarci. U rasponu od 25-30. Pobude mi nisu nimalo časne. Čar je u tome što očekujem da ni njihove ne budu ;)
Kako bi to funkcioniralo na dulje staze? Zašto ne? On može biti itekako mentalno i duhovno jak, a životna iskustva ionako najčešće frustriraju.
A jel znaš zakaj je nebo plavo?
(Zato kaj nije zeleno)
Voli te playac
*

ledena, 17.11.2006. u 18:58

Vidi ti naše Playere, ona bi malo...šarala:))))
Što se tiče razlike u godinama..ma mislim, ako je ljubavi, onda nema prepreka. Niti godine nisu važne. Je da treba više strpljivosti, volje, no..moda te pomladi. Možda ti da nove snage, drugačije energija, različitog pogleda na život. Može te oplemeniti, o da.
A može biti i čista katastrofa. Možda samo Bog zna odgovor..a ponekad je i on zbunjen:))))
Što se tiče mojih komentara..ne mogu bez bloga. Krenem samo malo, malo virnuti, aonda...kao bujica, ode vrijeme, pročitam i što treba i što ne treba. Pa ću si odrediti svaki dan sat vremena sa vama, na blogu, a ostalo...ne znam kako ću:))
*

Playera´s, 17.11.2006. u 19:06

Ma ti si moja zlatica :)))
*

majstorica s mora, 17.11.2006. u 19:23

Nisam mogla izdržati da se opet ne javim, od kad sam pročitala Playerin komentar smijem se neprestano...a inače, na pitanje su me ponukale dvije stvari: student koji me stalno poziva na nekakva zbivanja, i moja najbolja prijateljica, udata za petnaest godina starijeg muškarca, koja stalno negdje putuje, posljednje što je izmislila je bilo dvadesetodnevno pješačenje po Španjolskoj s ruksakom na leđima, navodno u potrazi za samom sobom...
*

Nešto za laku noć, 17.11.2006. u 19:32

Hvala na lijepim riječima:))))
Ma znaš, ja ti krenem s pričom, imam sve u glavi, pa u jednom trenutku priča preuzme vodstvo i krene samnom...
A glede međugeneracijskih veza... doživjela sam u bliskom okruženju da veze u kojima je žena starija, ipak na kraju pucaju. Uglavnom onda kada ona zađe u godine, kada traži više pažnje, a njemu prorade hormoni neiživljene mladosti, želja za dokazivanjem, neopubertet...
Žene su duhovnija bića i lakše će pratiti svog starijeg partnera, tako da će veze ovakvoga tipa lakše potrajati.
Ali LJUBAV će, naravno, demantirati ovo moje umovanje:))))
*

LittleMissG, 17.11.2006. u 21:13

ne znam... bila sam u vezi s 18 godina starijim muskarcem. s jedne strane bilo je prekrasno, jer volim zrele, prave muskarce - ali ja nisam bila dovoljno zrela ni jaka da ga zadrzim... treba znati kako s njima.
*

armin, 17.11.2006. u 22:23

ne volim pravila, bude moj rebelistički duh koji je ostao valjda još iz doba vojne krajine. pravila su samo nametnuti obrazci tako da je ova tvoja tema, koja je uzgred budi rečeno vrlo interesantna, ipak posljedica jednog uvriježenog i meni krivog obrazca.

ljubav u stvari ne bi trebala imati veze sa godinama, pritom mislim na ljubav, na eros, na tjelesnost i sve ostale smrtničke varijacije na temu, a ne na agape i izvedenice koje prepuštam bogovima. ljubav nije bremenita, ona je slobodna i neograničena i ne poznaje pravila. ali slobodna je tek onda ako je i naš duh takav, slobodan i emancipiran. svijet i sebe možemo doživljavati samo na onoj razini na kojoj smo i mi sami, dakle posljedično i ljubav. opet ja sa uzročno posljedičnom vezom i newtonom i zaključkom. koliko smo stari kazuju nam godine, a koliko smo mladi kazuje nam ljubav.
*

kora-kri, 17.11.2006. u 23:46

E sad ces dobiti odgovor iz prve ruke, bas pronadje pravu temu.
Kao prvo, bez obzira na moja iskustva, mislim da ljubav nema previse veze s godinama. Kao ni prijateljstvo i mnogo drugih stvari. Za mene su godine ono sto pise u dokumentima, prave godine su ono kako se zaista osjecas. I kako to pokazujes na van.
Ja sam s osobom koja je od mene mladja 10 godina. I tako vec 6 godina. Nas jedini problem, oko kojega smo se puno puta zakacili je sto on zeli familiju i brak a ja se jezim i od same pomisli na to. Sve zato sto imam losa iskustva iz prethodna dva. Za koja on, jadnicak, zaista nije kriv. Usporedbe radi, moj prvi muz bio je 6 godina stariji, drugi 2. Niti jedan od dvojice nije se pokazao zrelim ni pametnim, ovaj decko koji je puno mladji od obojice mogao bi im odrzati predavanje o odgovornosti, postivanju, ljubavi... i jos puno toga. Znaci nisu godine te koje te naprave pametnijim, zrelijim, jer budala ce s godinama postati samo jos veca budala, vjeruj mi. Postoje osobe s kojima se jednostavno nadjes, nemaju godine previse veze s tim. Problema ima, ne mogu reci da ne, ali moze li mi netko reci za vezu ili brak gdje problema nema. Mozda su drugaciji, ali postoje. I nista nije nemoguce. Vjerojatnost da ce veza uspjeti nema puno veze s godinama.
To je moje iskustvo. Mozda drugacije od tudjih. Isto tako da si mi ovo pitanje postavila prije 7 godina rekla bih ti da se nikad ne bih upustala u vezu s balavcem.
Dakle covjek se uci dok je ziv. I moje iskustvo ne mora biti nicije vise, ono je samo moje.
Jos nesto. Vrlo se negativno gleda na vezu starije zene i mladjeg muskarca. Obrnuto je u redu. Jer mi zene sto god napravimo ne valja. Ali mogu ti reci da me to uopce ne zabrinjava. Ljudi uvijek pricaju ono sto zele. I lakse im se baviti tudjim sudbinama nego sopstvenim.
P.S. Nadam se da si bolje. Da je prosla febra i prehlada. I manje pusi. Vani je tako dobar zrak. Malo s...., pusim samo 3 cigarete na dan, pa drugima solim pamet. Ne znam koliko ce trajati, ali cim dulje to bolje. Pusa.
*

katrida, 18.11.2006. u 09:12

.........prije desetak godina zamalo sam ušla u vezu sa sedam godina mlađim muškarcem,
nisam bila zaljubljena, jer da jesam ne bi razmišljala, bila sam usamljena i još nisam znala da mi je šutnja u braku najpodmukliji oblik zlostavljanja.Godila mi je pažnja i obožavanje.
Ali on meni nije mogao pružiti razgovor koji je meni trebao i tako nije bilo ništa od te veze....
*

slatko grko i obratno, 18.11.2006. u 09:57

Ne vjerujem da godine određivaju išta u životu pa tako ni kako će se slagat neki par s razlikom u godinama,samo sam mišljanja da su žene ozbiljnije,duhovnije,tolerantnije i što sve ne,a rijetki su muški na koje se istinski možeš oslonit,ne mislim tu da mi iscjepa drva,popravi nešto, nego kad sam jadna,nikakva,depresivna ustvari kad ni sama ne znam što mi je da je tu,da me podrži bez obzira koliko ja pričala gluposti i da pokaže da mu je stalo a ne da ode preko vrata i još ih zalupi a onda se lijepo vrati i još pita što mi je.
Na žalost ne vjerujem da postoji takav muškarac,postoje oni koje će sve to radit samo dok su u nekom zanosu,čim zanos prođe gledaju te ko mamu,dodaj mi ovo,dodaj ono,je li skuhan objed,je su li djeca sređena itd,itd,......
*

misko, 18.11.2006. u 10:24

Kako odgovoriti? Može se ostvariti prava ljubav koja nije tvoja generacija. Ja sam je doživio. I bila je prava. Dok je trajala. A to što je završila, nije bila krivnja generacijske razlike, već nečeg sasvim drugog.
A ovo, što se obično smatra ljubav (hodanje, brak, djeca, kolotečina) samo nam je nametnuto viđenje, koje ne mora biti istinito.
A za one koji kažu: propala je zbog velike razlike u godinama, odgovaram:
Koliko svakodnevno ljubavi propada, a da su protagonisti iste generacije?
Pravilo je da nema pravila!
Nedjeljni jutarnji pozdrav!
*

Irida, 18.11.2006. u 12:43

potpisujem Arminov komentar, a i kora-kri je ispričala nešto slično, samo drugim riječima...nadam se da si ozdravila...
*

aquaria, 18.11.2006. u 14:11

Ljubav nema pravila. Ljubav starca i mlade djevojke, jednako kao mladića i starice uistinu može biti iskrena i prevladati sve probleme i razlike, iako je rijetko tako... To vrijedi i za statusne razlike raznih vrsta. No meni se čini da je u ovom postu ipak riječ o seksu, a ne o ljubavi u širem smislu (seks smatram dijelom ljubavi, no on se može osamostaliti, ali ne može predstavljati ljubav bez ostalih elemenata). Bitno pitanje je, mislim, koliko je dobro da su ljudi koji žive u vezi pripadnici iste generacije, sličnog kulturnog miljea itd. itd., no to je jako široka tema o kojoj su napisane mnoge knjige. Mislim da to jest važno (kao u priči iz posta), ali nikako ne i presudno. Pozdrav! :)))))
*

Rusalka, 18.11.2006. u 15:42

bezvremena je. a svi znamo kako se ne moraju poklapati, pa se i rijetko poklapaju kronološka i mentalna dob, starost tijela i starost duše...
i svi smo bili na godišnjicama mature gdje više ne izgledamo svi kao iz iste generacije
pa opet oni koji izgledaju mlađe i očuvano mogu biti vjekovima stariji od onih što izgledaju ostarjelo ...
netko stari ko katedrala a neko ko izgažene kućne papuče
neko voli visoke gotske lukove a drugom je draža udobnost i toplina papuča ... a neko bi radio hodio bos...
nema pravila i u tomu je sva draž
ipak, nikad me nisu privlačili mlađi od mene, ja ipak više volim vina s godištem
*

Playera´s, 18.11.2006. u 19:52

Samo da te kissnem :))

U subotu sam se probudila bolesna. Prije negoli je temperatura počela rasti sjurila sam se do najbližeg kioska da kupim knjigu Hrvoja Šalkovića «Pravi se da ovo nisi vidio», ovogodišnjeg pobjednika VBZ-a za najbolji neobjavljeni roman. Odmah me je zaintrigirao početak priče gdje autor kaže:

«U dubokom prostranstvu svemira smjestio se maleni plavkasti planet Zemlja. Na njemu žive ljudi, sisavci koji sebe vole nazivati razumnim bićima. Planet Zemlja se neumitno i uporno vrti oko svoje osi. Ljudi se neumitno i uporno vrte oko svojih navika. Rađaju se, odrastaju, stare i umiru, ne odustajući od te rutine. Usput im se događaju neke bitne stvari: oni vole, griješe, brbljaju, upliću se, lažu bludniče, pišu, kaju se, osjećaju grižnju savjesti, oni zaboravljaju, oni se boje. Ali ipak, ljudi se najčešće samo rode, odrastu, ostare i umru. Većina ih prihvati to zdravo za gotovo, bez razmišljanja. Većina ljudi odživi život a da, makar i na tren, ne razmisle o njemu.

