magdalena395

Danima se nismo sreli,nije se javljao.A boljelo je,sve me boljelo.
Najviše spoznaja da sam si dozvolila tako nešto,da sam otišla
u stan a da nisam shvatila da nije moj.S nepoznatim čovjekom prvi
puta,izjedala me ta misao..Ne ja nisam bila takva,govorila sam sebi.
Nisam,što si on sada misli.Briga me,vodila sam silne razgovre sama
sa sobom. Danima raspravljajući kako je došlo do toga.Bezuspješno..Jedino
što me tješilo je da sam uživala,uživala kao nikada do sada.
Pomisao da ga više neću vidjeti godila je i boljela istovremeno.

Osluškivala sam korake koji su se kretali stubištem,
čekala hoće li koji zastati ispred vrata.? Jedno poslije podne je pozvonio,
na prstima sam prišla vratima,vireći kroz špijunku,uzdah mi se
oteo, od pogleda sam treperila.Znam da si unutra,čujem ti dah,vidim pogled.
Otvori da razgovaramo,ne razumijem te,glas mu je bio tih,hrapav.
Suze su krenule,tihe i bolne..Naslonila sam se na vrata i šapnula
grcajući kroz suze..Odlazi,samo otiđi. Neznam koliko sam
vremena provela sjedeći na podu,suze i pitanja su se miješali.
Odovor nije dolazio.Zašto sam mu tada rekla da ode nikada neću
saznati. Noć me smirila,dani su se polako nizali,prolazili i ja sa njima
sam postajala drugačija,možda tužnija,sjeta je uokvirila lice.

Dolazila sam u napast da odem gore,da pozvonim. Maštala sam kako mu se
bacam u naručje,kako ga molim da mi oprosti na ludostima,da ga volim..
Nisam,ništa od toga nisam napravila.Naviknuta na korake
koji svakodnevno zastanu ispred vrata,samo trenutak,i nastave
dalje put svog stana..Navikuta na pogled iza vrata,šutjela sam.

Život se nastavio,sve je bilo isto osim mene..
Žurila sam na posao, a kako sam zadnjih dana i onako stalno bila u nekom
zakašnjnju sa svime to jutro sam morala doći ranije da privedem kraju
neke papire od juče.Na vratima sam udarila ravno u njega i srušila ga.
Bože,pomislim..Baš sada,jutros..Ustao je,nasmiješio se i pružio mi ružu.
Sretno Valentinovo i tebi..Okrenuo se i otišao.


Valentinovo je prošlo..A on je moj život..

magdalena