|
|
| < | prosinac, 2008 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | 31 | ||||
Blog osmišljen za pražnjenje misli.....
Slike zmajeva i ideje za novi zmajevski layout/template šaljite na:
Copy this code to your website to display this banner!
Novi baneri:
Tedica
Kulerica
Danči world
Morfinini eksperimenti
Dan u životu zaposlene žene
ZiziMars14
Auroraisa
Vrag s licem anđela
Kenguur
Život u dvoje
Silmarien
Ima jedan svijet
Tratinčica
Amorfia
Eto, u braku sam već tjedan dana... Sada sam formalno gospođa! Hehe, kako mi je smiješno čuti da me netko oslovljava sa gospođom.... Nije se skoro ništa promijenilo, volimo se isto kao i prije, ok, ok, pa i više.... Ali i prije formalnog čina smo živjeli kao da i jesmo u braku, samo to sad i na papiru piše... Ljubica je divan kao i uvijek, brine se o meni, pazi na mene, a pogotovo sad kad sam debelica! Tako se od milja zovem jer nosim jedno malo bićence u stomaku.... Samo što to malo bićence sve više raste a još više tuče... Sad se već kao na slici iz prethodnog posta vide izbočine gdje se pomjera, male grbe, ko crvići ispod pijeska, samo napravi TUP, grbu i bris....
Gledam slike sa vjenčanja i sjećam se svakog osjećaja koji mi je prolazio taj dan kroz glavu; užurbanost, nervozu, nestrpljivost, veselje, ljubav, smijeh... Organizirali smo malu prigodnu večeru, ali sam se svejedno osjećala kao da je to ono nešto posebno, sveto... I u to malo vremena koje smo organizirali sam osjećala kao da smo nas dvoje sami, kao da ništa drugo nije bitno.... On, ja, mali bebac i moja mala curica.... Nas četvoro, u maloj kukuljici sreće.... Gledam slike i kao da još uvijek ne vjerujem da sam se udala, da sam imala ono vjenčanje iz snova kako sam uvijek zamišljala (ne mislim na glamur, novac i broj ljudi, nego na osjećaje koji su ostali nakon svega).... Hvala Bogu na fotografijama i CD-ima.... Kad god poželiš nešto zapečatiti da se možeš poslije prisjetiti samo napraviš škljoc i ostaje tu, da i nakon fotografije što požute još uvijek vidiš kako je što izgledalo, i kako si bio sretan....
Dani su postali tako hladni, za ne povjerovati.... sretna sam što je barem malkoc bilo snijega za Božić, makar i tih par pahulja, da možemo reći da je bio sniježni Božić, ne kao nekada, kada su temperature bile -15 stupnjeva, i snijeg do koljena, mislim da se ti Božići više neće dešavati.... Ima nešto smirujuće u snijegu kada pada vani, a svi sjede u toplom domu, i kroz prozor promatraju bijelinu ispijajući vruće kave, čajeve ili vina, kako tko....
Ne radim više, sad kako sam na trudničkom i pripremam se za dolazak bebana... Sve nekako polaganije radim, sve u nekom sporijem ritmu... I to me smiruje... a ne kad radiš i sve negdje žuriš a opet ništa ne stižeš.... Sada jednostavno uživam u svakom danu....
Nisam pisala dugo... predugo... Ponekad sam imala puno za pisati, toliko inspiracije, toliko misli, a onda moram odvagati jer neki pizdići i dan danas čitaju ovu moju stranicu pa serendaju... Ali baš me i iskreno briga.... Jer kakav bi mi život bio da slušam neke budale koje nemaju pametnijeg posla nego zabadati nos u tuđa posla??? Da se stalno brinem tko misli što o meni? Pa imam samo jedan život i trebam ga proživjeti onako kako ja želim, a ne onako kako to netko misli....Meni je u životu lijepo, dobro se osjećam, imam sve što mi treba....
Prošli mjesec mi je bila godišnjica zaruka, tko bi rekao??? To je tako brzinski proletilo..... ALI!!!!!!!!!! Ovaj mjesec se udajem, nakon godinu dana zaruka i TRUDNA sam!!! p.s. Gajo ono nije moj UZV ali prati nekako moj mjesec trudnoće.... nekako sam sad na pola puta... Beban me već udara ko veliki, i jedva čekam da dođe na svijet.... Sve sam to već prošla ali nekako mi je ovo opet posebna trudnoća, i već me nježnost hvata i ushićenje jer stiže još jedno malo biće na svijet... Maleno, smiješno, bespomoćno.... Kad ga pogledaš u krevetiću kako spava, nemožeš jednostavno povjerovati da si to nosio pod srcem devet mjeseci, da ono samo diše, da je dio tebe.... Kad te pogleda s jedno 6 tjedana i usne razvuće u osmijeh, ima li išta lijepše????? Kažu da je trudnoća posebno, ono "drugo" stanje... Trudim se biti smirena i odmarati što više, izolirati se od problema, i ne živcirati se oko ičega... Želim da ovih devet mjeseci koje beban provede vezan uz mene, osjeti samo ljubav i mir... Dovoljno će se brinuti kada naraste... Neka djeca rastu obasuta nježnošću i bez briga... Neka im dječji život bude proveden bez suza, bez slušanja vike i sranja koje donosi odrasli život.... Zaslužili su odrasti kao male kukuljice, iz kojih se izlegne prekrasan leptir. Jer djeca to i jesu, naša najveća radost, ljepota i ljubav....