U dubokom prostranstvu svemira nalazi se planet Zemlja, i na njemu žive ljudi. Neki od njih imaju snove. To su ljudi koji bez kraja i konca tragaju za svojim komadićem spokoja. Ima ih malo, često su prezreni i usamljeni. Ostali ih ljudi zovu sanjarima, nezrelim zanesenjacima. Kažu im da je vrijeme da odrastu i prestanu se ponašati kao djeca. Većina sanjara se na kraju slama i odustaje od traganja za spokojem. Samo se oni najuporniji među njima ne predaju, jer znaju da niti jedna vlada, niti jedan zakon ili autoritet ne smiju stati ispred njihovih snova.»

Pitam vas u koju skupinu vi spadate? Smatrate li se sanjarima, ili ste od onih osoba koje, prepoznavši izazov, kažu: «Čovječe, igraj na sigurno, pravi se da ovo nisi vidio»?
Ja za sebe mislim da sam sanjar koji se vremenom slomio.
Komentari (38) - Isprintaj - #

*

CHABLIS, 13.11.2006. u 10:06

Hehe, možeš ti sanjati dok te netko hrani! ali kako ćeš sanjati gladan. to ti je i odgovor na tvoje pitanje. poslije ručka sam sanjar, kad ogladnim moram stvari konkretizirati. :)) A roman mi i nije baš nešto, jutros sam dovršila čitanje.
*

misko, 13.11.2006. u 10:35

Ja nisam odustao. I mučno mi je od one gomile koja prolazi kroz život, a ne živi ga!
Roman nisam čitao i vjerovatno ni neću...
za CHABLIS: točno je, ali ja radim točno onoliko koliko moram i ni mrvu više. Kontroliram želje i to je sve!
*

armin, 13.11.2006. u 12:07

Sanjati je kažnjivo a kazna je usamljenost jer na tim razinama si uvijek sam. To je sofizam koji funkcionira kao zakon sanjara. Sanjati znači biti osuđen na hermetični svijet, biti ekskomuniciran iz zajednice pravovjernih pragmatika. Sanjati znači biti heretik općeprihvaćene dogme koja se zove stvarnost. Sanjati znači poricati stvarnost i biti autist pored mnogih. Znam da nisam napisao ništa nova, nisam ni namjeravao, samo sam konstatirao da je sanjanje kažnjivo a kazna je stvarnost u kojoj si sam i još si heretik.
*

Rusalka, 13.11.2006. u 13:21

"...oni vole, griješe, brbljaju, upliću se, lažu bludniče, pišu, kaju se, osjećaju grižnju savjesti, oni zaboravljaju, oni se boje..."
kakav popis ... pa gledam što bih ja na njemu mogla ... morala ja zaokružiti?
sve ... ili gotovo sve, bojim se.

no, tješim se onom mišlju - ljudski je griješiti
il' onom - griješim, dakle postojim

a otac i Otac, ipak su lijepo dočekali grješnoga sina, iako se pitam - da li bi bili tako velikodušni da je kćer u pitanju?
no, ipak, rečeno je kako će se na kraju ipak najviše obradovati povratku grješnika, grješnice.

a grješnica Rusalka rado bi se riješila nekih grijehova
a druge pak grijehove - ne bi dala ni za sve vrline svijeta
pa makar u paklu lebdjela s onim s kojim zajedno griješim
jer mi se takva kazna - lebdjedi zajedno, kroz vječnost, u njegovu zagrljaju čini - najljepšom nagradom
za grijeh koji je vrijedan i kazne i opraštanja
*

majstorica s mora, 13.11.2006. u 15:07

Ostala sam dužna dati svoj komentar o romanu, upravo sam zaklopila zadnju stranicu...što reći? Isprva me je povukao na čitanje, onda sam natjeravala samu sebe a i autor me jurio svojom pričom, obišla sam s njim pola svijeta u ubitačnom tempu, da bih na kraju shvatila da smo tragali za ljubavlju i prijateljstvom... Ali, ima tu ponešto što vrijedi zapamtiti:
-da čovjek koji nema snove je mrtav čovjek (ako se ne varam to sam više puta pročitala u miškovim komentarima)
-da treba uživati u onome što imaš i ne dati da vrijeme proleti uzalud ("er onda kad čovjek ostari i legne u krevet slušajući kako vani vjetar luduje u krošnjama, to ga dotuče)
-da ne postoji jedinstveni recept za ljudski sreću i da pokušati ugoditi svima osim sebi samome, je najlakši put do tuge i razočaranja.
To su sve stvari koje znamo i sami, ali nije suvišno da nas netko podsjeti...
I na kraju, nisam ni očarana ni razočarana, uostalom jesam li ja neko mjerilo?
*

katrida, 13.11.2006. u 15:25

........dobar ti dan majstorice........i ja imam problema sa komentiranjem i desilo mi se da 5 dana nisam mogla ući na sestrušina ili primopredaja blog........ali svima nam je isto........
*

katrida, 13.11.2006. u 15:29

.......hvala bogu još uvik sanjam........ali ne do kraja jer se ponašam,koćim sa tezom - ovo je dobro za moju dicu, ovo nije dobro za moju dicu.......polusanjar, ipak......
*

Playera´s, 13.11.2006. u 17:57

Pitaš me da li objavljujem :)
Nekad sam puno objavljivala, draga moja :)
U jednoj mojoj kolumni koja je išla u jednom časopisu pod nazivom "Andante",
proslov je glasio:
"Često rezignirano zaključujemo kako smo, zapravo, dio jednog grandioznog cirkusa.
Udomio je krotitelje i žene od gume, artiste na trapezu i balansere na žici, klaunove i promatrače. Šaren je od boja mirisa, boja suza i smijeha, boja boli i olakšanja.
Taj cirkus opstaje dokle je uzdaha, jer gdje su uzdasi - tamo je život."
Tvoj me post podsjetio na taj moj proslov.

Koliko sanjam?
: )
Više no što bi neki željeli, manje nego što mi je potrebno.
Moj jastuk je moj brod, čvrstih, bijelih jedara kojim još dugo neću oploviti svoju Zemlju čudesa.
Koliko samo života imam dok me nosi u moje pobjede, u zagrljaje...
Odgađam jutro koje zna kamo pripadam.
Onda dan uspijeva doprijeti do mene, jer cijenim svoje dane.
I večeri u gnijezdu od tople, obiteljske intimnosti.
Ne bih mijenjala noć za dan. I nikad prodala dan za noć.
Jer ja sam stari moreplovac, istesan da poštuje ćudi otvorenog mora i ljubi tlo sigurne luke...
Šaljem ti zagrljaj
*

grintavac, 13.11.2006. u 18:01

Triba kada biti i sanjar...ali u današnje vrime smatran da triba bit surovo realan jer se samo tako opstaje...aj ozdravi
*

Rusalka, 13.11.2006. u 18:52

svi o snovima ... a ja o - grijesima
valjda stoga što sam - grješni sanjar il' sanjiva grješnica, tko zna?
*

Nešto za laku noć, 13.11.2006. u 19:18

Sram me je i reći koliko vremena u danu provedem sanjareći. To je moje stanje svijesti. Ali mislim da je ova uopćena teorija u stvari netočna. Jer ja ne poznajem čovjeka koji nema snova, planova, želja... Nije li to pogonsko gorivo naše nutrine? Da ne maštamo (budno stanje sna), da ne želimo nešto neostvarivo, ili barem nedostižno, nikada se ne bi pomakli, ništa ne bi učinili. Možda je diskutabilan san sanjara, možda su neki snovi prizemni, dok drugi "uzvišeni", ali to ionako nije tema ovoga posta.
*

kora-kri, 13.11.2006. u 20:06

Mislim da svi sanjamo, ili barem velika vecina. Za sebe mislim da sam nepopravljivi sanjar, romanticar, mastar... Zato svako toliko prisilno ateriram i vratim se u stvarnost. Pa kakva bih ja to odgovorna zena bila da stalno sanjam!? Zezam se, ali puno puta "lebdim" i dobro mi je tako.
*

zmajka, 13.11.2006. u 20:47

Tako bih voljela biti jedna od onih koji igraju na sigurno.
Ali kako, kad se smisao uvijek pronađe u onom- nesigurnom...
Snovi...da, još sanjarim. A zašto ne?
*

ledena, 13.11.2006. u 22:12

A gdje bih bila bez snova? Barem povremeno, onih koji me odvedu na željeno putovanje, onih u kojima sam kraljica svijeta, onih u kojima sam najvoljenija...hm, to možda i imam, ali ne cijenim, ne dovoljno...
Možda bih za sebe mogla reći da sam praktičan sanjar, da sanjarim po potrebi. Tako izgleda prema van, maska kao i uvijek. A u duši..još uvijek nepopravljivi romantik i sanjar.
Ponekad, nažalost....
*

lucija9, 13.11.2006. u 23:17

Svi ste dali kockicu mozaika koji je moja misao. Arminova dijagnoza je pogodak u sridu. Da sanjari su sami. Dok se ne navikneš misliš da je kazna, a s vremenom to je nagrada. Jer to je jedino što ti nitko ne može uzeti, okrhnuti i uprljati. Grintavac kaže da u današnje vrime triba bit realan jer se tako opstaje. Da taj minimum moramo odraditi jer smo nemoćni u težnji da gospodarimo svojim vremenom i da izdržimo život protivan naše prirode. Spas je pobjeći snovima. Ovo vrijeme moji snovi snivaju neke nove, svoje snove!
Majstorice, koja tema? Do boli! Do zida! A depresija čeka i vreba...!
*

melodius, 14.11.2006. u 02:17

Zanimljivo razmišljanje od Armina. Rijetko tko ima sreću živjeti svoj san, a oni koji nemaju budni sanjaju i što su stariji uvjerenja su da jedino snovi ne prolaze.

