Nasumične misli
Moje najdublje isprike
Najprije se ispričavam zbog vrlo ironičnog posta, nisam sigurna dugujem li ikome ispriku. U zadnje vrijeme mi govore da sam tragikomična, stoga nastavljam u revijalnom tonu.
Ispričavam se roditeljima zato što još uvijek stanujem kod njih i živim na grbači. Pojedinci me rado podsjećaju na to. Odselila bih se odmah. Nažalost, nemam posao i ta misija je trenutno nemoguća. Nisam te sreće, koje ste bili vi, da dobijem posao od šale i stan od države. Stoga mene i moje vršnjake poštedite komentara da smo gotovani. Nismo dobili ništa poslije školovanja. Vaša generacija je bila gotovanska, sve vam je bilo na izvolte.
Jedna vrlo ponizna isprika poslodavcima, što ih gnjavim i moljakam da mi daju posao. Sigurno nemaju vremena ni odgovoriti na molbu, a kamoli me zvati na razgovor. Ispričavam se što sam završila "pogrešan" fakultet. Tko bi rekao da agronomija nema budućnosti. Da me ubijete, mislila sam da ljudi moraju jesti i da se hrana ima gdje proizvoditi u Hrvatskoj.
Ispričavam se samoj sebi što uz studij nisam odmah gradila karijeru. Baš sam bila blesava.
Nemojte mi puno zamjeriti na samosažaljenju Ulovilo me mračno raspoloženje, nadam se da će me što prije proći. Da ne bude zabune, ne ponosim se svojim socijalnim stanjem. Sram me je. Znam da se moram više truditi, a ne kukati.
