|
U subotu sam se probudila bolesna. Prije negoli je temperatura počela rasti sjurila sam se do najbližeg kioska da kupim knjigu Hrvoja Šalkovića «Pravi se da ovo nisi vidio», ovogodišnjeg pobjednika VBZ-a za najbolji neobjavljeni roman. Odmah me je zaintrigirao početak priče gdje autor kaže:
«U dubokom prostranstvu svemira smjestio se maleni plavkasti planet Zemlja. Na njemu žive ljudi, sisavci koji sebe vole nazivati razumnim bićima. Planet Zemlja se neumitno i uporno vrti oko svoje osi. Ljudi se neumitno i uporno vrte oko svojih navika. Rađaju se, odrastaju, stare i umiru, ne odustajući od te rutine. Usput im se događaju neke bitne stvari: oni vole, griješe, brbljaju, upliću se, lažu bludniče, pišu, kaju se, osjećaju grižnju savjesti, oni zaboravljaju, oni se boje. Ali ipak, ljudi se najčešće samo rode, odrastu, ostare i umru. Većina ih prihvati to zdravo za gotovo, bez razmišljanja. Većina ljudi odživi život a da, makar i na tren, ne razmisle o njemu.
U dubokom prostranstvu svemira nalazi se planet Zemlja, i na njemu žive ljudi. Neki od njih imaju snove. To su ljudi koji bez kraja i konca tragaju za svojim komadićem spokoja. Ima ih malo, često su prezreni i usamljeni. Ostali ih ljudi zovu sanjarima, nezrelim zanesenjacima. Kažu im da je vrijeme da odrastu i prestanu se ponašati kao djeca. Većina sanjara se na kraju slama i odustaje od traganja za spokojem. Samo se oni najuporniji među njima ne predaju, jer znaju da niti jedna vlada, niti jedan zakon ili autoritet ne smiju stati ispred njihovih snova.»
Pitam vas u koju skupinu vi spadate? Smatrate li se sanjarima, ili ste od onih osoba koje, prepoznavši izazov, kažu: «Čovječe, igraj na sigurno, pravi se da ovo nisi vidio»?
Ja za sebe mislim da sam sanjar koji se vremenom slomio.
Komentari (38) - Isprintaj - #
*
CHABLIS, 13.11.2006. u 10:06
Hehe, možeš ti sanjati dok te netko hrani! ali kako ćeš sanjati gladan. to ti je i odgovor na tvoje pitanje. poslije ručka sam sanjar, kad ogladnim moram stvari konkretizirati. :)) A roman mi i nije baš nešto, jutros sam dovršila čitanje.
*
misko, 13.11.2006. u 10:35
Ja nisam odustao. I mučno mi je od one gomile koja prolazi kroz život, a ne živi ga!
Roman nisam čitao i vjerovatno ni neću...
za CHABLIS: točno je, ali ja radim točno onoliko koliko moram i ni mrvu više. Kontroliram želje i to je sve!
*
armin, 13.11.2006. u 12:07
Sanjati je kažnjivo a kazna je usamljenost jer na tim razinama si uvijek sam. To je sofizam koji funkcionira kao zakon sanjara. Sanjati znači biti osuđen na hermetični svijet, biti ekskomuniciran iz zajednice pravovjernih pragmatika. Sanjati znači biti heretik općeprihvaćene dogme koja se zove stvarnost. Sanjati znači poricati stvarnost i biti autist pored mnogih. Znam da nisam napisao ništa nova, nisam ni namjeravao, samo sam konstatirao da je sanjanje kažnjivo a kazna je stvarnost u kojoj si sam i još si heretik.
*
Rusalka, 13.11.2006. u 13:21
"...oni vole, griješe, brbljaju, upliću se, lažu bludniče, pišu, kaju se, osjećaju grižnju savjesti, oni zaboravljaju, oni se boje..."
kakav popis ... pa gledam što bih ja na njemu mogla ... morala ja zaokružiti?
sve ... ili gotovo sve, bojim se.
no, tješim se onom mišlju - ljudski je griješiti
il' onom - griješim, dakle postojim
a otac i Otac, ipak su lijepo dočekali grješnoga sina, iako se pitam - da li bi bili tako velikodušni da je kćer u pitanju?
no, ipak, rečeno je kako će se na kraju ipak najviše obradovati povratku grješnika, grješnice.
