Narodne bajke i legende

26.02.2010., petak

Odolinu nije odolio

U okolici Makarske živjela je nekada davno lijepa djevojka Mare.
Jednom, kada je u ranu zoru plijevila žito ugleda ljutog zmaja.
Uplaši se, počne bježati, ali zmaj je uhvati raljama, te ju odnese
u duboku jamu.

Ostala je Mare u jami godinu dana i zmaju dijete podarila.
Tada je molila da je pusti majci u pohode.
Zmaju je Mare bila draga, no nije ju htio pustiti, sve misleći da se neće vratiti.
- Nećeš se više vratiti u jamu, govorio je, čedo će nam se rasplakati i suze liti za majkom.
Mare mu ipak zaklela kletvom najvećom da će opet doći u jamu, pa zmaj popusti i
lijepo je isprati majci. I još joj je u polasku rekao:

- Lijepa moja Mare, na povratku ti naberi svakog lijepog cvijeća, ta jadna ga
ovdje nemaš, samo nemoj cvića odolina!
Ne beri ga, od odolina mene boli glava, bolom se razboliti mogu jadan!
Tako Mare doma bila, pa se opet uputila mužu svome ljutom.
Verući se zmaju u jamu, na obroncima svakog cvijeća nabrala,
a najviše u vrištinama nabrala cvijeća odoljena, te je cijelu pustu jamu ukrasila.
I cvijet odoljen naudi zmaju.

Prostre se on glavom na stijenu, a Mare svoje čedo uzela u naručje i
pobjegla kući.

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.