Tamo,uz obraz se oblak stisnuo.
Tamo,gdje mene nema mjesec na prozor se naslonio.
Gdje mene neće nikada biti,tamo se sunce zvijezdama kiti.
Nije to nebo,ni raj u njemu.Nije ljubavi,to je
ona kuća u snovima,tvoja i moja..Krevet i stol,na stolu ručak
koji nikada nećemo podijeliti.I znam, reći ćeš da su ovo
tužna slova..Dok u kući toj još postelja neraspremljena stoji,
netaknuta plahta,jastuk novi..Pitam se kamo sam otišla,
kome došla,tko čisti prašinu u kući našoj.?
Čekala sam te dok sve je odzvanjalo koracima mojim dok
hodala sam stazama nekim,misleći tvojim..
Misliš mili da si mi u krv već zašao,misliš da jesi i ostao ?
Tiho je lišće koje šuštati bi trebalo,dok koraci u njemu
nemir rade,tiha je zora,tiha je i ljubav moja..
|