Zašto suza oko krasi
i pogled moj tužan je?
Zar sretna biti ne mogu
kraj dragog svog?
Ponekad noći tužne su,
mjesec obasjava nebo,
zvijezde sjajne tada molim
da moj dragi k meni dođe!!!
Ali dragi kraj druge mirno spava
njenu kosu on sada mrsi,
poljupce svoje njoj poklanja
a moj jastuk pun je suza!!!
Ukrast ću nočas snove tvoje
da uz mene budeš tada,
ukrast ću ti srce malo
jer bez tebe ne mogu sada!
Kroz mjesto tvoje kada prolazim
sjetim se svega, igre i smijeha,
toga sada više nema
ostali su samo snovi!
I zato ću snove tvoje ukrasti
da ponovo se vratim k tebi,
da ljubav i sreću osjetim
sretna uz tebe cijeli život da ostanem!
A kada vrijeme dođe
da oći svoje umorne sklopim,
tada na tebe pomislit ću
i na vječni počinak poći ću!!!
Hej ljubavi moja
u dalekom svjetu,
kaži mi tko ti usne ljubi
i tko tvoju kosu sada mrsi?
Zar zaboravio ti si mene
i ništa ti ne znače one uspomene,
oni poljupci i dodiri nježni,
zagrljaji i priče smješne?
Zato pogled moj odlutao je,
nestalo je sjaja iz mojih oćiju
i sreće iz srca malog, pa te pitam sada:
"Jesi li me zaista zaboravio"???
I kada mjesec
svoje zrake pruži
i zvijezde obasjaju put,
ja nači ću tebe
ljubavi moja daleka!
I sunce kada
visoko se digne
i obasja cijeli svijet,
ja i tada tražit ću
tvoje oći nježne!!
Kada mrak padne
i sve postane tamno,
pogledat ću u nebo,
zatvorit ću oći i pomisliti:
"Tamo negdje čeka me ljubav moja"!!!
Kada pomislim na tebe
srce moje iskočiti želi,
oći moje sjajne postaju
a usne žude za poljupcem!!!
Kada odlaziš od mene
tuga u mom srcu nastane,
sjeta se spusti na moje lice
koje jedva čeka da te vidi!!!!
Odlaziš od mene
dok sunce se spušta,
pogledi nam se sretnu,
kažeš mi " VOLIM TE" i nestaneš!!!
Poljubi me još jednom za kraj
da zapamtim što gubim kada odeš,
da suzu ne ispustim jer znam što gubim
da snage imam za tvoj odlazak!
Trudit ću se da budem jaka,
da me pamtiš po osmjehu.
Neka suza krene kada odeš
i cijeli svijet tada neka se sruši!!
Zagrli me jako kao prije
da utonem na tvoje tople grudi,
zagrli me zadnji puta
jer kada odeš prestat ću da dišem!!!
Pogledah ispred sebe
i vidjeh njega kako stoji,
oći su nam se srele
i smješkom me pozdravio!
Okrenula sam glavu i zadrhtala,
crvenilo je obojilo moje lice,
i tada osjetim njegov pogled,
njegove divne zelene oći!!
Nešto me privlačilo na njemu,
možda je to bio njegov pogled
ili možda usne koje su me mamile,
ali tog trena sam znala da je on moja sudbina!
Pogledi su nam se sretali,
ljubav je dolazila bez riječi,
tada je morao otići od mene,
a ni ime mu nisam znala!
Želio me kao i ja njega,
prišao mi i pitao za ime,
pružio mi svoju ruku
koja je zadrhtala kao i moja!
I tada je naša ljubav počela,
naše oći stopile su se u jedne,
tjela su zadrhtala od požude,
usne su željno čekale poljupce!
Iste večeri javio se porukom,
drugog dana smo se našli
jer duže nismo izdržali,
ta ljubav gorjela je u nama!
Bili smo sami, mjesec nam je sjao,
obasjavao našu ljubav, našu sreču.
Tjela su drhtala od požude, od uzbuđenja,
od silovite ljubavi koja je dolazila!
Stopili smo se u jedno i tada sam znala,
on je moja sudbina, on je moja ljubav,
moj život i sreča, moja patnja i moja bol,
on je moja zabranjena ljubav koju volim cjelim srcem!
Muškarac kojeg nikada neču imati za sebe,
uvjek ću ga djeliti s drugim ženama,
odlazit će i vraćati se meni,
ali ja ga volim, i bez njega više ne mogu!!!!
Eto dragi blogovci nakon dugo vremena
za početak neka ide pjesma
koju je napisao moj prijatelj koji je poginuo,
a preuzeo ju je drugi prijatelj.
Ponekad je teško izači iz nekog tunela,
iz tame koja te guši i koja sve ruši.