a grješnica Rusalka rado bi se riješila nekih grijehova
a druge pak grijehove - ne bi dala ni za sve vrline svijeta
pa makar u paklu lebdjela s onim s kojim zajedno griješim
jer mi se takva kazna - lebdjedi zajedno, kroz vječnost, u njegovu zagrljaju čini - najljepšom nagradom
za grijeh koji je vrijedan i kazne i opraštanja
*
majstorica s mora, 13.11.2006. u 15:07
Ostala sam dužna dati svoj komentar o romanu, upravo sam zaklopila zadnju stranicu...što reći? Isprva me je povukao na čitanje, onda sam natjeravala samu sebe a i autor me jurio svojom pričom, obišla sam s njim pola svijeta u ubitačnom tempu, da bih na kraju shvatila da smo tragali za ljubavlju i prijateljstvom... Ali, ima tu ponešto što vrijedi zapamtiti:
-da čovjek koji nema snove je mrtav čovjek (ako se ne varam to sam više puta pročitala u miškovim komentarima)
-da treba uživati u onome što imaš i ne dati da vrijeme proleti uzalud ("er onda kad čovjek ostari i legne u krevet slušajući kako vani vjetar luduje u krošnjama, to ga dotuče)
-da ne postoji jedinstveni recept za ljudski sreću i da pokušati ugoditi svima osim sebi samome, je najlakši put do tuge i razočaranja.
To su sve stvari koje znamo i sami, ali nije suvišno da nas netko podsjeti...
I na kraju, nisam ni očarana ni razočarana, uostalom jesam li ja neko mjerilo?
*
katrida, 13.11.2006. u 15:25
........dobar ti dan majstorice........i ja imam problema sa komentiranjem i desilo mi se da 5 dana nisam mogla ući na sestrušina ili primopredaja blog........ali svima nam je isto........
*
katrida, 13.11.2006. u 15:29
.......hvala bogu još uvik sanjam........ali ne do kraja jer se ponašam,koćim sa tezom - ovo je dobro za moju dicu, ovo nije dobro za moju dicu.......polusanjar, ipak......
*
Playera´s, 13.11.2006. u 17:57
Pitaš me da li objavljujem :)
Nekad sam puno objavljivala, draga moja :)
U jednoj mojoj kolumni koja je išla u jednom časopisu pod nazivom "Andante",
proslov je glasio:
"Često rezignirano zaključujemo kako smo, zapravo, dio jednog grandioznog cirkusa.
Udomio je krotitelje i žene od gume, artiste na trapezu i balansere na žici, klaunove i promatrače. Šaren je od boja mirisa, boja suza i smijeha, boja boli i olakšanja.
Taj cirkus opstaje dokle je uzdaha, jer gdje su uzdasi - tamo je život."
Tvoj me post podsjetio na taj moj proslov.
Koliko sanjam?
: )
Više no što bi neki željeli, manje nego što mi je potrebno.
Moj jastuk je moj brod, čvrstih, bijelih jedara kojim još dugo neću oploviti svoju Zemlju čudesa.
Koliko samo života imam dok me nosi u moje pobjede, u zagrljaje...
Odgađam jutro koje zna kamo pripadam.
Onda dan uspijeva doprijeti do mene, jer cijenim svoje dane.
I večeri u gnijezdu od tople, obiteljske intimnosti.
Ne bih mijenjala noć za dan. I nikad prodala dan za noć.
Jer ja sam stari moreplovac, istesan da poštuje ćudi otvorenog mora i ljubi tlo sigurne luke...
Šaljem ti zagrljaj
*
grintavac, 13.11.2006. u 18:01
Triba kada biti i sanjar...ali u današnje vrime smatran da triba bit surovo realan jer se samo tako opstaje...aj ozdravi
*
Rusalka, 13.11.2006. u 18:52
svi o snovima ... a ja o - grijesima
valjda stoga što sam - grješni sanjar il' sanjiva grješnica, tko zna?
*
Nešto za laku noć, 13.11.2006. u 19:18
Sram me je i reći koliko vremena u danu provedem sanjareći. To je moje stanje svijesti. Ali mislim da je ova uopćena teorija u stvari netočna. Jer ja ne poznajem čovjeka koji nema snova, planova, želja... Nije li to pogonsko gorivo naše nutrine? Da ne maštamo (budno stanje sna), da ne želimo nešto neostvarivo, ili barem nedostižno, nikada se ne bi pomakli, ništa ne bi učinili. Možda je diskutabilan san sanjara, možda su neki snovi prizemni, dok drugi "uzvišeni", ali to ionako nije tema ovoga posta.