Na kraju se ipak najprije slažem s naslovom ovog posta: Lijepo je sanjati :)
*

Rusalka, 14.11.2006. u 09:05

jutros sam dobro, više rose nego blue
pa sam opet spremna sanjariti, sanjati, (i griješiti) - i pod prijetnjom kazne

nadam se da je i tvoja boljka pri kraju, jer pretpostavljam kako je to bila ona boljka koja traje
"sedam dana ako se ne liječi i tjedan dana ako se liječi"
*

Mrtvi pisac - zabilješke po sjećanju, 14.11.2006. u 12:55

Sanjar, sanjar, da. Lome me ali sve manje. Posustaju jer ih buni moj razvučeni osmjeh a bistre oči. Nekako mi se ne mili postati mrtvom, kakvom se potpisujem. :)
*

majstorica, 14.11.2006. u 22:03

gle, ja sam ti jako čudna tako da mogu isto vremeno sanjati i pitati se čemu živimo. jer me ta pitanja potiču na sanjanje i stvaranje neke utopije.
ja sam od riječi do riječi osoba iz drugog odlomka romana.
drago mi je što imam morsku verziju sebe što se tiče nadimka (pod ''morska'' ne mislim ''čudna'' već ''s mora'').
jednog dana (uskoro) ću pročitat sve ili barem neke postove jer mi se činiš zanimljiva.
sad baš nemam vremena
do sljedećeg komenatara
pozdrav
*

majstorica s mora, 14.11.2006. u 22:11

Dobrodošla majstorice...moram reći svojim prijateljima da imamo još jednu majstoricu, ali ne s mora, danas smo se upoznale... ako želite čuti lijepu muziku skočite na njen blog, a mene je osobno zainteresirala jer je u svom postu, ne znajući za moj, napisala da je sanjar...tako, sada znate da smo dvije sa sličnim nadimcima, kako biste nas mogli razlikovati u komentarima.
*

Playera´s, 14.11.2006. u 22:55

Samo da ti mahnem prijateljice, i zaželim najljepšu noć :)
*

aquaria, 14.11.2006. u 22:55

Ja sam sanjarka, koja je shvatila da je sanjarka i prestala je igrati na sigurno. :))) Pozdrav! :)))
*

pegy, 15.11.2006. u 10:39

Teško mi je sebe negdje svrstati, ali mislim da sam nešto između. NE bojim se rutina u onom kontekstu u kojem to podrazumijeva ponavljanje nekih radnji koje se druge čine rutinama, a mi sami uživamo u njima svaki put opet i opet. Volim i sanjariti, nekad se i osjećam poput djeteta, mada sam dobar dio života ipak realna i na zamlji. Teško je naći neku optimalnu mjeru po kojoj živimo onako kako je "najbolje" (jer to je relativan pojam), ali mislim da je najbitnije da je čovjek sretan, onako skroz i iskreno.
*

ljelja, 15.11.2006. u 12:24

Sanjam sve dok susjedova cipela ne tresne o pod. Onda čekam da tresne i druga. Da bih mogla nastaviti sanjati.
*

GAJO THE PLJUC, 15.11.2006. u 12:40

ja sam krivac za bolest, makar nije prenosno, ali jebiga, neki drek kruži po hrvatskoj.............ja se rešil temperature, ali me pak zubi bole.............ko da sam uklet......bilo bu i tebi bolje..................
*

Irida, 15.11.2006. u 12:57

nadam se da ti se zdravlje popravilo, ne mogu kmentirati ono što nisam pročitala, ali nekako imam otpor prema onome što se kod nas razviče, puno puta smo već dobili "rog za svijeću"....,no, ti ako jesi pročitala jesi i mjerodavna, jer mi dajemo i oduzimamo vrijednost stvarima...ja svakako očekujem da me knjiga ili očara ili isprovocira, inače nije vrijedna čitanja......
*

Borgman's cube, 15.11.2006. u 12:57

Moja glava sanja i u snu i na javi. Sanjam o nekim boljim danima, o djelima koja bi bilo dobro napraviti, i o onome što u stvarnosti nikada ne bih napravio. Sanjam o vremenima u kojima će ljudi biti bliže onim idealima koje i sam smatram važnima.... i iako me život na sve moguće načine "pakira" u stereotipe, i dalje proizvodim svoje snove. Zapravo, sve u svemu, to je jedino što zapravo imam, i što mi nitko ne može oteti /ukrasti....
*

katrida, 15.11.2006. u 20:50

.....dobro veće majstorice s mora........i novoj majstorici što dođe kod tebe na kavicu......knjigu jutros gledala na trafici, pogledat ću je i sutra...........i jš neznam hoću li je kupiti........
*

slatko grko i obratno, 16.11.2006. u 01:13

Vrlo često sanjam iako to ni za živu glavu ne priznajem,za sebe volim reć da sam vječiti optimist,da sam jako realna a vječito nešto sanjam,pa ne znam na kraju što bi rekla da sam.
*

Jana, 16.11.2006. u 10:02

JA SAN SANJAR,UVIJEK SANJAM O NECEMU,ALI NA KRAJU SI USPIJEM DONEKLE ISPUNIT TE ZELJE I POTREBE KOJE TE VODE KROZ ZIVOT...KISS
*

Pagijevo carstvo, 16.11.2006. u 14:44

Hm, biti sanjar je ok, no nije profitabilno...Smatram da jesam sanjar, ali u svoje slobodno vrijeme, kako ne bih izazvao javnu sablazan svojim postupcima...Nažalost dosta stvari u životu ovisi o tuđem mišljenju tako da se čovjek mora često prilagoditi ljudima koje ne podnosi...No to ne znači da postaneš poput njih, samo nakratko nosiš masku....
*

Ponoćne Konfuzije, 16.11.2006. u 15:51

još se uvijek trudim sanjati...
*

Playera´s, 16.11.2006. u 17:31

Samo smajli :)
*

VERIN BLOG, 17.11.2006. u 10:30

jesi ozdravila?
*

Rusalka, 17.11.2006. u 11:53

majstorice, iako još malo zgrbljena, ja odoh raditi od ponedjeljka
dotle ću se valjda oporaviti i od rođendanskog slavlja
a, ti? je si li bolje? dimiš li sad za stolom u kabinetu, il' kod kuće za računalom?
*

VERIN BLOG, 17.11.2006. u 12:08

variola vera? jesu to boginje, osipce ili kozice? dala si mi ideju za novi post :)
*

katrida, 17.11.2006. u 15:03

....i kakva je knjiga?....da li je zaslužila nagradu?........
*

katrida, 17.11.2006. u 15:33

.....jesi mjerilo, sad se bar neću više motati oko trafike sa kupiću-neću kupiti.......pozdravić....

Kao što ste primjetili, kad smo se lijepo počastili u ugodnom društvu, zaključili smo da neće ništa biti od formiranja naše stranke, jednostavno nismo mi za to. Osim toga, čini mi se da je i nastupilo nekakavo neraspoloženje među blogerima, svi se nešto žale na nedostatak vremena, zasićenost, raznorazne probleme. I ja sam među njima. Umorna, dobrim dijelom zbog obaveza koje su se nagomilale, a najviše zbog gledanja ljudi na svim razinama, koje isključivo pokreće opsjednutost vlašću i nezdrava ambicija.
Nikad nisam razumjela tu čovjekovu težnju za moći. Biti i najmanji šefić u nekoj maloj firmi u najmanjem mjestu na svijetu, bez obzira koliko kompromisa moraš učiniti. A ljudi ih čine, netko iz materijalnih razloga, netko iz potrebe da izliječi svoje nataložene komplekse, koje vuče iz obitelji ili iz gledanja u vlastito zrcalo.
I Margerit Jursenar je jednom rekla da se «uspjeh ne može kupiti bez poluistina«. I zato se mnogi pridružuju gomili, raznoraznim političkim opcijama, klimaju glavama, oduševljavaju se nekakvim ministrima, državnim činovnicima, koji danas jesu, a sutra nisu...
Ja sam oduvijek bila nepopravljivi individualist, onaj «koji jaše sam», i nije mi žao.
Međutim, ipak kažu da svatko ima svoju cijenu. Je li to istina?
Komentari (29) - Isprintaj - #

*

aquaria, 08.11.2006. u 19:36

Ma pitanje je što čovjek smatra uspjehom. Da, za neke oblike uspješnosti treba praviti kompromise. Prema politici oduvijek osjećam otpor. Mislim da sam nepopravljivi individualist :))) Ne bih pristupila u blogersku stranku, ali blogerska papica, mmmm, to bi već išlo. Imam višak kilograma, no to nije razlog zašto ne želim objaviti svoju sliku. Ovako anonimna osjećam se slobodnijom kad pišem, poznajem mnoge u svojoj okolini koji bi svakojako komentirali moje aktivnosti ovdje :))) Naprosto se ne želim tome izložiti. Za drage prijatelje koje sam stekla nikako ne moram ostati anonimna :))) To je moj doprinos diskusiji koju sam nekim čudom propustila...:))) Pozdrav! :)))
P.S. Ni moj mali ne može komentirati, no nas dvoje ulazimo u blog s istog kompa. Čak mi je Darius poslao nove pristupne podatke nakon što sam uporno javljala o tom problemu na forumu, ali nije pomoglo. Čini se da na tim stvarima još rade, pa sad čekam. Ako se ubrzo ne popravi, opet ću dodijavati...
*

ledena, 08.11.2006. u 19:57

Ne želim niti razmišljati niti pričati o cijeni. Da sam se htjela prodati..do sada već bi. Samo za Judine škude. Više nego nekoliko puta.
A političari, ministri, kojekakvi pomoćnici..previše sam ih upoznala do sada, mogu samo reći..ljudi. Kojima se ne klanjam, jer ni jednog ne znam koji je do toga došao svojom pameću ili bistrinom.
Samo poluistinama.
Ja takav uspjeh ne želim. Možda je kriva i definicija uspjeha, i sama znaš da treba prvo dobro definirati pojmove, pa odrediti granice, a onda o tome diskutirati.
Možda bi ispravno, početno pitanje bilo...a što je to uspjeh?
*

