petak, 29.07.2005.
Mitchica Bucannon u akciji!!
bok, društvo! :D
evo vaša najdraža blogerica odzujala južno, južnije... sve do lipe, slane i propisno uzavrele Dalmacije!
na odmoru sam, epizoda druga.
i topim se,
kao sladoled.
ma i bolje vam je ako ste doma, ovo je dobro samo kao anticelulitna kura u svakom pogledu! :D
e da, znam, dužna sam vam još putopis kao ispričnicu što me ne bijaše podulje... ;) al se na ovoj vrućini ne mogu natjerat misliti. a i bili biste uskraćeni za sličke, a njih, vjerujte, ne želite propustiti!
danas sam drugi dan na moru i već krenuh punom parom u spasilačke vode!
al, ono, fakat.
dakle...
idem ja tako, bezazleno, danas oko podne na plažu, sunce prži se srce moje zbog ljubavi tvojeee ... (jer doma je tako da ne mrdaš ni malim nožnim prstom, a znojiš se ko, khm, prase ˇˇ) ... i na par koraka od vikse, a isto toliko od plaže, na putu jednom malom pokrajnjem naiđem na ptičicu.
nisam ni znala što je to, vidjela sam iz daljine samo malu sivkastu paperjastu hrpicu na udaru podnevnog zvizdana, ali kad sam se nadvila nad nju da joj dadem hlada, vidjeh da ta mala hrpica diše...
Bilo mi ju je zaista žao ostaviti... činilo mi se da me some kind of destiny dovela ovoj maloj ptičici ispaloj iz gnijezda da ju spasim. nisam se mogla samo mirno okrenuti i otići...
zamolila sam ženicu koja je bila u obližnjoj trafici da mi nađe možda malo kartona da ptičicu pomaknem u hlad, jer bila je tako slaba... ali ženica mi je dala kutiju i cijelu jednu bočicu vode da malog ptića napojim. nevjerojatno je bilo gledati, ptičica je pila, halapljivo gutala vodu iz čepa boce, vidjelo se da joj paše.
i na kraju sam ju odnijela doma. zajedno s kutijom, čepom i bocom vode, pazeći da ju držim u hladu da ne pati. i sad ovaj mali ptić, prvi kojeg sam ikad dovela kući, čuči u hladu i nejako diše... tako mi ga je žao.
ne znam hoće li preživjeti, malen je i slab... ali voljela bih da preživi.
pričekat ću,
možda mu bude bolje...
slana pusica svima, voli vas vaša Ja!
srijeda, 27.07.2005.
i'm back! :D
nije me bilo neko vrijeme, bila sam na jednom lijepom proputovanju...
napisat ću vam post o tome, ne brinite! ;)
pusa velikaaa!
subota, 16.07.2005.
Hej, vid' ovo:
¤ Kad bi vikao 8 godina, 7 mjeseci i 6 dana, mogao bi proizvesti dovoljno energije zvuka da zagrije jednu šalicu kave.
(Zar je vrijedno?)
¤ Ako uporno prdiš 6 godina i 9 mjeseci, proizvedeš dovoljno plina da se stvori količina energije jednaka onoj atomske bombe
(e, to je već bolje!!)
¤ Orgazam kod prasaca traje 30 minuta.
(U svom sljedećem životu želim biti prasac)
(Kako su to ustanovili i... zašto???)
¤ Pri lupanju glavom o zid potrošiš 150 kalorija na sat. (Ne pokušavajte to kod kuće... Možda na poslu??)
(Ej, ne mogu prestati misliti na onu stvar s prascima...)
¤ Ljudska bića i delfini jedine su vrste koje imaju seksualne odnose zbog užitka.
(Jel se zato Flipper uvijek smješka?)
(A prasci imaju 30-minutne orgazme... Ne čini mi se baš fer.)
¤ Najjači mišić u tijelu je jezik.
(Hmmmmmmmmm........)
¤ Dešnjaci žive u prosjeku devet godina duže od lijevaka.
(Ako koristiš obje ruke podjednako, je li samo podijeliš razliku?)
¤ Mrav može podignuti teret 50 puta teži od vlastite težine i povući teret 30 puta teži od vlastite težine.