*
kora-kri, 13.11.2006. u 20:06
Mislim da svi sanjamo, ili barem velika vecina. Za sebe mislim da sam nepopravljivi sanjar, romanticar, mastar... Zato svako toliko prisilno ateriram i vratim se u stvarnost. Pa kakva bih ja to odgovorna zena bila da stalno sanjam!? Zezam se, ali puno puta "lebdim" i dobro mi je tako.
*
zmajka, 13.11.2006. u 20:47
Tako bih voljela biti jedna od onih koji igraju na sigurno.
Ali kako, kad se smisao uvijek pronađe u onom- nesigurnom...
Snovi...da, još sanjarim. A zašto ne?
*
ledena, 13.11.2006. u 22:12
A gdje bih bila bez snova? Barem povremeno, onih koji me odvedu na željeno putovanje, onih u kojima sam kraljica svijeta, onih u kojima sam najvoljenija...hm, to možda i imam, ali ne cijenim, ne dovoljno...
Možda bih za sebe mogla reći da sam praktičan sanjar, da sanjarim po potrebi. Tako izgleda prema van, maska kao i uvijek. A u duši..još uvijek nepopravljivi romantik i sanjar.
Ponekad, nažalost....
*
lucija9, 13.11.2006. u 23:17
Svi ste dali kockicu mozaika koji je moja misao. Arminova dijagnoza je pogodak u sridu. Da sanjari su sami. Dok se ne navikneš misliš da je kazna, a s vremenom to je nagrada. Jer to je jedino što ti nitko ne može uzeti, okrhnuti i uprljati. Grintavac kaže da u današnje vrime triba bit realan jer se tako opstaje. Da taj minimum moramo odraditi jer smo nemoćni u težnji da gospodarimo svojim vremenom i da izdržimo život protivan naše prirode. Spas je pobjeći snovima. Ovo vrijeme moji snovi snivaju neke nove, svoje snove!
Majstorice, koja tema? Do boli! Do zida! A depresija čeka i vreba...!
*
melodius, 14.11.2006. u 02:17
Zanimljivo razmišljanje od Armina. Rijetko tko ima sreću živjeti svoj san, a oni koji nemaju budni sanjaju i što su stariji uvjerenja su da jedino snovi ne prolaze.
Na kraju se ipak najprije slažem s naslovom ovog posta: Lijepo je sanjati :)
*
Rusalka, 14.11.2006. u 09:05
jutros sam dobro, više rose nego blue
pa sam opet spremna sanjariti, sanjati, (i griješiti) - i pod prijetnjom kazne
nadam se da je i tvoja boljka pri kraju, jer pretpostavljam kako je to bila ona boljka koja traje
"sedam dana ako se ne liječi i tjedan dana ako se liječi"
*
Mrtvi pisac - zabilješke po sjećanju, 14.11.2006. u 12:55
Sanjar, sanjar, da. Lome me ali sve manje. Posustaju jer ih buni moj razvučeni osmjeh a bistre oči. Nekako mi se ne mili postati mrtvom, kakvom se potpisujem. :)
*
majstorica, 14.11.2006. u 22:03
gle, ja sam ti jako čudna tako da mogu isto vremeno sanjati i pitati se čemu živimo. jer me ta pitanja potiču na sanjanje i stvaranje neke utopije.
ja sam od riječi do riječi osoba iz drugog odlomka romana.
drago mi je što imam morsku verziju sebe što se tiče nadimka (pod ''morska'' ne mislim ''čudna'' već ''s mora'').
jednog dana (uskoro) ću pročitat sve ili barem neke postove jer mi se činiš zanimljiva.
sad baš nemam vremena
do sljedećeg komenatara
pozdrav
*
majstorica s mora, 14.11.2006. u 22:11
Dobrodošla majstorice...moram reći svojim prijateljima da imamo još jednu majstoricu, ali ne s mora, danas smo se upoznale... ako želite čuti lijepu muziku skočite na njen blog, a mene je osobno zainteresirala jer je u svom postu, ne znajući za moj, napisala da je sanjar...tako, sada znate da smo dvije sa sličnim nadimcima, kako biste nas mogli razlikovati u komentarima.
