Trulež

Vrhunski liječnici se diskreditiraju, omalovažavaju, napadaju, protjeruju... i od samih svojih kolega i od nekih izvana, u suštini trulost....
Žalosno za njih. Vjerojatno će mnogi i otići, ostat ćemo bez ljudi koji su stvarali napredak. I ne mogu da se ne sjetim nekih svojih trulih doživljaja. Stisne mi se grlo, zapeku me oči. Imam i ja toga. Nemam visoko obrazovanje, nisam stručna ni visokopozicionirana, no svaki posao sam obavljala savjesno i profesionalno i lojalno poslodavcu, pogodilo me svaki put kad su me ugnjetavali, ponižavali i odbacili... A podilazili onima koji su konktetno bili lažljivi, uvlačili se, pogotovo i na osnovi godina, spola, čak i na osnovi predrasuda. Mlađe kolegice su iskoristile seksapil, rugajući se, bahateći se a šefovi su držeći se za onu stvar, uživali u svojoj ulozi da me mogu kritizirati što nisam lažljiva i što neznam gaziti druge, to su smatrali mojom slabošću, izmrcvarili su me upornim napadima i spočitavanjima da sam neučinkovita. Dok me nije mlađa lolegica izvrijeđala i uzela sve moje zasluge za sebe. Znala je da neću ići k šefu žaliti se. Čak ni kolegice nisu shvaćale jer su i same bile i žrtve i nasilnice. Da, tako se to radi. Uzmi kolegi zasluge i posao, postavi sebe ispred, i sutra očekuj isto. Gazdi je svejedno. Ti moraš samo ostvariti plan, nema veze što si govno od čovjeka. Kad sam našla drugu priliku otišla sam. U neizvjesnost. Trulež ima dobre korjene.