Kada godine nam prođu
i starost naša dođe,
i tada dragi uz tebe bit ću
kao i prvog dana naše ljubavi.
Tada čemo dječici našoj
divne priče o ljubavi pričati
kako smo sretni bili
i zavoljeli se prvog dana.
Mladost naša ostat će iza nas,
a ljubav će ostati do zadnjeg trena,
neka drugi sretni budu kao mi
tada znam da voljet će se zauvijek.
Na zadnjem ispračaju života našeg
neka velikim zlatnim slovima piše:
VOLJELI SU SE, SRETNI SU BILI
I LJUBAV SVOJU SVIMA SU POKAZALI !!!!
Bez ljubavi živjeti ne mogu
jer ona hrani dušu moju.
Ona radost u moj život unosi
kao vjetrić što leprši u kosi.
Ljubav je nešto lijepo i neopisivo,
nešto što te uzdigne u visine.
Ljubav je sreća i davanje,
ona čovjeku snagu srca daje.
Ljubav postoji za sve ljude,
treba je paziti, a ne da joj sude.
O njoj se mašta i crveni jako
jer ljubav je za sve ljude opaka strašno.
Nemoj da bježiš od mene
znaš da te ja jako volim.
Nemoj me zaboraviti dragi
jer ni ja tebe neču nikada.
Dali vidiš koliko te želim?
Dali znaš koliko te volim?
Suza više u očima mojim nema
jer ti si ih izbrisao poljupcima svojim.
Srce mi je sretno ljubavi,
duša moja sreću je pronašla,
rame za plakanje ti mi pružaš
jer znam da voliš me jako.
Ti si mi pomogao u svemu,
izveo me iz mreže tuge i očaja,
odveo me negdje gdje ljubav vlada
gdje je ljubav veča od tuge i jada!
Ponekada kada vjetrovi odu
i kada sunce se ponovo javi
mislit ću na tebe dragi moj
i na tvoje divne smeđe oči.
Mislit ću na tvoje ruke nježne
i usne što me lagano ljube.
Dodire blage od kojih zadrhtim
i oči što pogledom me mame.
Kada zima prođe i ljeto se opet javi
ja i tada dragi mislit ću na tebe,
u očima mojim svi će vidjeti
da volim i voljena ja sam....
Što da kažem blogovcima više
osim da se crkvena zvona bliže,
papir čeka da prezime se mijenja
da iz mojih usta dva slova krenu...
Opaki nestrpljivo čeka taj dan
i Anđeo njegov tada će uploviti u san.
Tada više teško oko srca biti neće
jer će Opaki svog Anđela da tješi..
Hladan krevet više njemu biti neće
jer i Anđeo će uz Opakog u njega leći.
Poljupce nježne Opakom će dati
i uz jutarnju kavu zajedno će popričati...
Kući s posla kada moj dragi dođe
miris hrane kroz glavu će da mu prođe.
Od sada će Opaki imati dom
prekriven ljubavlju i toplotom svom...
Sjedim i misli mi odlutaju negdje daleko,
zatvorim oči i tvoj lik se stvori preda mnom.
Gledam.... Gledam i što to osjetim?
Znaš li što osjetim ili da ti kažem?
Ma ne... Neću ti reči... Znaš ti što osjećam,
jer moje misli su i tvoje misli,
ono što ja osjetim i ti osjećaš,
što ja volim i ti voliš...
Dali si shvatio što osjećam?
Pogledaj me i sve će ti biti jasno,
jer moj pogled je i tvoj pogled,
moje srce je i tvoje srce..
Ali ipak... Zatvori svoje oči
i neka ti misli odlutaju do mene,
tada ćeš shvatiti što osjećam...
Znati ćeš da te zovem,
da moje srce bez tebe ne može.
Usne tvoje neka me ljube,
ruke tvoje dodirima me bude.
Duša tvoja neka me voli
i srce nikada ne ostavi.
Tvoje usne ljubim strasno
tijelo podrhtava pod rukama tvojim.
Srce veliko ostaje u meni
jer zna tko je njegovo zlato.
U oči me pogledaj
i sve će ti biti jasno.
U srce moje zaviri
i znat ćeš koga ono voli....
Ti si osmjeh na mojim usnama,
sreća u mojim zelenim očima.
Ti si zvijezda u mojoj duši,
ljubav moja što kosu mi mrsi.
Tvoj pogled neda mi mira,
ruka tvoja nježno me dira.
Poljupci vrući usne mi žare
da me maziš to mi godi.
Da me voliš to mi kaži
i mom srcu nikada ne laži,
jer srce moje brzo može da uvene
kao cvijet što na travi pogažen ostane.
Neznam dali da pjesme pisati nastavim
ili da od svega malo odmorim.
Duša sada nekako prazna je
jer moj bećar kraj mene nije sada.
Mislim da odmor i mom blogu treba
da malo od pjesama odmori sada.
Neka par dana crni papir bez slova ostane
da se i moja duša od sveg teškog rastane.
Blogeri dragi ljutiti se nemojte
što moja duša slova ne nalazi,
što srce mirno nije sada
ono samo par dana traži hlada.
Moram samo malo dušu smiriti
da misli razbistrim i ljubav ne povrijedim,
da sve ono što ružno je bilo
nikada se više ne ponovilo.
Još samo jedan stih za sada
da ne mislite da ću zaboraviti vas.
Na blogove vaše svakog dana ću doći,
i pokoji komentar ostaviti.
Duša moja smirit će se brzo
i pjesme iz srca opet će da krenu.
A do tada dragi blogeri čitat ću vas
jer vaše pjesme duši mojoj daju spas....
Zagrljaj svima ostavlja vam vaš ANDJEO!!!!!!
Staru godinu ispratili mi smo
i nadam se da Nova sretnija bit će,
vani grmi i kiša lagano pada,
a mog dragog kraj mene nema sada.
On ispratio je mene u moj stan
i u svojoj kući ostao je posve sam.
Ima samo jedno malo stvorenje
što ga zabavlja dok nema mene.
Sada opet mobiteli naši mali
na uho su se nama prikačili,
da bar nekako jedno uz drugo budemo,
da naše mazne riječi si govorimo!!!!
< | siječanj, 2010 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | ||||
4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |