četvrtak, 17.12.2009.
HLADNOĆA
Gledam kroz prozor
svoje sobice male kako
sunce pruža svoje zrake
i snijeg topi se naglo.
Lupkanje o prozor i cvrkut ptičica
iz mojih misli prenu me sada.
pogledam tužnim pogledom van
a ptičice male kao da me mole:
"Hrane nam malo daj"...
Otvaram vrata, haldnoća me ovije
pitam se dali ptičice zimu osjete.
Uzimam malo kruha i ostavljam ga na prozoru
da ptičice male gladne ne ostanu.
Kroz staklo pogledam ptičice male
a one se sjatile jer gladne su jako.
Gledam jednu ptičicu,a ona glavicu podigla
pogleda u mene i cvrkutom hvala mi kaže
a zatim odleti u visinu gdje hladnoća vlada.
I u ovoj pjesmi sjetit ću se dragog svog
jer i on je sada na hladnoći toj.
poljubac ogroman poslat ću mu ja
da ga grije dok se kući ne vrati.