Jana, 08.11.2006. u 19:59

PA TREBAO BI IMATI,COVJEK NI SAM NE ZNA KOLIKO VRIJEDI...
*

neprijavljena zmajka, 08.11.2006. u 20:02

Cijenu imaju oni koji nisu financijski slobodni.
Toliko
(Umorna nakon Interlibera)
*

Playera´s, 08.11.2006. u 20:34

Svi bi mi voljeli upravljati nečim.
Kad sami sebe uvjerimo u dobre pobude, opet zaostane poneka računica.
Rasa nam se podijelila na dobre i na loše manipulatore.
Dobri manipulatori su loši ljudi, a loše manipulatore prihvaćamo.
Jer su nam predvidljivi.
A ja se opet nadam da nisam na prodaju.
Trudim se ne biti ni ponuđač.
Tu i tamo popričati sa sobom, ponuditi sebi i drugima kompromis.
Velike farse imaju očajan the end.
Voli te znaš već ko
*

slatko grko i obratno, 08.11.2006. u 22:51

U svakom žitu ima kukolja,e sad je smo li mi žito ili kukolj neka svak odluči za sebe.
Na žalost previše puta sam se uvjerila kako vlast mjenja čovjeka,a i para pa se u nikoga ne bi zaklela,tko zna da svi mi dobijemo i pare i vlast kakvi bi bili.
*

katrida, 09.11.2006. u 06:24

.........dobar ti dan majstorice........slažem se sa zmajkinom konstatacijom.........volila bi da dobijem bingo ili loto, razmišljam o tome godinama ,mene osobno zanima kakva bi ja bila osoba da nakon ovoga preživljavanja imam matrijalnu sigurnos i da si mogu pružiti onakav kvalitetan život ka prije udaje, prije nego sam dobila dijete.Mislim da bi ostala ista,a znam da se svi promjene pa zašto ne i ja?Neznam a volila bi doživiti da znam ili možda ne bi bila svijesna toga da sam se promjenila.........
*

Rusalka, 09.11.2006. u 08:28

i ja sam oduvijek "slobodni strijelac"
a što se vlasti tiče, za mnoge je ljude - vlast slast
uzgred, sjetila sam se izvrsnog filma Vladimira Tadeja, Hitler iz našeg sokaka
ti su najgori, mali tirani i diktatori, servilni prema onima gore, tiranski prema onima ispod
sebi nikada ne bih željela nikakvu vlast, a neke sitne hijerarhijske pozicije na kojima sam bila (voditelj odsjeka npr) uvijek sam shvaćala kao obavezu, više posla, udaljavanje od struke ... pa sam to odradila i što prije s takvog mjesta pobjegla
*

misko, 09.11.2006. u 08:52

Nije istina!
Nisam na prodaju!
I čuj: Usamljeni su hrabri!!!
Dobro jutro!
*

Borgman's cube, 09.11.2006. u 10:39

Moja cijena je najvarijabilnija u Svemiru. Netko me kupi sa osmijehom, a nekima ne bi pomogao niti kamion love!... a da, imamo svoju cijenu.,..imamo... netko veću a netko manju. Uglavnom sami sebe i precjenjujemo.
I ti imaš svoju cijenu. veliku. Zamisli, oči koje se sklapaju, um koji se već skoro ugasio, i takav (poluzombie) počnem tipkati, bookmarkirati, pročitati tvoja pisanja, i na njih , onako Kockasto odgovoriti. Cijena, s jedne strane nikakva, a s druge strane beskonačna (desetak minuta spavanja, vrlo dragocjeno u mom slučaju)... i tako zaključak Kockice je...postadoh i ja "prijateljica" , ali kada me pitaju što pijem, ja uvijek kažem "Pipi"...a sada se uhvatih u razmišljanju je li ja pijem Pipi jer mi prija, ili se sjećam one dobre reklame....i to sjećanje nema cijene :-))))
*

melodius, 09.11.2006. u 15:18

Sam, jer je takva pobjeda.
*

armin, 09.11.2006. u 17:18

obzirom da sam i astrolog amater, imam i perspektivu više za promatranje. lakše mi je tako. slobodniji sam i znam više. znam i svoju cijenu. plaćam je već dugo i još dugo hoću. i ne osjećam se toliko loše. a možda bih trebao, tko zna, pitati doktora faustusa, što sam učinio.
*

grintavac, 09.11.2006. u 19:09

Čuj od puno njih san čuja ebeš politiku onu ili ovu funkciju ali kad se dohvati toga onda svi postaju mali bogovi i svi se tako vide odma gleda ostale s visoka a najgore što se i njegov partner počme tako ponašati...a mislin da svi imaju cjenu i da bi svi došli do jedne granice kad je nebi odbili...
*

Vitez propuštenih prilika, 10.11.2006. u 10:05

sviđa mi se tvoj stav - to je i moje mišljenje
Najinteresantnija skupina ljudi o kojima pričaš su baš oni koji imaju funkciju totalno nebitnu, u maloj firmi na kraju grada. Kao desetari u vojsci
Ti su najokrutniji i za sebe najveće face na svijetu
A zapravo su niko i ništa.....
*

Irida, 10.11.2006. u 10:52

mi sami i bićima i stvarima pridajemo i oduzimamo vrijednosti. ali kako Miško kaže, nisam na prodaju jer bi to bilo prostituiranje vlastitih vrijednosti.....
*

kora-kri, 10.11.2006. u 13:07

Da, dobro si to rekla, okruzuje nas brdo kompleksasa. Zaista mnogi lijece svoje komplekse bas kad dobiju neku vlast. Pa na vlasti su uglavnom ili takvi ili oni nezadovoljni svojim zivotom. Ne mozemo onda ni ocekivati da za nas naprave nesto kad ni sami za sebe ne znaju sta bi. Dosta mi je da pogledam svog sefa, blagi ocaj. Karijerista koji je puno napravio na tom podrucju ali sve ostalo je Bogu za plakati. Troje djece koje niti ne pozna, ne kuzim zasto je uopce stvarao familiju. Valjda zbog onoga "pa sta ce ljudi reci". Mislim da svi imamo takve oko sebe, nazalost.
Ne kazem da sam ja bolja, samo sam drugacija. I ne kompliciram zivot ni sebi ni drugima. Kad bi nas takvih bilo vise lakse bi disali. Ali...
*

VERIN BLOG, 10.11.2006. u 22:41

Eto, ja sam šef svog bloga! Svoje ljekarne :))
preveć pušiš? (psssst......... i ja!)
preveć radiš? ( .......... i ja)
sve je nešto previše....... a zapravo ..... ma dobro je!
*

melodius, 11.11.2006. u 00:46

Hvala na lijepim riječima :)
*

katrida, 11.11.2006. u 09:24

.......povirila ja šta ima nova na kavici.........nikad u životu nisam učinila ništa proračunato, nešto što bi meni bilo isplativo.......moj um prihvaća samo dogovor razgovorom i razuman kompromis..........
*

plejadablue, 11.11.2006. u 12:44

..nijedan čovjek nema cijenu, jer nije na prodaju..:))..ali u ovoj civilizaciji sve se prodaje, pa se ponekad prodaju i ljudi...za manju ili veću cijenu, ovisno o tržišnoj situaciji..:)))..nebi olako prosuđivala ljude koji u nekoj situaciji učine ovo ili ono...svatko ponekad učini nešto što nije u skladu s njegovom životnom filozofijom, jer ova civilizacija je civilizacija licemjerja u kojoj se treba boriti za sebe i za svoje najmilije..::))..stoga je čovjek često sklon suditi o nečemu kod nekog drugog, ali kod sebe istu stvar ne vidi jer ima svoju osobnu klasifikaciju težine prodaje samog sebe i težinu prodaje drugih ljudi..:))..poštenje i ispravnost vrlo su rastezljive kategorije, stoga im i tržišna cijena varira..:))..pozdrav, lijepi vikend ti želim..:))*
*

Playera´s, 11.11.2006. u 18:34

Šaljem ti zagrljaj :)
*

Playera´s, 11.11.2006. u 20:24

Moja draga, ne možeš ti imati negledljivu facu :))
To te samo netko zlonamjeran uvjerio.
E, sad, da sam ti blizu bih ti skuhala neki fini, fini i zdravi čajek, pokrila te dekicom, pokraj tebe naslagala pastile, lupocete i toplomjer i pustila ti neki nježni film s ugodnom, tihom glazbom u podlozi, da možeš zadrijemati.
Sve ti to šaljem u paketu prijateljstva :)
Čuvaj mi se!
Doći ću te obići
*

LittleMissG, 11.11.2006. u 20:30

moc je veliko iskusenje ... slozila bih se sa tobom da svatko svoju cijenu ima. uz pravu ponudu moze se nagovoriti ljude da naprave sto hoces, upravljati njihovim ponasanjem, samo treba znati sto ljudima ponuditi, to je citava nauka, pocevsi od psihologije, morala, motivacije na radnom mjestu pa nadalje. Ima to i negativnu stranu, naravno - no nacela si veliku temu, mogla bi se o tome napisati citava knjiga... puno ti pozdrava!
*

Playera´s, 11.11.2006. u 22:53

Samo obilazim :)
Zašto ne ležiš?
:)
*

Playera´s, 12.11.2006. u 10:40

obilaz...obilaz...
(ne idem ti preblizu da me ne zaraziš)
*

pegy, 12.11.2006. u 13:11

Da, mislim da svatko ima cijenu, ali mislim da se neke može kupiti, a neke "kupiti". Za druge ne mogu govoriti, a za sebe mogu. Nema tih novaca za koje bih prodala ono do čega najviše držim - poštenje, dosljednost, sebe. Ali može me se "kupiti" osmijehom, iskrenošću, optimizmom i svim drugim osobinama koje čovjeka čine čovjekom. Dobro, ako ću biti samokritična, onda moram reći da padam i na darove. Doduše ne one skupe, ali od nekog sitnog znaka pažnje (npr. srce s magnetom koje mi je na frižideru, a koje sam dobila od Trill) sva se raspekmezim, da ne kažem rasprodajem. :))) No opet, osobe koje to uspiju postići sa sitnim darom "kupile" su me ionako prije. :)
*

