magdalena395

Život je zvono čiji se zvuk stapa s obzorjem
ne trošim ga na pusti proplanak
gdje trava ne niče od pamtivijeka.

Volim čežnju i mucavu sreću
kaja se stapa s radošću,
tada poput zamukle ptice
potajice pjevam
ljubav nebesku šutke ljubim

Volim Samarđžića
koji izgovara riječi
kao ljubav da pretače u kristalne vrčeve duše

Pamtim još negdašnju ljupkost
kao lik žene s bombonjere
koja iza stakla mamine vitrine
stajala je...nedirnuta

Dobrotu pamtim
od ljudi koji dobro mi činiše
i težim k tome
da dobro činim drugima.



RLG

Probuđena iza ponoći, ležim i gledam u kaput obješen o vješalicu u uglu sobe. Gledajući ga razmišljam o bojama, tkanju... o osobi koja bi ga mogla nositi. Mogla bi to biti ja... visoko uzdignuta kragna, baš onako kako volim... velika dugmad, neobičnog oblika. Uz njeg na podu su cipele, jedna uz drugu, smeđe... kao zaustavljene na putu prema nekom odredištu. Kad su iz njih izišla stopala stala je sva njihova užurbanost, ritam im se naglo promijenio. Zamišljam korak prije izuvanja, dodir đona s vodom u maloj lokvi na cesti. Imaginarna je to slika kaputa ,cipela smeđe boje i mene...Razbuđena, nastavljam igru sa stakalcima, leptirima, sjenama na prozoru. Sjetim se predhodne noći ... buđenja, skoro u isti sat. Kaput je i dalje na istom mjestu, cipele, smeđe. Kao da su okrenute u drugom smjeru, tu je i torba, velika, smeđa naravno.



Prošlu sam noć tijelo počastila užitkom... dodir čiste svile na goloj koži. Promatram trag na lijevom ramenu...ugriz. Liježem ,zatvaram oči da mislima vratim sliku kaputa ,i zašto su cipele okrenute u drugom smjeru? Uočavam konac na kaputu, opet mašta stvara korak...isključujem na trenutak tebe, razmišljam o stolu koji već dugo želim u uglu sobe, o naslonjaču za čitanje. Tvoj lik se kao neispredena vunena nit provlači mislima...izuvaš cipele, skidaš mi kaput... Probuđena ,u sofi ležim, osmjeh ti mekan poput pamuka.

Pada kiša, dođi bliže, šapneš.

I zaustavljaš sva razmišljanja.


RLG( 15.9.2012, Obj. Snovi moga srca )j. Snovi moga srca )ize=3>

Naoko smirena i nadsve kulturna žena ne bi nikada( barem se tako misli) poželjela nešto izvan okvira stečenih odgojem i samim rođenjem u vjeri koja joj pruža utjehu u danima sveopće izbezumljenosti.
...............................

Siječanj je bio uobičajeno hladan, ukočen i sasvim sigurno dosadan. Umotana u dekicu sjedila je iz večeri u večer i pijuckala neki od svojih čajeva, a imala ih je poprilično. Rekao bi čovjek da je malo ćuki-ćuki, ali ne, ona jednostavno voli exotične napitke . Ima ona i šalice za tu namjenu. Pa neće valda piti iz K-plus šalice J?

Veljača se, iako naoko kraća vukla kao teška magla. Svoje skute nikako da skine i propusti malo ljepote u dane žene nemirna duha. Lutajući tako mislima dogurala je i do rasplesanog Ožujka u ritmu sunčanih zraka koje su sve češće sjedale na prozorska okna i milovale obraze. Budila se s mislima koje su bujale sa nadolazećim proljećem.

Travanj je donio sasvim neočekivanu promjenu i zavrtio misli do samog ruba svijesti.
Upoznala je staloženog frajera, finih manira, elokventnog, sa sasvim ugodnom vanjštinom.
Letjela je danima.

Svibanj je počeo ugodnim nastavkom iz Travnja uz malu promjenu koja je malo smirila ali i zaintrigirala leptiriće u stomaku. Elokventan i oku ugodan lik predložio je sex u troje. Na što je njen gore spomenuti odgoj odreagirao burno, da bi samo malo kasnije divljina sakrivena u njoj ponukana znatiželjom smirila buru.
Sex u troje ? Hmm.

Šutjela je danima, dotični je tada imao mali odmor, jer njen način življenja je uzdrman i trebao joj je mir, tišina da razmisli, da shvati. Da uradi bilo što od toga.
Lipanj je dinio prve veće vrućine i sa njima mrzovolju i sve jaču želju za morem. Grad joj je postao užaren i naporan. Sve mini suknje svijeta nisu pomagale da se smiri, trebao joj je dodir svježe morske vode na goloj koži. Pitanje o druženju u troje je i dalje ležalo u ladici svijesti. Tišinom ga je zakopala. Dotični gospodin je poštivao njen izbor i nije ništa pitao...čekao je.
Gola tijela na morskoj pučini sve češće su vraćala pitanje trojaka na površinu. Srpanj je bio na samom začetku kada ga je iznenada upitala'' kako ti zamišljaš to u troje''... znaš, ono, s kim, tko, gdje?

