ponedjeljak, 26.12.2016.

Nedostaješ

Tražim prebrojavanje glasova, jedan nedostaje, Tvoj.
Mučno mi i od same pomisli da te nema. Ustupam mjesto razumu, predstavi koja čini život, prednost dajem. Kao da slušam majku kako govori, iako mi nikada na taj način nije govorila. Umire se na tisuću načina, svatko na svoj, svatko za sebe. Pitam se, čemu te misli sada, danas ?
A večer je bila lijepa, vesela.
Nedostaješ mi, sada, jučer, sutra... zauvijek.

Svakako blagdanima, koji su kao okrnjeni bez tebe. Iako ih se i ne sjećam puno s tobom. Ne sjećam se bora, poklona, možda tek mirisa bakinih kolača.
Sjećam se tebe i tvoje ne upitne ljubavi... glupo, ali pitam se, je li' postojao Božić dok si ti bio živ?
Jer ja ga se ne sjećam!?
Jesu li kuglice bile sjajne, ili ih i nije bilo?
Svašta se pitam!
Pripisujem ovaj osjećaj putovanju s tobom, do tebe, kao obilazak utvrde, gdje slavim pobjedu nad tjeskobom.
''Znam, rekao bi mi, ne dozvoli uznemirenosti da ovlada tobom, ne dozvoli da te uzme''.

Dozvoljavam da me majka smirenosti provede kroz sve uske prolaze, jer znam, uz mene si, na svakom koraku si TI.
Iako...nedostaješ mi, ovdje ,sada, uvijek...zauvijek.

Volim te, Sretan ti Božić, tamo gore među zvijezdama.

R@Magdalena
23:06 | Komentari (4) | |

<< Arhiva >>