Rusalka, 12.11.2006. u 20:47

Svratila samo da pitam: što pokazuje toplomjer? i - jesi li bolje?
*

Playera´s, 12.11.2006. u 23:11

Kako je?
Sad će to svom kraju.
Grlim te
*

Nešto za laku noć, 13.11.2006. u 02:05

Cijenjena rajderice, cijenim svaki tvoj post, i radosno plaćam cijenu u neprospavanim trenutcima, ali to je bjescjenje u usporedbi s kavicom kod prijateljice.
Neprocjenjivi su jedino trenutci ljubavi koje izmijenimo na svim razinama u svakodnevnom životu. Ostalo je bezvrijedno.
Playera te grli, ja ti pusu šaljem u ovu kasnu noć:)

U prošlom postu smo se svi više-manje složili da nije važan lik, već što stoji iza njega. Vidjeli smo još jednu stvar, a to je da spominjemo višak kilograma (kora i miško nemaju taj problem, pa im je bilo lako staviti slike na blog), moguće zbog prekomjernog sjedenja za kompjuterom?!
No, dobro... danas opet ne želim pisati o nečemu pretjerano ozbiljnom, iz dva razloga: prvo, jer vidim kako neki od blogera i nisu baš od volje (viroza ili trenutno neraspoloženje), a drugo, jer je u tijeku jedan zanimljiv i ozbiljan natječaj na Rusalkinom blogu.
Ovaj drugi razlog me je i inspirirao za današnji post. Savršena organizacija, povjerenstvo, uvjeti natjecanja, zaključci, odaziv. Pa pomislih kako bi bilo da u vrijeme predizborne kampanje, koja je nesumljivo u tijeku, osnujemo Blogersku stranku. U društvu već imamo sve profesije, imamo i mladež, branitelje, umirovljenike, ljubitelje životinja, ima nas na svim područjima Lijepe naše, od Dubrovnika, preko Slavonije, Dalmacije, Primorja, čak i na otocima. I u dijaspori.
Ciljeve i moguće koalicije bih voljela čuti od vas, a ja za početak predlažem da postavimo ultimatum da nam konačno urede sve uvjete u blogosferi i da zapretimo štrajkom sve dok nam zmajka ne javi da je ispala iz blokade.
Što kažete?

Komentari (43) - Isprintaj - #

*

Borgman's cube, 05.11.2006. u 14:31

prvi...neka :-P Blogerska stranka...misliš na stranku ljudi koji su nezadovoljni svijetom oko sebe, ali nemaju snagu (ni volju, a ni mogućnosti, a pri tome su bar malo uplašeni) za savladavanje prepreka koje su pred njih postavili smetlari ljudskih sudbina koji su nam na vlasti. Pa blog je prostor za izražavanje svojega mišljenja, iznimno ranjiv, i podložan cenzurama (blog-bog darijus), i naravno, kao i sve u ovo naše vrijeme zatrpan trendovskim smećem. Prvo što blogeri moraju napraviti je: osigurati si neki od komunikacijskih kanala u realnom vremenu (Skype ili sl.), drugo je osigurati malo prostora za neku svoju e-peticiju i uvjeriti smetlare na vlasti kako postoji i e-medij. Nakon toga skypati čoporativno i osnovati udrugu građana....a nakon toga kolektivno potražiti azil u zemlji koja je malo pametnija od ove (ako je ima)...a uvijek nam postoji nada kako će nas pokupiti dobri svemirci :-P
*

Jana, 05.11.2006. u 15:10

DA,SVI IMAMO VIROZU,TAKVO JE VRIJEME....A NATJECAJ MI SE SVIDJA...
*

Rusalka, 05.11.2006. u 17:23

ja baš ne vjerujem u peticije, a ni u "utaborivanje", pa ni blogersko.
u azil također ne vjerujem, a i ne znam planet na kojem su puno pametniji.
mislim kako je na blogu najopasnija ona cenzura koju zovemo - autocenzurom.

znam kako je ovo "neaktivistički" i neodgovoran stav.
stoga grižnju savjesti rješavam natječajem s pitanjem o odgovornim ženama.
iako sam, vjerojatno, trebala pitati o "odgovornim osobama" kako ženskog tako i muškoga spola, što bi bilo "politički korektnije".
no to bi već bila - autocenzura.
*

VERIN BLOG, 05.11.2006. u 19:51

e baš si našla temu, ja od noćas na bolovanju!
a to za blog- stranku, super ideja,
ja bi zastupala sve optimistične žene željne dobre zezancije! ;))
*

VERIN BLOG, 05.11.2006. u 19:53

Lijepo si me zamislila draga, hvala ti.
Da popijemo kavu????
*

Playera´s, 05.11.2006. u 20:23

Gle, ak bute se vi u nekaj okupili, onda bum i ja. Ak bute me hteli ovak jezičavu.
Ti si jedna lučica, znaš? Ne ona povrtna ni ona posoljena, nego ona kaj svetli :)
*

Još uvijek neprijavljena-, 05.11.2006. u 20:58

Testing-testing 123 123
Kad neće-neće
Pomalo se već mirim sa situacijom
*

kora-kri, 05.11.2006. u 22:03

Ja sam ti strasno dugo patila sto sam mrsavica, a onda se to odjednom preokrenulo i postala sam zadovoljna sto mogu jesti sto hocu i koliko hocu bez opterecenja. Ma s godinama smo svi manje optereceni izgledom i nekakvim kompleksima, nitko nije savrsen. I bas u tome je car.
A sto se tice nekakve udruge ili kako si to vec nazvala, ja sam za, pa u to nisi ni sumnjati morala. Iako mislim da mi vec imamo nekakav savez, neformalan, ali nas. A ovo sa Zmajkinim komentiranjem zaista ne kuzim sta se desava. Medjutim ja niti nisam nekakav kompjuterski znalac pa joj ne mogu pomoci, no vjerujem da medju nama ima takvih, pa zato prijatelji blogeri pomagajte Zmajki. Moramo ju odblokirati.
*

armin, 05.11.2006. u 22:31

draga majstorice, sumnjam da bi uspjeli. darius je tvrdokoran i ne obazire se previše. ja sam na blogu skoro dvije godine. od samoga početka mog blogiranja uvijek je bilo tehničkih problema, doslovno svakih nekoliko dana. to se izgleda nikada neće promjeniti i mislim da ni ta peticija ili eventualno štrajkanje ne bi davalo ploda. a ja sam apolitičan i ne bih bio dobar član.
*

Almma, 05.11.2006. u 23:17

Mrzim politiku,bilo kog oblika,stranka mi je riječ koja sam za sebe govori.strana-
pogotovo od kad u našoj kući već 2 dana traje i smijeh,kad smo vidjeli prdstavnike na mjesnim izborima......
Ljudi,to je šou -program!!!!!
Na listi je mlađa princeza,o kojoj sam napričala priču!!!!!
Što se tiće mog posta,majstorice,mislim da smo na istoj valnoj duljini,sjedi dole 5+,
tako je kako si rekla,ne isto,ali nekako.......život je čudan i nepredvidljiv......
nemam ni ja iskustvo,nit ga želim imati!,al ponekad me nešto lupi o glavu.....pusa........
Bubice u glavi,to su godine,bubice u glavi,stotine.......kontrolirane!!!
*

katrida, 06.11.2006. u 07:21

..........dobar ti dan majstorice............
*

neprijavljena, 06.11.2006. u 09:30

Još mi ne radi. Znaš zašto ne želim ništa instalirati?
Iz principa. Neka taj mali napiše na naslovnicu: vi koji imate IE 7 morate instalirati ovo ili ono. Dok ne objasni u čemu je problem i kako se rješava, ja ne instaliram ništa. Kao i Armin, poznajem ga malo duže i ne dam se potezati za nos, niti rješavati probleme koje mora rješavati on. A u kompjutere se kužim nešto malo više od prosjeka i baš zato se ljutim na ovako bahato ponašanje. Vjeruj mi, ovih dana sam tu samo zbog vas par koji ste mi nevjerojatno prirasli srcu i komentirat ću vam i odgovarati objavljujući post kod sebe, ako treba ili kad me "pusti" anonimno, jer neće ni to svaki put.
Šaljem ti ljubac iz Lovrana! Zmajka
*

plejadablue, 06.11.2006. u 11:13

Što kažem? Kažem da ni uz najveći entuzijazam određenog broja blogera, osnivanje političke stranke je utopija, upravo zbog razloga koji blogere ovdje na blogosferi drži na okupu, a to je – različitost. Različitost u svakom pogledu, pa i u pogledu političkih opredjeljenja. Sama kažeš da bi ciljeve željela čuti od nas, dakle, to bi bilo okupljanje blogera u stranku sa nepoznatim ciljevima, što je apsurd..zar nije? Ne treba nam stranka da bismo artikulirali neke svoje probleme i ciljeve..oko nekog zajedničkog projekta moguće se okupiti i zajednički ga rješavati, naravno oni koji su za to zainteresirani. Ali, uvijek je potreban – kotač pokretač, dakle bloger koji će iznijeti problem i animirati ostale za rješavanje. Upravo ovako kako je Rusalka riješila svoju igru s odgovornom ženom. Još da smo svi stavili obavijest na svoje blogove, javilo bi se puuuuno više blogera, ali Rusalka je to trebala zatražiti. Bila je i neka igra svojevremeno na jagode.blog, bilo je zgodno, možda igra još uvijek traje. Ali bilo je i pokušaja okupljanja po nekim zajedničkim sklonostima, npr. BORG, koji se, čini mi se zbog neaktivnosti ili nekih drugih interesa ugasio.

Štrajk?..nemoguće provesti, mislim da postoji sad preko 150000 blogova..štrajkolomaca bi bilo koliko hoćeš, jer je nemoguće obavijestiti sve blogere, a i svaki dan se otvaraju novi. Darius nebi ni osjetio da je štrajk, čak i da stotinjak, pa i tisuću ili više blogera zaustavi svoje blogove (ne znam niti kako to tehnički izvesti). Neka zmajka opiše svoj problem, a mi koji za to znamo, staviti ćemo obavijest na svoje blogove…možda se problem da tehnički riješiti, netko će sigurno znati kako i u čemu je problem. Možda samo treba prvo komentirati sama na svom blogu (napamet govorim). Znam da su neke akcije prikupljanja pomoći uspjele, zašto nebi i pomoć jednoj blogerici da riješi tehnički problem.

