Skenirane slike iz knjige Toma Munroa

Imati uslikanu sliku od Tom Munroa je isto kao žvakati žvakaću s okusom cigarete. Možeš pozirati i izgledati cool, biti sav dražestan i ne patiti od posljedica. Da, postoje posljedice u fotografiranju. Barem za mene. Na njima možeš izgledati opasno, izvanredno, slatko i glamurozno. Postoji razmjena energije između fotografa i osobe ispred fotoaparata, ali ako ne postoji prava kemija može biti prilično bolno iskustvo: zapravo se možeš osjećati kao da je život izvučen iz tebe.

Znam da je ovo komplicirano, ali sam se fotografirala mnogo puta i stoga mi morate vjerovati.

Tom je vjerojatno najjednostavniji, samostalan fotograf s kojim sam ikada radila. Ako je nervozan, to ne pokazuje. Kulira. Evo još jedne dobre informacije. Tom te uvijek učini da se osjećaš privlačno! To radi bez ikakvog napora.

Kada sam ga upoznala po prvi put, mislila sam da je asistent Toma Munroa. Bio je sramežljiv, nježno je govorio i izgledao poput šmokljana, osim njegovog gospodskog engleskog naglaska. Ali kada se primio posla, znao je točno što radi i gdje će smjestiti osvjetljenje.

Voljela bih šetati svijetom uz pratnju Toma Munroa. Uslikaj me sa 4K ili s tim 10K ma što K značilo. Ne zanima me, samo znam da ću izgledati odlično!

Ali nije samo dobro izgledanje na slikama što volim kod Toma. On je također pristojna osoba s ogromnim srcem. Prošle godine kada sam dva puta posjetila Malavi, Tom me nazvao i pitao može li i on ići. Već smo tada snimili nekoliko photo serija, stoga smo bili u prijateljskim odnosima. Ali nisam doista dijelila svoje iskustvo s njim, za zemlju u kojoj sam usvojila dvoje djece. Pitala sam ga zbog čega je htio poći sa mnom i rekao mi je: "Zato što volim Afriku. Čuo sam za tvoj humanitarni rad i htio bi otići i vidjeti mogu li ikako pomoći." Pomislila sam, u čemu je kvaka? Traži li nešto od mene? Je li ovo šala? Da ne duljim, nije se radilo o tome.

Bili smo u avionu nekoliko tjedana poslije i bio je veoma hrabar. Posjetio je s nama sirotišta, zdrastvene ustanove, utočišta za zlostavljene žene i djecu, pedijatrijske bolnice, lokalne siromašne kvartove i nekoliko škola. Svjedočili smo izvrsnoj ljepoti i velikoj patnji, a Tom ništa nije izbjegavao. Držao je bolesnu djecu, ponekad nekoliko njih u jednoj ruci, igrao nogometa s dječacima, brisao djeci noseve, dokumentirao je cijeli rad i čak koristio kameru s mojim devetogodišnjim sinom. Sve je to radio s osmijehom na licu i držao ga do kraja vrućeg dana kada bi sjedili u baru ispijajući džin-tonik (morali smo izbjegavati komarce). Razgovarali smo o njegovom djetinjstvu u Engleskoj, njegovoj prijašnjoj karijeri pravog državnog agenta (što me iznenadilo) i njegovom snu o režiranju filma o neimenovanoj feministkinji.

Krajem tjedna sam se nekako zaljubila u njega.

Tom je talentiran, velikodušan, samilostan, pametan... i onih 10K! Što možeš više očekivati?

Ne odgovarajte na to. Mislim da ima i mana. Sigurno struži zubima ili hrče ili ostavlja dasku u toaletu, ali... Voljela bih putovati s njim u Afriku, popiti piće s njim, ostaviti moju djecu da ih čuva i sigurno da me fotografira bilo kojeg dana u tjednu!

Trebam li još više reći? Da! Ali moram trčati. Imam snimanje editorijala na koje kasnim!

S ljubavlju,
Madonna