BIT PROBLEMA !
Nije sporno da tvrtka od velike nacionalne važnosti kao što je TLM-a Šibenik,ima potporu države sve dok se ne pripremi za uspješno poslovanje na svjetskom tržištu. Samo priprema je proces,koji iznad svega traži precizne dugogodišnje planove,temeljene na podizanju produktivnosti i smanjenju troškova ,odnosno ekonomičnosti poslovanja. Za slične produkcije u razvijenom svijetu produktivnost se kreće oko minimalno 100 tona po radniku,što je skoro tri puta više nego može današnja proizvodnja u TLM-a.
Da bi se takav proces uspješno pokrenuo potrebno je sa jedne strane imati tehničko-tehnološke uvjete ( TLM-a sada to jedino ima u valjaoničkoj produkciji ) a s druge znalački i odgovoran NO tvrtke. Jedino nadzor kao produžena ruka vlasnika,u ovom slučaju države ,može osigurati nužna financijska sredstva za pokretanje procesa promjena i iznaći sposobnu i poduzetničku Upravu o kojoj je govorio premijer Sanader,koja će strpljivo i uporno ostvarivati navedene ciljeve. Kažem iznaći,jer ako stvari ne krenu pravim tokom ,mijenja se Uprava a ne kao do sada čeka promjena vlasti i Nadzornog odbora.
Uostalom to je makar jasno ,vitalne odluke nužno ovise o onima koji su na čelu tvrtke,institucije,ministarstva,nekog tijela,vlade ,države,te stoga se i očekuje da se na tim mjestima ,pogotovo u nevremenu ,nalaze izuzetno sposobni ljudi.
Kako je svih ovih godina pretvorbe i privatizacije državnih tvrtki nedostajao upravo taj pristup sve oko TLM-a miriše na « već viđeno». Na to nas naveliko upozorava činjenica da se u Nadzornom odboru TLM-a nalazi jedan –istina dobar-vaterpolist P-Bukić ali koji istinu govoreći nema blage veze sa gospodarstvom a kamoli s Al –produkcijom.Ipak radi se o tvrtki koja već sad ima preko 800 miliona kuna duga i u kojoj su sve dosadašnje Uprave pa i one u samoupravnom socijalizmu zbog nedostatka kontrole nužno glumile vlasnika. A kad čelni ljudi u državnim tvrtkama glume vlasnika ,onda stvari i ne mogu biti drugačije nego što jesu.
Istina,možemo se upitati : «što je onda uloga tržišta « ?
Nije sporno da je tržište najbolji pokazatelj uspješnosti upravljanja tvrtkama,ali vlasnici donose odluku o restrukturiranju,o likvidaciji pojedinih sektora,o strategiji razvoja i izlaska iz krize,o smjeni Uprave. Te stvari su jasne kao dan.
Dakle,ako se vođenje tehnoloških sustava tako shvaća a nema razloga da to ne činimo jer su to temeljni principi industrijske civilizacije,onda povlačeći paralelu s postojećim stanjem u državnim tvrtkama-brodogradilišta,željezara Sisak i Split, TLM-a Šibenik,nemožemo izbjeći zaključak da je upravljanje i kontrola istih ključni problem ovog nevremena.
Težnja da se očuva postojeće stanje ili pak nedostatak znanja i vjere u promjene i efikasno upravljanje ne idu zajedno. Vlada koja to ne shvaća i sama je loš upravljač,upravo kao i mnoge moje kolege koji su se zadovoljili jednom stečenim znanjem i tako bili loši stručnjaci.
Stoga se i pitam,čemu u tim neprincipijelnim odnosima između Vlade RH-e,političkih partnera na terenu (saborskih zastupnika ),sindikata,Hrvatskog fonda za privatizaciju,Nadzornog odbora i buduće Uprave žrtve budu zaposlenici i stručnjaci TLM-a odnosno građani drevnog Šibenika kome je TLM-a gospodarska perjanica.
I na kraju-ako je sve ovo samo iluzija jednog stručnog uma-što bi za šibensku javnost bilo dobro,zašto predsjednik NO TLM-a koji je ujedno i zamjenik ministra gospodarstva, prije izbora novih čelnika tvrtke ne objasni Šibenčanima o čemu se radi i što se očekuje od tog sustava u razdoblju svog mandata. Pa to je običaj vlasnika velikih tvrtki koje imaju odlučujuću ulogu u gospodarstvu jedne sredine,naravno u demokraciji .
Slobodan dip.ing, Mačukat
|