Na kraju – objavljivanje slika. Ne bih rekla da slike objavljuju mršavi, nego slike objave oni koji to žele iz bilo kojih razloga. Kao i ime i prezime. To je osobna stvar svakog blogera, kao i razlozi za i protiv. Pravo na anonimnost, potpunu ili djelomičnu jedno je od osnovnih prava(i sloboda) ovdje u blogosferi. O razlozima «za» i «protiv» mogli bi se napisati traktati, cijele psiho-sociološke studije. Mislim da čak i postoje. Pozdrav uz kavu.
*

misko, 06.11.2006. u 12:01

Osnovati političku stranku? A zašto? I kako? Toliko smo različiti, toliko različitih pogleda na svijet, toliko ... kako to ujediniti? Baš zbog te svoje različitosti "blogiranje" mi se i dopada. Ako nekog volim čitati, čitam ga, ako ne ...
A kad bi slučajno u jednom trenutku i uspjeli ujediniti toliku masu, ubrzo bi se rascijepili na frakcije...pa to se događa uvijek i svagdje, a naročito u političkim strankama.
Moj razlog zašto sam stavio sliku? Ne znam točno, ali jedan od razloga je bio taj, što sam dobivao popriličan broj e-mail -ova od tinejđerica, kojima se moje pisanje dopalo. Nakon objavljivanja slike, bogovima hvala, taj se broj uvelike smanjio! A i pročulo se u mojoj okolini kako pišem, pa sam pomislio: "Ma k vragu sve!".
*

majstorica s mora, 06.11.2006. u 12:15

Dragi moji, još sam sinoć, vidjevši prve komentare pomislila da su me neki shvatili ozbiljno (čak i pojedinci s kojima se družim i izvan bloga), a danas sam DEFINITIVNO u to ubijeđena. Zmajki sam stoga poslala komentar u stilu da je molim da instalira taj program, jer mi se čini da ćemo na kraju ipak morati podići revoluciju.
To je bila ŠALA, očigledno je nisam naglasila u dovoljnoj mjeri...mi i politika? Teško. Jer jasno je da imamo posve drugačije interese...mene je više zanimalo pročitati nekakav duhoviti komentar što bismo zahtjevali, da li bi koalirali sa Zelenima, Iskorakom ili Udrugom hrvatskih žena i slično...ništa ozbiljno, vjerujte.
*

misko, 06.11.2006. u 12:29

Odahnuo sam!!!
Sad ću, valjda, i propisati!
Pozdrav!
*

majstorica s mora, 06.11.2006. u 14:18

I ledena je u blokadi, dobila sam njen mail, kaže da nas čit,a ali ne može komentirati...i naravno sve pozdravlja. Što je to, otpadamo jedna po jedna?
*

grintavac, 06.11.2006. u 15:05

Čuj pa ta stranka nebi imala ništa lošije jude nego sto su sad u nekim strankama...a i malo promine dobro dode..javjan se odma za ministra grintanja...
*

katrida, 06.11.2006. u 16:45

.............zauzeta sam, bila, sa rusalkinim natječajem i i stvarno se zabavila- najbolji tulum u blogosferi.......a stanke, politika, religija izazivaju strasti i papa demokracijo........a mi ipak nekako djelujemo i kolika nam je snaga pokazati će vrijeme.........
*

neprijavljena, 06.11.2006. u 17:49

Neki ljudi ti štošta ovdje shvaćaju preozbiljno, gotovo doslovno. Lako se i uvrijede, nisi primjetila do sada?
Najbolje mi bude kad tako nešto ozbiljno shvate, pa krenu razglabati i objašnjavati svoje gledište. Pa jasno je k'o dan da si se šalila, sad mi je žao što nisam "kresnula" kakav komentar u stilu, da se zajedno dodatno još nasmijemo...

Zato sada kažem, evo: stranka neka bude! Mogu ja bit zapisničarka?
Pozivam članove na osnivačku skupštinu koja se ima održati neznamjoš kad, ali znam da će biti zakuska-mrak.
Rusalka obećala poslat ono što joj ostane od večere. A kako ona i njen gost neće puno jesti, za nas će ostati dovoljno.
Predlažem moto stranke: mogućnost komentiranja svima, a ne samo njima! Jel' dobra?
neprijavljena=zmajka
*

majstorica s mora, 06.11.2006. u 18:28

Zmajka, dal' je dobro, ne dobro, nego savršeno, nasmijala si me do suza, naročito sa zakuskom od Rusalke...a i moto je genijalan, samo nisam sigurna dal' ćeš biti zapisničarka, jer imaš i šanse za neku bolju funkciju, vidite kako ste napredovali u ovoj komisiji, čak vas je troje iz Rijeke, meni je to sumnjivo...a i ovo što nas otkantavaju jednu po jednu, kako nisu nijednog muškarca, sve mi se čini da je neka viša sila primjetila da previše izazova srcu imamo i da postajemo neodgovorne. A sad idem vidjeti kako je završio natječaj, bit će da je Playera pobjedila, ona će u stranci biti zadužena za duhovite slogane, zajedno s tobom.
*

Rusalka, 06.11.2006. u 18:47

mili/mile moje, baš mi je lijepo s vama! i svima vam od srca hvala. za sudjelovanje u igri.
a igra je, barem ja tako mislim, bila izvrsna.
nismo loši igrači, zar ne?

pošto sam danas uglavnom bila na blogu i virila kod miska i prisluškivala rad povjerenstva, večera će biti jednostavna.
izvući ću se sušenom ribom, koju sam donijela iz Poljske, i raznim salatama
sitnim finim kolačima (ovaj puta kupljenim, pa zamrznutim, u jednoj krasnoj slastičarni u Nowy Sacz), sladoledom i bocom finog plavca ...
stol je već postavljen, sa sve svijećama, cvijećem i srcem na tanjuru (ne bojte se - srcem od crvene paprike izrezanim) ...
a vremena još imam, i sebe "dovesti u red"

zavirit ću još samo na scenu, da pozdravim pobjednicu
a onda ...
*

majstorica s mora, 06.11.2006. u 18:52

Odlično, baš volimo sušenu ribu i sitne kolačiće, šta kažeš, zmajka? Leti li tvoj duh još uvijek ovdje?
*

neprijavljena, 06.11.2006. u 19:04

Sklonih u stranu tanjur pun kupusa!(zmajka)
*

majstorica s mora, 06.11.2006. u 19:12

Joj, umrijet ću s tobom od smijeha...šuti, mi smo fine dame, ne jedemo kupus, i još k tome smo s mora, samo riba, vino i kolačići...(a kad se vratimo kući navalit ćemo na kupus)...
*

neprijavljena, 06.11.2006. u 19:18

A dobro ajde, priznat ću, svoje smo si: kobasicu sam pojela. Pa kad je domaća!
*

Rusalka, 06.11.2006. u 19:29

sad odjednom ja ne mogu komentirati na svome blogu.

na kraju Playerine poruke pojavio mi se tekst:
]" value="" class="input_style" style="width:687px;">
Lozinka:

... i dalje - ćorsokak.

majstorice, molim te u moje ime u komentarima poruči Playeri:

Draga Playera, primi moje čestitke!
Hvala ti na sudjelovanju.
I lijepom odgovoru: Izazov srca!
I riječima iz tvojega posta:
"Mogu biti umorna, ljuta i žedna ljubavi, ali i odmorna, smirena i napojena.
Zato što mogu ono što hoću. To je ta nepokolebljiva luč."
Uživaj u pobjedi.
Nemam ni srebra, ni zlata da ti dam ... za nagradu.
No ti biraj temu, a ja ću napisati post.
Za tebe - pobjednicu, prijateljicu blogericu. Rusalka

Sad se nemam vremena baviti problemom oko komentiranja.
Vidjet ću sutra. zabrinut ću se sutra.
neću si kvariti ovaj lijepi dan.
*

Playera´s, 06.11.2006. u 19:29

Aaaaaa! Krkate, ha??
Sušeno neznam, kolači, kobase s kupusom, salatice...
Sad vam se na blogu idem i na tome zahvalit.
Kaj ste se nakrkale bez mene. Pobjednice.
Tak je to i inače u Lijepoj našoj, znate?
Povjerenstvo krka, a pobjadnici gladuju.
Ljubim vas u poštenje
*

prorokk, 06.11.2006. u 19:34

Hej jel ti možeš da viriš iz monitora,pa odakle znaš da i ja imam malkice viška kilograma?
prijatno veče ti želim.
*

Playera´s, 06.11.2006. u 19:51

E, da, zaboravih! Kod mene za pet minuta :))
Pus
*

neprijavljena, 06.11.2006. u 19:54

Playera: a znaš kako je, gladni ljudi su ljuti i nervozni! Vidiš kako smo mi sad vesele...
Hoćeš kupusa, ostalo mi? (zmajka)
*

majstorica s mora, 06.11.2006. u 20:14

E sad kad smo se lijepo najele idemo gledati Zakon braće, zbog Michaela Scofielda, jesam li vam rekla da me podsjeća na armina? A gdje je armin na zakusci? Jel' ga ko zvao? Ja pozvala miška, ali on kaže da ne može, rekli doktori, bude sljedeći put...
*

kora-kri, 06.11.2006. u 21:04

Ako ste se najele i osladile, dodjite k meni na dobru kapljicu.
*

Irida, 06.11.2006. u 21:11

eto ja mislim da bi nas jedino fina papica i nešto tečno, okupila i načas ujedinila i za to sam uvjek........
*

majstorica s mora, 06.11.2006. u 21:19

Dobrodošla, irida, ovo je i tvoje slavlje, odličan ti je bio komentar na natječaju, isto smo mislile...
*

ledena, 06.11.2006. u 22:19

Ledena se probila....samo sa onog računala, na poslu ne mogu ništa. To me Bog kažnjava, tamo trebam raditi,a ne blogati:)
No, vidim da propuštam i natječaje i stranačka okupljanja...nisam baš u tome dobra, individualka kakva jesam, teško mi nešto liježe puno ljudi. Naravno, osim tamo gdje sam šef, pa stoga...mene za šefa. Najbolja sam kad naređujem, priznajem i mam se ispričavam:))))
*

katrida, 06.11.2006. u 22:24

..........a ja bi sada punjene paprike i baklave za desert...........pa to zalila sa dva deca bilog........sve u čast organizatorice i pobjednice natječaja.............a što li nam sad radi organizatorica natječaja.............
*

gogoo, 07.11.2006. u 13:34

Ja ću doći na skupštinu ako ima klope i cuge. Dobar sam blagajnik, barem u početku. Pozdraw sa sunčanog i toplog (s malo sumaglice) Kvarnera
*

neprijavljena zmajka, 07.11.2006. u 18:06

Tvoja stranka je osnovana, vidiš!
Članovi su si sami odredili zaduženja i funkcije!
Uglavnom nam se vrti oko hrane i pića. Gdje ćemo? Mira? Konoba Ive? Maretina? Kod mene doma? Samo ne sutra, nema me!
*

