Nasumične misli
Kad bih imala supermoći
"S velikom moći dolazi velika odgovornost" Bilježim se sa štovanjem za telekinezu!
Oduvijek sam smatrala da je to vrlo praktična moć. Ne bih ju koristila kao Carrie na maturalnoj, samo po kući. Spoiler alert! Treba mi skuhani ručak i ispeglani veš, ne hrpa leševa.
Zamislite samo, dok obavljate jednu stvar, svi ostali poslovi su u tijeku. Ne morate brinuti o tome hoće li vas dočekati kaos doma ili kako sve srediti na brzinu.
Mislim da si zapravo gotovo svi priželjkuju moć telekineze, umorni roditelji, zaposleni ljudi, poljoprivrednici Ma svi!
Svi bismo najradije došli kući s posla, iz dućana ili parka i našli skuhani ručak, čistu kuhinju i kupaonicu, zalito cvijeće, opran i ispeglan veš. Sve pokrenuto jednom misli ili pucketanjem prstiju.
Nemojte poricati i slagati face tipa, ne ja. Ne bum povjerovala.
Moj dan: pucnem prstima i kuha se fina klopa, pali se usisavač, kantice doziraju vodu biljkama, pune se perilice suđem i vešom i pokreću, krpe kreću u akciju i peru.
Većina poslova je gotova dok mi izlazimo iz sobe kako bi maleni jeo. Dok ga ušuškavam u krevetić, rade još samo perilice i šporet.
Nevjerojatno je koliko se energije i vremena potroši na sitnice kojih uvijek ima za obaviti i nikada nismo gotovi s tim sitnim poslovima.
U stvarnosti letim po kući i obavljam potrebno. Ne na metli ali bi i to bilo dobro. Navečer prije spavanja obavim još ponešto i svaki put skužim da nešto nisam napravila.
Baš. Svaki. Put.