Ali za to postoje ljudi koji su uz tebe
koji te vole i ne dopuštaju da nestaneš!
Gledam kroz prozor kako kiša pada
moje misli odlutaju daleko sada.
Tuga u mojim očima vlada
jer moj dragi kraj mene nije sada!
Otvorim malen prozor
i ruku svoju pružim van,
zamislim da svaka kap
poljubac je nježan i blag!
Poslije kiše duga se vine
niz plavo nebo lijepo se vidi.
Tada moje srce jače zakuca
jer moj dragi kod mene će poči!
Visoko u nebo ptičica je poletjela,
sve do sjajnog sunca je odletjela,
raširila svoja krila mala
i suncu veliki pozdrav dala!!!
Leptirić s cvijeta je poletio
da suncu pozdrave prenese
i cvjetići mali pozdrave mu šalju
jer zima je konačno došla kraju!
Visibabe i tratinčice bijele glavice izvirile,
ljubičice i zumbuli polako se bude,
a sve njih zlatno sunce grije
i svoje tople zrake k njima pruža!!!
Volim te jer znam da si dobar,
želim te jer znam da si savršen,
trebam te jer ti si onaj pravi
jer ti si moj gospodar snova!
Maštam, a ti si u toj mašti,
ljubim, a tvoje usne su uz moje,
dodirujem te, tvoje tijelo je uz mene,
volim te jer ti si život moj!!
Tebe sanjam, o tebi maštam,
tebe volim i život ti dajem,
tebe za sreču svoju molim
jer ja te ljubavi jako volim!!
Zamisli da si sretna ptičica u letu
toliko ti želim sreče na svijetu.
Zamisli da leptirić si nježni
toliko ti želim ljubavi snažne!
Zatvori oči i želju zaželi
da ti ljubav tvoja sreču udjeli,
da zdravlja i veselja uvijek imaš,
ljubavi i veselja da ti ne nedostaje.
Poželi da leptirić si u zraku
koji na cvjetak mali sleti,
da poljubac ti donese blag
koji će netko drag da ti da!
I još mnogo toga poželi
sve ono što ti na duši leži,
a ja ću ovdje da budem
i uz tebe život ću da provedem!!!
U životu nisu svi ljudi sretni
ima i onih koji našu sreču kvare,
koji svoju zlobu prosipaju dalje
jer sreču svoju ne mogu da pronađu!
Takvim ljudima pomoči želimo,
ali oni nama svojom zločom vračaju.
Kažu da zlo nikada ne spava
i da Vražičak u ljudskim srcima vlada!
Izbaciti ga iz srca moramo
da s drugim ljudima sretni budemo.
U mom srcu Vražička nema
i zato srce moje mirno je i voljeno!
U ovoj pjesmi neki će se pronači
iako imenovati ih neču
a znaju oni dobro tko su,
ipak sreču našu pokvariti neče!
Našu ljubav jačaju samo,
a njihova zloča ostaje u njima,
kada im najteže bude molit će,
ali kasno će im za molitvu biti.
I zato vas molim, vi zlobni ljudi
nemojte biti tako zli,
pustite Vražička iz srca svog,
neka Anđeo vlada srcem vašim!
Na današnji dan sretni trebamo biti,
ali na žalost ima i onih koji to nisu.
Zaželimo i njima sreću i ljubav,
neka nađu nekoga tko voljet će ih.
Ima ljudi koji ljubavi nikakve nemaju,
i djece male kojima nitko priči neće,
neka i za njih bude pjesma ova
i tugu iz oka neka danas izbrišu.
Ja volim i voljena sam, znam kako je to,
sretnija od toga ja biti nikada neću,
tome mogu zahvaliti dragom svom
i zato život svoj njemu ću da poklonim.
Ljubavi moja bliži se dan
kada sretan uz mene ćeš biti.
Poljupcima uspavat ću te
i njima te ujutro buditi.
Neka ljubav vlada danas više nego inače,
ali neka nikada ne prestane, i zato
Želim tebi i svim blogovcima,
kao i svim ljudima sretno i veselo Valentinovo!!!!
Uzela sam komad papira
da ti napišem pjesmu,
da ti kažem koliko te volim
i bez tebe da me srce boli!!!!
Neznam dali postoji način
da ti se zahvalim za sve
ono što si učinio za mene,
što darovao si mi ljubav svoju!
Hvala ti što mi pomažeš u svemu,
što me razumiješ i nasmijavaš,
što nikada ne odustaješ od mene
i što me tješiš kada mi je najteže!!
Hvala ti što mi dopuštaš
da na ramenu tvom plačem,
hvala ti što mi pomažeš,
i hvala ti što me voliš!!!!
< | rujan, 2011 | |||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | |||
5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
26 | 27 | 28 | 29 | 30 |