Rusalka, 07.11.2006. u 19:27

ku-kuc ... a ja se javljam za službenog slikara stranačkih postera ... ali ne ovog tjedna
*

slatko grko i obratno, 08.11.2006. u 00:31

Večeras sam premorena,mozak mi ne radi,ako što pametno smislim javit ću se.Ja mogu bit mali od kužine.
*

katrida, 08.11.2006. u 16:37

........čovik ima mali kafić sa štekatom, velikim, i u sezoni mu se isplati raditi a zimi ne i zatvorija obrt do idućeg lita.Ma znaš on ti mene značajno gleda,nađe se ispred mene ka slučajno,na plaži dođe pitat vatre za cigaru, a ja uvik gledala kroz njega..........i onda mi se tek upalila žaruljica kako se on zaviruje uvik zamnom.Znaš ono kad vidiš, a ne vidiš, pa se nakon nekoliko sati sitiš da si vidija.Možda je odusta sad kad sam ja napokon primjetila, ali ...ma neznam nije to flertovanje za mene, ali tip je mrak,baš zgodan.Vidim ja neke kako me gledaju, normalno naših godina......ali ih ne obadajem, a za ovoga sam primjetila da je komad i to me obradovalo jer stvarno sam najteži slučaj kućanice i to nije moj izbor.Mislim ako mi još koji put uleti da ću ga pogledat i nasmješiti mu se.-šta bi mlade cure rekle na ovaj iskaz simpatije..Jebate je ga nabroji...isto ako se šta desi -napiat ću post jer kad si zaljubljen ili nešto slično onda si i lijep, a tužan-ružan,hahaha.......Sad lipo napiši novi post da još ko ne pročita moje pizdarije..........jer ni ja neću pročitati što sam napisala............haha....
*

Nešto za laku noć, 08.11.2006. u 17:30

Ako će trebati kakav slogan, ili brand, copywrite, ovdje sam. Ali vidim da su se potencijalne stranačke kolegice primile papice i cugice, pa pošaljite nešto... ja kao i Kora, mogu jesti bez problema sa linijom... savršeni kandidat:))))

Inspiracija za temu je došla od naših blogerica (ledene, atlantide i slatkogrko) koje su se nedavno imale priliku uživo popiti kavu sa svojim virtualnim prijateljicama. Kroz njihove postove iščitali smo oduševljenje poznanstvom, zaključak da su osobe upravo onakve kakvim su ih zamišljali, a usput smo saznali i da ledenoj ne stoji baš taj nadimak, jer je jedna prelijepa plavuša s toplim širokim osmjehom.
Također, u knjizi «Krila od etera» Milane Vuković Runjić, hrvatski novinar Bruno dobar dio vremena provodi u razgovorima sa svojim virtualnim prijateljicama Molly iz Montane i Erikom iz Kanade, dok su mu odnosi sa ženama posve zakržljali. I tako «zamišljao je plavičastim planinama okruženu Montanu i svoju Molly s lasom na poniju. Mogao je naslutiti Erikino hihotanje dok čita svježe pismo, i Molly kako pomiče pramen tamnosmeđe kose s čela dok se napreže nad njegovom vrtoglavo dugom rečenicom.»
Činjenica je da svi stvaramo nekakve slike onih s kojima svakodnevno komuniciramo. Neki od blogera su nam uskratili muke i zadovoljili znatiželju tako što su istakli slike na naslovnici (miško) ili u nekim postovima (kora-kri). Ostale zamišljamo (ima u tome neke draži). Kako?
U mojim mislima su Zmajka i Playera slične, smeđokose lijepe žene u najboljim godinama, lavice kojima direktnost i duhovitost viri iz očiju; Aquaria i Atlantida su gracilne građe, romantične, smirene, pomalo zanesenog izraza koji je odraz unutarnje želje za pisanjem; Kantrida je kratke plave kose, dječački sportski tip, blage naravi; Almma je tamnija, lijepo građena, istovremeno suznih očiju i širokog osmijeha; Rusalka mi je kao Rose, znamo boju odjeće i nakit koji nosi; Lucija, teško mi je reći za Luciju, jer njena duhovnost sigurno izbija u poseban fenotip (pokušajte mi pomoći); Slatkogrko je svjetlokosa, krupnih očiju iz kojih izbija odlučnost, Veru zamišljam kao medicinsku sestru s naslovnice njenog bloga, Gali i Pegy kao nježne mlade žene lijepog lica, Little MissG kao poslovnu menadžericu….poetese koje su se nedavno pojavile na mom blogu zamišljam baš kao mlade pjesnikinje…
A sad dečki: Armin mi je kao Michael Scofield iz serije «Zakon braće» (pokazalo se samo malo stariji), Borgmana zamišljam kao Conana razarača s nježnom dušom, Gaju kao bivšeg sportaša s nekim kilogramom viška i puno humora, Himalayu kao pjesnika, a Likmu i Grintavca kao bonvivane.
Oprostite ako sam nekog zaboravila, ovaj post je ionako predugačak za mene.
Ne očekujem da mi kažete jesam li pogodila (potisnut ću svoju znatiželju), već kako vi zamišljate neke blogere?

Komentari (26) - Isprintaj - #

*

kora-kri, 01.11.2006. u 18:28

Sigurno je da svi imamo nekakve iluzije tko je kakav. Meni je to otprilike kao kad citam knjigu pa sama stvaram slike likova i pejsaza. I obicno kad poslije pogledam film to mi nije onako kako sam ja zamisljala. Razocara me nekako redatelj, scenarist, itd. Ali ne vjerujem da bih se razocarala u likove s bloga, bar ne u one koje bih zaista zeljela upoznati. Duboko u sebi vjerujem da ce do toga jednom i doci, da cemo se jednom naci nas par na nekakvoj kavici.
Nemam neke jasne predodzbe kakav je tko. Mozda samo onako imaginarno, kao u magli. Za tebe mislim da imas tamniju kosu, Zmajka i Rusi su plavuse. Zasto ne znam, mozda i nisam u pravu, ali nije ni bitno. Nasla sam u vama nesto puno vise od obicnog izgleda. Puno vise me zanima ono sto nosite u sebi, manje sto imate na sebi. Iako, moram priznati, volim lijepe krpice. I dobre parfeme. Ali to sve pada u vodu ako osoba nema ono nesto, nesto sto s njom spaja i k njoj vuce, nesto zajednicko, nesto sto sam pronasla u nekima od vas.
*

Borgman's cube, 01.11.2006. u 19:15

ja Borgmana zamišljam kao debeljka za svoju visinu, kratke sijedoplave kose i plavih (kada se naljuti kobaltnoplavih) očiju.... a o onome između ušiju, i dobroti...hvala hvala...
a o svima imam nekakvu ideju, iako blogere-ice ne pokušavam otjelotvoriti često. Prekasno je vrijeme kada čitam blogove (3 ujutro) pa onda to bude jako zahtjevno. Uostalom, volim lijep izgled, i markantne likove, ali... svakoga od Vas dragi ljudi poznajem prema Vašem pisanju. Prema Vašim stavovima i stilovima koji su skriveni između redova. Prema svjetovima koje stvarate. Prema slikama života koje nudite. I zato vas (uglavnom) i cijenim i volim. A kada mi se pruži prilika i upoznam :-P
*

pegy, 01.11.2006. u 22:47

Dok ovako čitam i tipkam ne razmišljam previše o licima i izgledu blogera. Ali negdje u podsvjesti ipak da, jer kad sam upoznavala blogere pomislila sam da sliče mojoj slici o njima ili su pak totalno drugačiji. Hvala ti na ovom lijepom opisu. :) Mislim da jesam nježna, no ne smatram se osobito lijepom (osim u smislu da je svatko lijep na svoj način :)). Bit će da ti slika na mom blogu potpomaže u stvaranju slike o meni. :)
*

aquaria, 02.11.2006. u 00:02

Joj, na žalost nisam gracilna, spremam se na ozbiljnu dijetu :)))) Zato radije neću pričati o tome kako zamišljam ljude, tim više što imam ponekad problema opisati i one koje uživo poznajem (pisala sam već jednom o tome). No meni je unutarnji čovjekov lik ionako važniji od fizionomije, da nisam tako pospana napisala bih ponešto. Tebe npr. zamišljam kao jednu zgodnu vitku gospođu kratke smeđe kose koja je ponekad dolazila mojoj baki... Pozdrav! :)))
*

misko, 02.11.2006. u 08:14

He he...radoznalosti ženska...nema ti kraja! Dobro jutro!
*

Piskaralo, 02.11.2006. u 14:27

A kako to molim te lijepo izgledaju mlade pjesnikinje? Po čemu se raspoznaju od ostalih? Pozdrav veliki!
*

GAJO THE PLJUC, 02.11.2006. u 14:28

ma ružan sam ko lopovčina.......
*

Rusalka, 02.11.2006. u 14:40

ja sam već pokušala. zamisliti. sve te drage ljude. koji ponekada svrate do čarobnih jezeraca. prijatelje, koje sam upoznala zahvaljujući blogu.
pa sam to na jednom davnom postu i pokazala.
ignis - kao lijepu plavu, simetričnu mandalu
pinky - kao konjića s ružičastim mašnicama u grivi
finding myself - kao tigra zagledanog u sebe
koru - kao ružičasto svitanje novih vidika, s poljupcem u kutu slike...

