utorak, 19.04.2005.

Tople sunčane iglice...

Ne znam objasniti zašto, ali sretna sam...

Nježno sretna i vesela, baš usprkos ovom ružnom, sivom, kišom okupanom vremenu s druge strane mojih prozora.
I dok vani hladne male kapljice ljube okupana lica malih velikih, nama neznanih, života, u meni dotle sije jedno malo zlaćano sunce. Sija i hoće da se dotakne svojim toplim iglicama svakog tko se nađe u njegovu krugu. Želi udahnuti malo vedrine i posijati cvrkutava zrnca bezrazložnog smijeha u srca ljudi. Želi im probuditi mirni pogled i pokazati im visine, gdje tužni oblaci već odavno ne stanuju...

Želim biti proljeće i rascvjetati im srca kao mirisne sramežljive cvjetove... Sretna sam, zaista sam sretna...:)

Komentari On/Off - 13:27 - Komentari (2) - Print - #

ponedjeljak, 11.04.2005.

Muka po mobitelu

Hej, a stvarno ako nešto ne volim, onda je to zvonjenje mobitela (od strane mojih staraca, of kors) dok sam vani s društvom. Bilo kojim društvom.
Naravno, bruka je neusporedivo veća kad je to društvo usto i MUŠKO...:)
Eh, kako se tada bezvezno osjećam :))...

Naravno, suvišno je pripomenuti da ti isti "najdraži starci na svijetu" znaju pogodit moment za uznemiravanje - ma savršeno. Neće oni kad nitko ne čuje, kad je graja, a ja sam među još barem 20 jedinki koje rade svoja posla.

Neeee. :) Nego čekaju valjda u prikrajku i vrebaju the most embarassing possible moment....i onda čujem iz slušalice "milozvučan glasić":
Miliceee, šećeruu, di siii? Hoćeš još dugoo? A s kiim sii? ... A jeeel :D? A tko je još tamooo...? Ma čujem neke glasove...neee, nisam znatiželjna :D...a tko je to... (na moje eventualno prosiktavanje - u dobroj namjeri :), radi očuvanja svoje kakave takve reputacije odrasle cure) mili mi glasić veli da nek pazim kako vozim...ili još gore: ajde, sunčeko, ostani na liniji, mama se boji, ajde, hoćeeš?

Dođe mi da pozvizdim. :D


I to bih nekako i prožvakala...jer, jel, rodbina smo, i to najbliža, i (inače :)) se volimo... al dvije stvari joj ne mogu oprostiti.

Prvo,
što je, ne tako davno, naravno nazvala, a ja SLUČAJNO, nekim meni ni do ovog trenutka znanim putem, kroz torbu pritisnem cijeli mob kako bi zvonjenje prestalo...a ono ispalo de pritisnuo gumbić da se javim.
Nisam ni znala...
Išla sam jedan dio puta s dečkom koji mi se sviđa....a ONA je cijelo vrijeme podmuklo bila na liniji i slušala nas...
Šutjela i slušala...

I drugo, što me u istu tu noć, čim sam se vratila kući (a u međuvremenu me zvala na već onaj općepoznati način), dočekala na vratima - i krenula s "majka - kći frendovskim pričicama".
Pokušala me psihološki dobiti, navesti da se izlanem, da s njom podijelim štogod se to imalo ili trebalo podijeliti...

Ali ja se ne dam tako lako! :)

I sve završilo time da smo i ona i ja svjesne da sve znamo, ali ja glumim da ništa nije bilo i da se ništa... ama baš ništa... nije dogodilo.

A kad dođe jutro i sunce iznova grane, nekako sve ponovno izgleda idilično, savršeno ... i gotovo nestvarno.

Komentari On/Off - 22:35 - Komentari (2) - Print - #

ponedjeljak, 04.04.2005.

Osmijeh...

...osjećam da mi se svijet smiješi svojom toplinom...

Hodam ulicama, zamišljena i nasmiješena, izvan svega...svijet šeta pokraj mene i vragolasto mi se smiješi pokušavajući mi uhvatiti pogled, prati mi korak.
Ne primjećujem ga. Nije ovdje. Ovdje sam samo ja i lijepe misli koje me miluju. Želim se prisjetiti...
Gledam u pod negdje u daljinu, pratim kocke na pločniku. Brojim korake i smiješim se...

A krošnje bijelih cvjetova šire svoje čvoraste razgranate zagrljaje, šire ih da ih pogledam, pomirišim, da se u njima izgubim...

A tamo negdje, ne baš tako daleko od mene, postoji netko na koga me podsjeća ovo rascvjetalo proljeće...

Komentari On/Off - 16:15 - Komentari (2) - Print - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>