|
|
| < | studeni, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | ||
Blog osmišljen za pražnjenje misli.....
Slike zmajeva i ideje za novi zmajevski layout/template šaljite na:
Copy this code to your website to display this banner!
Novi baneri:
Tedica
Kulerica
Danči world
Morfinini eksperimenti
Dan u životu zaposlene žene
ZiziMars14
Auroraisa
Vrag s licem anđela
Kenguur
Život u dvoje
Silmarien
Ima jedan svijet
Tratinčica
Amorfia
Kako natpis na slici kaže, išla ja do porezne odnijeti neke papire a usput i da malo uhvatim zraka nakon ureda, jer eto naš poslodavac je odlučio da se ipak danas radi. No nema veze, bolje je i imati posao nego ga nemati.
No, da se vratim na moju početnu misao o romantici. Prolazim kraj Clivie (cvjećarnice) i vidim nekog gospodina od otprilike 50-ak godina i on nosi buket crvenih ruža, dekoriranih s malo sitnih bijelih cvjetića... Prvo sam uočila buket kao svaka romantična duša, a onda pogledala osobu koja ga nosi. Pa se bacim u razmišljanje kako su se ljudi promijenili i koliko tu novac igra ulogu. Sjećam se da smo nekad išli jedni drugima na rođendane i da smo si nosili bombonjere i cvijeće za dame, vino za muškarce. A danas… svi samo gledaju materijalno, očekuje se skupi pokloni a ne samo što se kupuju, nema više iskrenog radovanja zbog dobivenog poklona… samo suhi osmijeh. Što ljudi više imaju, manje cijene ono što dobiju. Znam neke ljude koji se vesele sitnicama, nekom malenom staklenom anđelu ili dobroj knjizi, ruži ubranoj usput kod susjeda, čokoladi kao znaku pažnje… A nekima nisu više dovoljni ni skupi parfemi, fosil satovi, turbo skupe šminke, čak više ni nemaju mjere ni ukusima ni u poklonima… Počelo mi se dešavati da mi se ne ide na nekakav rođendan jer nemam novaca za poklon a bude mi glupo otići bez ičega. Pa sam se zapitala da li romantika izumire ili je samo riječ o tome da više nitko ne cijeni znake pažnje? A ima li išta ljepše nego kad te netko obraduje buketom cvijeća, ponekad i bez povoda, da ti pokaže kako mu je stalo do tebe? I da mu nije neugodno hodati po ulici noseći cvijeće (jer danas je mlade sve stid)? Trebali bi se ljudi preispitati koliko su se promijenili standardi pa se više ničemu skoro ne raduju. A uistinu je potrebno jako malo da bi bio sretan….