ja vas sve vidim na taj način
i manje mi je važno tko je crnka a tko plavuša
je li netko visok ... i tko treba na dijetu
no ipak sam stvorila i slike o tome kako vam zvuči glas ... pa i kako izgledate, svi vi moji blogovski prijatelji

nešto sam od toga i provjerila
ignis mi je poslala fotografiju
i čula sam joj glas, preko mobitela
bila je upravo onakva - kakvu sam je zamišljala

a miskova fotografija, s Lori u naručju - upravo je onakav kakvog bi zamislila, čitajući njegove tekstove

pa mislim kako ima svojih draži - i jedno i drugo
kad bloger(ica) pokaže i kad ne pokaže svoje lice - na blogu
no, slažem se kako je bitnije ono drugo, pokazati što je iza toga lica
*

katrida, 02.11.2006. u 14:46

........tvoj glavni naslov me uvik raznježni............kako mi nedostaju te kavice sa prijateljicama......
*

katrida, 02.11.2006. u 14:54

.........ja nikoga ne zamišljam...........neke blogerice su stavile soje slike iz daljega, pa otprilike znam kako izgledaju.............bitno mi je ono što je u nama, ova toplina da jedni druge utješimo, nasmijemo i pomognemo si savjetom.........uglavnom prave prijateljice i ne gledam odavno tjelesno, samo osjećam ljubav koja mi dolazi od njih.......pozdravić........
*

katrida, 02.11.2006. u 14:56

........i rusalkinu sam sliku povećala, prvi put kad sam posjetila njen blog.........i znam da je to fina, plava gospođa čija toplina izbija iz njene slike.......
*

katrida, 02.11.2006. u 15:05

..........suprotno sam od toga što si zamislila........crnka sam, duge valovite kose prošarane sijedima, 169cm, 72kg.......kruška građa.........parim romkinja.........izvana rasna-snažna žena, iznutra pahuljica...........
*

Mrtvi pisac - zabilješke po sjećanju, 02.11.2006. u 16:26

Poznanstvo s jednom rasnom crnkom, još rasnijeg pera, u prvoj minuti mi je izvuklo na površinu svu esenciju njene snage. Sa usana joj je dopiralo upravo ono što sam iz nje čitala kroz ono što bi pisala. Misli sam joj osjećala britkima, riječi biranima a emociju jakom. Upravo takva je i bila. A, onaj element ženstvenosti koji ispliva ili ne, isplivao je i uznemirio. Ne radi savršenosti izgleda nego radi sugestivnosti cijele nje. Ali, puno se riječi izmijenilo do tog susreta. Ništa me nije iznenadilo.

A kako zamišljam ljude koje čitam? .... Iskreno, ne zamišljam sve dok me ne ponese ono što čitam. Ne zamišljam izgled. Pokušavam osjetiti senzibilitet.
*

plejadablue, 02.11.2006. u 16:35

..iz iskustva znam da je nemoguće iz riječi i pisanja dobiti dojam o nečijem fizičkom izgledu, prvenstveno zato jer svaki čovjek ima svoje "simbolične slike" koje povezuje s nekim osobnostima...zato fizičku sliku nekog stvaramo prema sebi, a ne prema njemu (ili njoj)..:)))..čak i kad nam netko napiše svoje "mjere", stvarna slika obično je sasvim drugačija..:)..ono što znam - ako ti se netko dopada virtualno, onda će ti se dopasti i u stvarnosti, neovisno od toga kakav je fizički izgled u pitanju.., naravno, ako ne postoji svjesno laganje i iskrivljavanje slike o samom sebi ili nesvjesno međusobno podgrijavanje i održavanje odnosa iza ekrana zbog ovih ili onih razloga..:))..pozdrav, majstorice...hvala na kavi..:)))
*

Playera´s, 02.11.2006. u 18:58

Mila, jel mi vjeruješ da uopće nisam razmišljala o tome. Vjerojatno stoga što sam u ovom svijetu puno kraće od tebe, još uvijek vas samo osjećam.
To je malo neobično za mene jer sam dosta vizualni tip.
Ne želim reći da na osnovu vanjštine donosim sud, nego...ma ti već uglavnom znaš što mislim :)
Znam da si na blogu od kolovoza, pročitala sam tvoje postove (pa te zovem mila).
Čini se kao da od tada pa do listopada, kad sam ja počela, nije prošlo puno vremena.
I nije, u općem smislu, ali u smislu gotovo svakodnevnog, intenzivnog osluškivanja - jest.
Sa svakim novim postom otkrivam sebe i otkrivam vas.
Razmišljala sam o tome koliko sam se vezala uz vaša razmišljanja, koliko mi je stalo da vi prihvatite, prepoznate, moja.
Bliskosti su iznenadne, lake. Ako te nema, nedostaješ mi. Nevjerojatno.
Zapravo, da, nisam zamišljala tvoju, vašu vanjštinu, ali sam zamislila mogućnost susreta. Jednom, nas dvije, tri, četiri...radosni zagrljaj, na nekoj lijepoj terasi, odjevenoj u lijepo vrijeme, s lijepim kappucinom :))
Kad sam pročitala tvoj post, od srca sam se nasmijala, bilo mi je drago pri duši.
Anđelina se vrti tu negdje i pita me što je.
Rekla sam joj; Vidi kako jedna moja prijateljica s kojom se još nisam srela, misli da izgledam.
I dala joj da pročita redak opisa.
- Mama! Pa pogodila je! -
Mali mamin dodatak:
Playera ima crnu kosu, a oko svega ostalog se trudi :))
Makar, znaš, stavila si mi bubicu...Daj mi još samo malo vremena :)
*

LittleMissG, 02.11.2006. u 20:08

ajme ja poslovna managerica...! bit ce da je to od svih onih stvari o poslu koje sam pisala! Hvala, nadam se da cu jednog dana i postati managerica :-)) Jedan kljuc koji otkriva nesto o mojem izgledu je rijec little u mojem nicku, plus visak kila i ... to sam ja! Puno pozdrava...!!!
*

ledena, 02.11.2006. u 22:17

Oh, iz komentara mojih dragih blogerica izašla je jedna kriva slika..ma nisam plavuša, više smeđa sa tu i tamo kojim plavim pramenom. Prelijepa..it o je upitno, rekla je jedna davna kolegica..bila bi prelijepa da nisi pofutrana..no meni ljepota znači nešto posve drugo. Oduvijek cijenim ljude po sadržaju, korice su mi manje bitne. Pa se tu na blogu osjećam puno bolje nego u pravom svijetu. Kao što playera kaže, više osjetim ljude nego što ih zamislim. Jednostavno, ili me dirnu, ili ne. I na nekim se blogovima osjećam dobro, na neke više ne odlazim.
Moram priznati, ovaj vikend se spremam upoznati s još jednom blogericom, Pjesmom jedne mladosti. I to me je počelo jako veseliti, susrestu ljudes kojima kad progovoriš ne znaš kako bi se zaustavio. tako se dobro upoznamo preko pisane riječi, možda bolje nego da razgovaramo na kavi...danima. Pa onda taj susret postane na svoj način sladak i izazovan, dokaz onoga što osjećaš.
*

slatko grko i obratno, 03.11.2006. u 00:19

Ja rijetko uopće razmišljam o fizičkom izgledu nekoga,ali njegova amo reć nutrina izađe na blogu na vidjelo i to je ono što sam ja pisala,volim kad su ljudi upravo onakvi kakvim se predstavljaju u svojim blogovima,jer ako se nađem s njim na blogu nać ću se i privatno,što je ledena rekla malo čudno jer ipak sjedneš nasuprot neke nepoznate face a u stvari jako poznate.
Hahaha,evo malo da zadovoljim znatiželju,nisam plavokosa,nego prava crnka,sad već doduše opiturana u smeđe,idu godine,visoka sam,imam viška kila,plave oči a znak raspoznavanja je ruža....hahahaUgodnu noć ti želim.
*

Piskaralo, 03.11.2006. u 08:24

Dobro jutro......
*

armin, 03.11.2006. u 18:13

ja ne trebam zamišljati. ja znam.
*

Rusalka, 03.11.2006. u 20:48

hee, misko, ženskoj radoznalosti ravna je jedino - muška znatiželja.

vidi, vidi, armina - sveznalice!

a, plava plejada je u pravu, sve slike izviru - u nama samima.

katrida, snažna i jaka, u mojem doživljaju. premda sam slutila i nešto - lepršavo. lijepo poput pahuljice. uzgred, hvala ti na onome - fina. i sad sam se, hladnoće radi, preselila unutra, od jezerca - do akvarija. od profila do en face-a.
*

Almma, 03.11.2006. u 23:49

ccccccccc,tu sam,nije bilo slavlja,bila sam na forumu,ali sad sinusi,glava se raspada....
Bila sam kod dr,proći će...vratiću se ja....samo da malo bol popusti.....laku noći pusa::))
*

Almma, 04.11.2006. u 00:01

post sam pročitala,ne dam se ja,obožavam tvoje postove,kratke i zanimljive,
ne,ne ne........
sve si pogriješila,ne baš sve.......
krivo se zamišljmo,a zamišljamo se,to svakako,ponekad.....
Naši avatari,bar neki govore dosta o nama,ako to želimo(kao i naši blogovi,htjeli mi to priznat ili ne,mislim na uređenost il slike na njima),mene si malo pogodila,al tamna nisam,blijeda sam i imam put kao Snjeguljica...hahahha....no,sad je tu ipak 40-ta......
no,na nekima se vidi,na nekima ne...jer ,aj da se malo pohvalim,kad me ljudi vide s mojom djecom.....hm...hhaha...jednom mi se desilo da je jedan prodavač na pijaci zvao sve oko sebe da vide to čudo,koliku djecu ima....ali to tu su već u pitanju geni i to što sam rodila jako mlada,eto,tako....od nekih blogera imam slike.
A nakon jednog isustva,dobro promislim kome ću poslati svoju ponovo.
Eto,sad laku ti noć....
*

Nešto za laku noć, 04.11.2006. u 01:40

Od kada te posjećujem, ne zamišljam te fizički, ali si u mojoj mašti psihologica, imaš ugodnu sobu, sa nezaobilaznim kaučem na koji svi prije ili kasnije prilegnemo i istresemo ponešto tereta koji donesemo sa sobom. U svakom slučaju, ugodna si osoba koja znade slušati (iliti čitati između redova:)).
A Ledena kada se smije, u očima joj blistaju iskrice. Možda su tom dojmu pridonjela prigušena svjetla, ali oči joj sjaje kada se smije. Borgman je u nekoliko navrata dao naslutiti izgled svoje vanjštine, mašta samo popunjava praznine. Ono što vidim dok čitam postove ovog krasnog društva su prijateljstvo, toplina, solidarnost, literarnost, duhovitost, duhovnost...
*

sweetiepoison, 04.11.2006. u 09:32

super blog ae prodji do mene
*

gogoo, 05.11.2006. u 01:42

Kad stvaram sliku o nekome koga poznam samo s bloga, to je manje sam izgled, a više ponašanje, govor i drugo što odaje karakter. A i mojih slika ima na mome blogu. Pozdraw sa hladne Ruje