I uvijek pada na desnu stranu kad je omamljen.
(To ako pije male bočice..čega???? Malu pivu?? Jesu li ova istraživanja plaćena iz novca poreznih obveznika??)
¤ Polarni medvjedi su ljevoruki.
(Ko zna....? Koga briga? Kako su saznali... pitali su ih??)
¤ Som ima preko 27 000 centara za okus u jeziku.
(Ma što može biti tako ukusno na dnu mlake?)
¤ Buha može preskočiti 350 puta svoju dužinu tijela. To je kao da ljudi mogu preskočiti nogometno igralište....... (30 minuta... možes li zamisliti?? I zašto prasci??)
¤ Bubašvaba može živjeti još 9 dana bez glave prije nego što umre od gladi. (ma ajd u k... s tim)
¤ Muška bogomoljka ne može kopulirati dok joj je glava pričvršćena na tijelo. Ženka bogomoljke inicira seks tako da otrgne mužjaku glavu.
(Draga, došao sam doma! Hej, pričekaj da ti skinem glavu! Sreća da bar prasci...)
¤ Neki se lavovi pare i do 50 puta na dan.
(U sljedećem bih životu ipak bila prase... Kvaliteta iznad kvanitete!!)
¤ Leptiri osjećaju svojim stopalima.
(O, kvragu, to je skoro tako glupo kao ono sa somovima)
¤ Nojevo je oko veće od njegovog mozga.
(Ništa, ništa........ poznam i neke ljude kod kojih je tako...)
¤ Morske zvijezde uopće nemaju mozak.
(Kao što rekoh, poznem neke ljude kod kojih je to isto tako...)
Nakon što sam sve ovo pročitala... sve što mogu reći je:
Lucky pigs! :D
četvrtak, 14.07.2005.
London tube is falling down...tra la la
razmišljam o ovome što se dogodilo neki dan u Londonu...
teroristički napad na višemilijunski grad, ovog puta s istočne strane Atlantika.
lokacija različita, posljedice sasvim identične.
potpuni kaos, nevjerica, strah u kostima i nesigurnost za vlastito sutra.
ljudi hodaju ulicama, s oblakom iznad glave i sumnjičanim pogledom... a u očima stršeći upitnik nije li osoba pored njih u busu neki fanatik s namjerom da nastavi svoj strašan pakleni plan.
nadam se ipak da sam u krivu. :)
i da londončani sada mirnije dišu i da će teroristički napad na svoj grad prožvakati mirno i nastaviti dalje, s obaveznim kišobranom pod rukom i urednim redovima pred njihovim krasnim double deckerima.
a što se samog čina tiče, uvjerena sam da sve to nije slučajno i da tamo neki arapski svijet nije krenuo bacati bombe i rušiti avione u nebodere čisto iz hira, obijesti i posvemašnje dosade.
mislim da im je nešto moralo opasno dop*zdit. :))) što god to bilo.
a mislim da je glavni uzrok, povod i zaključak svemu: NAFTA.
i to puno nafte.
zapravo, puno i previše nafte koja se krije pod neplodnim, suhim poljima beskrajno bogatih šeika sa stotinu žena i stoga očito veselim seksualnim životom. :))
ali prekooceanski su im susjedi, u kompi s Englezima, naumili stati na kraj.
i kako oni vole sve što je europsko, a to znači prokušano i dobro, kao dobra ideja učinio im se stari rimski princip divide et impera. pa oni rekoše: eh, kad je to upalilo prije prije 2 i pol tisuće godina, a što ne bi' i mi probali??
pa probali...
i napravili kupus na bliskom istoku.
i to im baš paše.
sad se predstavljaju kao spasitelji i miritelji nemirnih zemalja, a pritom ih gospodarski i politički sve više vežu za sebe... dok ne svisnu i ne predaju sve živo u ruke Amerima jer im ovi toliko već idu na živce da će učinit sve da ih se riješe. :)) karikiram.
ma hoću samo reći da je u subotu u Jutarnjem izašao jedan vrlo pametan i zanimljiv interview o toj temi pa ga pročitajte ako vam se nađe pod rukom. :)
pusa!
Oh, life is a glorious cycle of song,