Hahahaha, nasmijao se tako glasno da se uplašila. Znaš, mislio sam da nikada nećeš pitati, ali...evo nas. Da vidimo, šta tebe više privlači, puštam ti da biraš.

Kolovoz je poprimio izgled siječnja. Danima nije izašla, sjedila je zamotana u dekicu promatrajući ulicu. Nijemo razgovarajući sa stablom ispod prozora. Jedne Nedjelje je odlučila. Obukla je haljinu, obula bijele štikle, usne namazala crvenim ružem, a oči sakrila velikim naočalima. U stilu filmske dive izašla je na ulicu i krenula ka crkvi.
Rujan je sam po sebi bio lijep, ugodan i oku i tijelu. Palete boja su letjele ulicama poprilično bučnog grada.

Ulica Kestena je bila prazna... kao i njena duša. Udahnula je i pozvonila na vrata s prezimenom O na broju 19.

Nikada nisam saznala što se dogodilo u Listopadu, kao ni o sexu u troje, nikada nisam pitala... pustila sam to vremenu, potrebi za razgovorom.

Studeni je bio mjesec rođendana, veselja i silne radosti. Bio je to mjesec u kojem se rodila, te slavila svaki dan do početka Prosinca obilno darivajući samu sebe raznim delicijama, koje nisu uključivale samo hranu i odjeću. A bila jedna od onih čije su se moralne vertikale ukazivale kao primjer djeci, snahama... mladim majkama, suprugama. Malo ih je znalo, da bila je samo primjer jedne usamljene i tužne žene.
Prosinac je pri kraju...
U ulici Kestena, na broju 19 sada su dva prezimena.


RLG

Kada bi mogla odabrati kretnju, jer vrijeme već jesam, dodala bi korak. Ispunila bih ga napetošću, kao da čekam neznanca. Tek, da bude zanimljivije!
... a onda netko ipak ode, i sve je praznije. Nastavak postane samo jedno putovanje s mogućnošću susreta u zemlji (ne)poznanica. Poznato nam je tek ime, ili možda i to iluzija je!?
Tada se u prošlost pokapa sva moja sadašnjost.

Uzimam poduku iz klaivra, iako nema šanse da naučim neku ozbiljniju svirku, pa čak ni sve tonove. Ipak, prstima ozbiljno prelazim po crno bijelim tipkama. Zvukovi kao i život škripe, ali uvijek se nađe netko dovoljno pristojan da me opomene, i ljubazno šapne da je nevrijeme samo moje, i da je prolazno. Ova današnja tehnologija stvara dojam stalnosti, da smo svi nekako blizu, iako... daleko smo! Ali idem naprijed svejedno. Jednakim koracima gazim ka svom prvom nalazištu beskrajne bezobraštine. Jer, nije da je nemam, nisam je koristila. Hvatam se za rukohvate uzbuđene ljubaznosti, te je lagano gurnem u stranu, tek da prođem. Uzbuđena zbog trenutne hrabrosti, u zemlju stavljam sadnice kulturnih dobara koja u meni pohranjena još klijaju. Možda jednom, negdje, nekome zatreba? U protoku misli stvorio se ugrušak, i sada bi htio da me definira, da me iznova vrati u zbilju. U stvarnost koja se nalazi tik do bedra lijeve noge. U vlastitoj zbrčkanosti i pokušaju iznošenja neformiranih misli stajem.
Bezobrazluk je i ne poznavati sebe,ne poštivati se, ne pozdraviti, bezobrazluk počinje sa puno Ne.

Pozdravlja vas Nova Ne Ja :)

RLG

Rođena sam u ranu večer
u sumrak nakon blijedog dana
dotaknuta vlažnim majčinim obrazom
i od rada grubim bakinim rukama
rođena da budem čuvstvena
da svjetlucam kao biser
u danu
koji rođenjem mene
postade život

Rasla sam uz miris duhana iz djedove lule
i tu se rađala radost bez ograda
iskreni osmijeh
ljubav

I bi to najveća raskoš moga odrastanja
kao park djetinjstva u kojem lišće trči
i grli obližnje ulice okupane kišom
uzorci su ostali tamo
u kiši
u treptaju zraka
razigranosti srca

Rođenjem je određena
koordinata mog života
dana što slijede i onih
koji će proći pored mene
gdje ću se buditi u jutrima kojim
osim vremena poklanjam dušu
nestajati u sebi da slušam glazbu
i palim svjetlo umornim mislima

Rođena sam da svjetlucam kao biser
da budem čuvstvena
u sobi pod prozorom slušajući
krošnju kako šušti
dok nježnim rukopisom ispisujem
nikad izrečen stih.


RLG