*
Playera´s, 14.11.2006. u 22:55
Samo da ti mahnem prijateljice, i zaželim najljepšu noć :)
*
aquaria, 14.11.2006. u 22:55
Ja sam sanjarka, koja je shvatila da je sanjarka i prestala je igrati na sigurno. :))) Pozdrav! :)))
*
pegy, 15.11.2006. u 10:39
Teško mi je sebe negdje svrstati, ali mislim da sam nešto između. NE bojim se rutina u onom kontekstu u kojem to podrazumijeva ponavljanje nekih radnji koje se druge čine rutinama, a mi sami uživamo u njima svaki put opet i opet. Volim i sanjariti, nekad se i osjećam poput djeteta, mada sam dobar dio života ipak realna i na zamlji. Teško je naći neku optimalnu mjeru po kojoj živimo onako kako je "najbolje" (jer to je relativan pojam), ali mislim da je najbitnije da je čovjek sretan, onako skroz i iskreno.
*
ljelja, 15.11.2006. u 12:24
Sanjam sve dok susjedova cipela ne tresne o pod. Onda čekam da tresne i druga. Da bih mogla nastaviti sanjati.
*
GAJO THE PLJUC, 15.11.2006. u 12:40
ja sam krivac za bolest, makar nije prenosno, ali jebiga, neki drek kruži po hrvatskoj.............ja se rešil temperature, ali me pak zubi bole.............ko da sam uklet......bilo bu i tebi bolje..................
*
Irida, 15.11.2006. u 12:57
nadam se da ti se zdravlje popravilo, ne mogu kmentirati ono što nisam pročitala, ali nekako imam otpor prema onome što se kod nas razviče, puno puta smo već dobili "rog za svijeću"....,no, ti ako jesi pročitala jesi i mjerodavna, jer mi dajemo i oduzimamo vrijednost stvarima...ja svakako očekujem da me knjiga ili očara ili isprovocira, inače nije vrijedna čitanja......
*
Borgman's cube, 15.11.2006. u 12:57
Moja glava sanja i u snu i na javi. Sanjam o nekim boljim danima, o djelima koja bi bilo dobro napraviti, i o onome što u stvarnosti nikada ne bih napravio. Sanjam o vremenima u kojima će ljudi biti bliže onim idealima koje i sam smatram važnima.... i iako me život na sve moguće načine "pakira" u stereotipe, i dalje proizvodim svoje snove. Zapravo, sve u svemu, to je jedino što zapravo imam, i što mi nitko ne može oteti /ukrasti....
*
katrida, 15.11.2006. u 20:50
.....dobro veće majstorice s mora........i novoj majstorici što dođe kod tebe na kavicu......knjigu jutros gledala na trafici, pogledat ću je i sutra...........i jš neznam hoću li je kupiti........
*
slatko grko i obratno, 16.11.2006. u 01:13
Vrlo često sanjam iako to ni za živu glavu ne priznajem,za sebe volim reć da sam vječiti optimist,da sam jako realna a vječito nešto sanjam,pa ne znam na kraju što bi rekla da sam.
*
Jana, 16.11.2006. u 10:02
JA SAN SANJAR,UVIJEK SANJAM O NECEMU,ALI NA KRAJU SI USPIJEM DONEKLE ISPUNIT TE ZELJE I POTREBE KOJE TE VODE KROZ ZIVOT...KISS
*
Pagijevo carstvo, 16.11.2006. u 14:44
Hm, biti sanjar je ok, no nije profitabilno...Smatram da jesam sanjar, ali u svoje slobodno vrijeme, kako ne bih izazvao javnu sablazan svojim postupcima...Nažalost dosta stvari u životu ovisi o tuđem mišljenju tako da se čovjek mora često prilagoditi ljudima koje ne podnosi...No to ne znači da postaneš poput njih, samo nakratko nosiš masku....
*
Ponoćne Konfuzije, 16.11.2006. u 15:51
još se uvijek trudim sanjati...
*
Playera´s, 16.11.2006. u 17:31
Samo smajli :)
*
VERIN BLOG, 17.11.2006. u 10:30
jesi ozdravila?
*
Rusalka, 17.11.2006. u 11:53
majstorice, iako još malo zgrbljena, ja odoh raditi od ponedjeljka
dotle ću se valjda oporaviti i od rođendanskog slavlja
a, ti? je si li bolje? dimiš li sad za stolom u kabinetu, il' kod kuće za računalom?
*
VERIN BLOG, 17.11.2006. u 12:08
variola vera? jesu to boginje, osipce ili kozice? dala si mi ideju za novi post :)
*
katrida, 17.11.2006. u 15:03
....i kakva je knjiga?....da li je zaslužila nagradu?........
*
katrida, 17.11.2006. u 15:33
.....jesi mjerilo, sad se bar neću više motati oko trafike sa kupiću-neću kupiti.......pozdravić....
|
