subota, 05.09.2009.
TUGA
Sjedim i gledam mjesec kako
putuje nebeskim svodom,
a tamni oblaci prekrivaju
njegove sjajne zrake.
Sakrio se i pitam se
zašto su ga oblaci sakrili?
Čini mi se da je i on tužan,
da ga nitko ne razumije!
Zar i mjesec tugu krije kao i ja?
Zar ga boli srce i tjeskoba mu u duši?
Znam kako mu je, jer i ja
upravo to osječam!
Tugu, stezanje oko srca,
bol i neki užasan osječaj,
zar je oko mene samo tuga?
Zar cijeli život moram osjetiti
tako nešto?
Ili če i meni svanuti jedna zora,
bez tuge i bolova,
sa smješkom da ustanem i sretna!!!
da ostanem tako do kraj života!
