subota, 24.01.2009.

Kada sam te upoznala kao da su mi u posjet
došle sve zvijezde,toliko je svjetlosti bilo u mom životu.
Mjesec je šetao stazom bez kraja.Voljela sam te,
onako nevino,bez razmišljanja.Treperila od svakog pogleda,
Udahnuo si mi život,dala ti svoj.A noćas ni jedne zvijezde nema,
prazno je nebo,onako nekako mračno bez boje
i vilinske svirke.Sve utihnulo je.
Kao da smo na svijetu sami,ostavljeni,zaboravljeni.
U meni bijes, smijeh,suze ,veselje,u meni praznina,tišina.
Pomiješani osjećaji,izmikasani slabostima života.
Nemogućnošću ostavrenja, umaram se jer ljubim
ono što nemam,nemam ono što imam.Sve kao
labirint od tvoga,moga,našega je postalo.
Kao svijeće na vodi sada pluta ljubav naša.
Pretočena u jezero beskarjnih ljubavi.
U svakom plamićku je kap nas,u svakoj kapi trenutak boli,
sreće,silina tih kapi pokri jezero,na trenutak je bilo kao nekada,
kao na početku kada su sve zvijezde u posjet mi došle..
Kada je mjesec dirikent zbora ljubavi bio..



Image Hosted by ImageShack.us


23:46 | Komentari (18) | |

srijeda, 21.01.2009.

tamo

Tamo,uz obraz se oblak stisnuo.
Tamo,gdje mene nema mjesec na prozor se naslonio.
Gdje mene neće nikada biti,tamo se sunce zvijezdama kiti.
Nije to nebo,ni raj u njemu.Nije ljubavi,to je
ona kuća u snovima,tvoja i moja..Krevet i stol,na stolu ručak
koji nikada nećemo podijeliti.I znam, reći ćeš da su ovo
tužna slova..Dok u kući toj još postelja neraspremljena stoji,
netaknuta plahta,jastuk novi..Pitam se kamo sam otišla,
kome došla,tko čisti prašinu u kući našoj.?
Čekala sam te dok sve je odzvanjalo koracima mojim dok
hodala sam stazama nekim,misleći tvojim..
Misliš mili da si mi u krv već zašao,misliš da jesi i ostao ?
Tiho je lišće koje šuštati bi trebalo,dok koraci u njemu
nemir rade,tiha je zora,tiha je i ljubav moja..



Image Hosted by ImageShack.us



21:02 | Komentari (12) | |

ponedjeljak, 19.01.2009.

Završena akcija ''darujmo Anji da nastavi živjeti''

LJUDI MOJI, USPIJELIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIII SMO…..PREMASILI SMO MAGICNU BROJKU OD 60.000,00 KUNA!

NAKON SAMO DEVET DANA ZAVRSAVAMO SA AKCIJOM „DARUJMO ANJI DA NASTAVI ZIVJETI“!

STO RECI, NEGO OVO JE NEVJEROVATNO….SVAKA VAM CAST DRAGI MOJI LJUDI!
Dragi blogeri hvala još jednom na veličini srca
Na radosti koju smo svi zajedno podari Anji i njezinim roditeljima..
Hvala NISKOZEMCU od kojeg je i potekla ova akcija..


21:20 | Komentari (4) | |

subota, 17.01.2009.

Pomozimo maloj Anji !

Image Hosted by ImageShack.us


Dragi blogeri,potaknuta gestom drugih blogera i sama sam poželjela sudjelovati u akciji da se djevojčici predivnog osmijeha pomogne u sakupljanju potrebnog novca za prsluk koji joj je prijeko potreban za njezino normalno disanje..Svaka kuna je dobro došla.Svaki i najmanji dar je velika pomoć..Hvala svima..
magdalena


vjerujem da mnogi od vas znaju tko je MALA ANJA . Šestogodišnja Anja Kostanjevečki, jedna od djece o kojima skrbi Humanitarna udruga "Mala Anja", prošlog je tjedna vodila svoju najtežu životnu bitku. Djevojčica ja završila u bolnici, a njeno je stanje bilo kritično. Anja je, inače, stopostotni invalid; od rođenja boluje od cerebralne paralize a dnevno ima oko stotinu epileptičnih napada. Veći dio godine provede u bolnici zbog velikih problema s dišnim putovima (učestali bronhitis, upala pluća i ostale infekcije).



Kod infekcija dišnih putova, nakuplja joj se sekret u plućima, otežano joj je disanje i smanjuje se količina kisika u krvi, što je popraćena visokom tjelesnom temperaturom (oko 40). Naime, djeca s najtežim stupnjem tjelesnog oštećenja često imaju probleme sa dišnim putovima i upravo je zatajenje disanja u velikom broju slučajeva uzrok smrti kod njih.
Trenutno je Anja ponovo hospitalizirana u bolnici Srebrnjak a zaprimljena je s teškom upalom pluća, slabim dotokom kisika u krvi i visokom temperaturom. Stanje je prošlog tjedna bilo kritično. Mala fajterica i ovoga se puta izvukla iako su liječnici roditelje upozorili da se pripreme na najgore.



Kako bi se Anji poboljšalo zdravstveno stanje potreban joj je drenažni prsluk Smart Vest koji se koristi kod respiratornih bolesti. Svojim visoko frekventnim oscilirajućim prslukom pomaže mobiliziranju sluzi u dišnim putovima te time poboljšava iskašljavanje plućnog sekreta, povećava plućni kapacitet oboljelih i smanjuje rizik od infekcija.



No, cijena drenažnog prsluka od 11 tisuća dolara, odnosno oko 60 tisuća kuna, prevelika je za mali proračun roditelja male Anje koji ionako izdvajaju veliki novac za skupe lijekove i vježbe i jednostavno ne mogu izdvojiti toliki iznos.
Stoga je naš bloger NISKOZEMAC, veliki humanitarac i veliki prijatelj obitelji Kostanjevečki, pokrenuo humanitarnu akciju „Darujmo Anji da nastavi živjeti“ kojom se prikupljaju sredstva za kupnju drenažnog prsluka. Za pomoć djevojčici otvoren je žiro-račun u



Zagrebačkoj banci 2360000-1000000013 s pozivom na broj 3113728810.
Tijekom prva dva dana prikupljeno je 14 300,00 kuna te za kupnju aparata nedostaje još samo
45 700,00 kuna.



Blogeri moji dragi, poznati smo kao ljudi velikog srca i široke duše koji rado pomažu jedni drugima i pokažu solidarnost u najtežim trenutcima. Uključimo se u ovu akciju, pomozimo maloj princezi u njenoj životnoj borbi, dajmo koliko možemo, onako od srca, i na taj način omogućimo joj da odraste okružena ljubavlju.

Hvala vam!


Tekst preuzet sa bloga AURORAISA..


00:07 | Komentari (10) | |

ponedjeljak, 12.01.2009.

dodir hladnog jutra


Purpurna maglica obavila mi tijelo.
Osluškujuć nemirna jutra
skidam tragove ruku,postojanost tebe.
Ne ispuštam glasa da san ptica poremetila ne bih.
Ni trzaja u meni nije bilo,sve si uzeo,prisvojio sebi.
Ulicom Mekanih stopa,uvenulih listova noge posrću.
Dok osjećaji zbunjeno se mješaju pokušavajući naći razlog
zbog kojeg sam s tobom,razlog poljupca za dobro jutro.
Hladnog dodira ruke,tvoje zabrinutosti.
Pokušavam spustiti ljestve života,
Na zemlju ih staviti, u kamenu stijenu ugraditi.
Škripe stara vrata koja se prošlost zovu,
tihu melodija zahrđalih panti
glasom vjetra i kiše,sviraju.
Škripe i suze na utrnulim obrazima dok
na srcu talog se stvara.
Al'to je dobro,znak da još postojim.
Obavijena maglicom dodirujem kapi rose.
Dok s nekim koji me još pronašao nije
mislima lutam,poljima i ulicama
umjesto djeci imena dajem.



Image Hosted by ImageShack.us


20:04 | Komentari (9) | |

petak, 09.01.2009.

sjećanja


Oslikani ljudi nekog davnog vremena.
Krinoline,frakovi,šeširi,štapovi..Oslikan trenutak jednod dana.
Zauvijek spremljen na kutiji za kekse koja tihu muziku
te daleke prošlosti svira.I još jedan okret kutije
slatkih darova pokreće tonove neraspremljene postelje,
nedodirnutih jastuka..Pokreće lavinu.
Sjećanja klize niz obraz dok studen ledi kapi
klistalića praveći najljepšu ogrlicu oko mog vrata.
Umrijeti od ljubavi tada sam htjela. Nisam..Tu sam,
živim,lebdim,dišem..Tu sam ali ne volim više.
Razoren mi san,
srce se u komade rasulo,spojeno nikada nije.
Živim, ali ništa pa ni pisanje tebi kojeg nemam isto nije.
I večers će nebo biti modro i mirno,bit će sve kao
i onaj dan,večer koju pamtim.Sve je kao tada.
Osim srca,osim mene.Sve je tamo dolje
Ostalo na onom istom mjestu,na mostu,u rijeci koja
sve je čula,vidjela..Na cvjetnoj stazi,gdje još lipa miriše.
A jednom i ja ću otići,ostat će ptice,vrtovi,lipe.Sve..
Čut će se zvona sa starog zvonika..Možda se
krinoline,frakovi,šeširi i štapovi vrate.
Možda se ljubavi prave,nađu i shvate..


Image Hosted by ImageShack.us


23:55 | Komentari (13) | |

četvrtak, 08.01.2009.

kutija parfema


U sobi ostala kutija parfema,miris još u zraku lebdi.
Ostao i mir u meni.
A onda negdje u noći kada tišina obiđe ulice,
kada ih rukom pod ruku svojim odajama provede.
Tada mi nedostaješ,nedostaje smijeh,dodir..
Sav onaj mir polako kopni,kao snijeg na suncu.Rastežem platno
da naslikam tebe,nas, da obojam mislima naše posljednje jutro.
Naše more da na platno stavim. U pastelnoj haljini koju
najviše voliš sjedim u pozi koja ti razum muti,
šutim ne govorim ništa upijam,slikam tvoje očarano lice,
slikam ljubav.Duh mi kao otrovom tobom, zaluđen krije stah
od nadolazeće boli,krije stepenice koje izlaz mogle bi biti.
Smirujem misli, nazdravljam punom čašom gorkastog pića
vraćajući ljepotu očiju na zidove svoje.
Krivnja je boljela,bolio je svaki trepataj ulične lampe svaka
nota koja bila je naša. Platno još uvijek prazno stoji,
samo sjene po njemu plešu,dok miris i dalje sobom lebdi.
U obzoru nad morem netom probuđenog jutra obrisi zlatnog ruba
a plava noć i poznati nemir u meni još plovi..


Photobucket


00:09 | Komentari (6) | |

Sljedeći mjesec >>