All good things!

Sve je fino i krasno, radim na ugodno klimatiziranom mjestu, ljudi oko mene su manje više smireni i furaju na laganini a čak sam dobio svoj prvi laptop, naravno na poslovno korištenje.
I dobro, reko bi netko, pa nemreš bolje poželjeti ali ne, ja bi malo više akcije, malo više zadataka, malo više odgovornosti (s moje strane) a ne samo da sjedim za kompom i čekam kad će se netko ''usuditi'' dati mi neki zadatak.
Nije da ne pitam, ali samo mi kažu da će već nešto naći za mene i da su trenutno ufurani u vlastite poslove.
Hm...već sam pomislio da je možda u meni stvar, ali gđa. Ružica me brzo razuvjerila i rekla da je svima bilo tako, da posla ima dosta i da se jednostavno moraš ufurati u posao a za to treba vremena.
Možda je to kao jureći vlak kojeg netko pokušava sustići, dosta je naporno i treba uložiti mnogo truda ali na kraju se ipak isplati zar ne. Kad se sjetim prvih dana u dječjem domu u kuhinji, kad sam 2005.
Volontirao kao kuhar, ovo je čista suprotnost. Već prvi dan sam imao mali milijun zadataka da sam mislio da ću se naprosto raspršiti od toliko posla, već prvi dan je šefica dobro obranila svoj status na poslu i svima pa i meni dala na znanje da je ona tamo glavna...ah, bolje da se ne prisjetim svega, samo će mi krvi tlak porasti.
I tako, nadam se da će biti bolje jer mi uvjeti zaista odgovaraju, radim od 8 do 2, prijevoz je više nego odličan (bus mi defakto krece drito ispred kuce a staje ispred Končara), vikendom se ne radi a čujem da je plača odlična.
Sve je divno i krasno, samo da dobijem više posla, da se imam čime baviti i da se mogu iskazati, nisam od onih kojima je super što imaju malo posla, ja volim raditi ali normalono da ne bude pretjerano.
OK ljudi, to bi bilo to za danas, sve vas lijepo pozdravljam i najavljujem u idućih nekoliko postova nove nastavke Rine.

P.S: Nebi vjerovali ali ovaj vam tekst pišem u Microsoft Office 2007, bome nije loš, dapače, mislim da ću žicat nekog da mi da instalacijski CD kao i za neke druge najnovije programe. Još jedna prednost kad radiš u Končaru

Besos

Pred kraj 2000. godine, Naty objavljuje svoj 2. album nazvan ''Tu Veneno'', istoimeni singl osvaja radiopostaje diljem svijeta te u ljeto 2001. postaje jedan od najslušanijih hitova svih vremena.
Iste godine dobiva laskavu titulu ''Celebrity of the Year'' te održava nastupe diljem Europe i Amerike.
Najveći uspjeh doživjela je u Čileu, gdje su je na njihovom poznatom festivalu ''Vina del Mar'' proglasili kraljicom festivala.
Također je 2001. na Latin Grammy-u nominirana za ''Best Pop Female Album'' kojeg je za samo nekoliko glasova prednosti odnijela Christina Aguilera.
Nakon što je iste godine održala turneju po najvećim zemljama Europe i Amerike, uzela je kratki predah od glazbe te se na Silvestrovo udala za dugogodišnjeg prijatelja i dečka Ricarda Molla, frontmena poznate argentinske rock grupe ''Divididos''.
2002. godine ponovo dolazi na male ekrane u telekomediji ''Kachorra'' u kojoj je kao i za Munecu Bravu pjevala nekoliko skladbi sa soundtracka.
Poslije snimanja, objavila je i treći album ''Turmalina'' koji ima simboličan naziv, naime, njime Natalia poziva ljude na ekološku osviještenost i važnost za očuvanjem naše planete.
Album je kao i ostala dva, doživio velik uspjeh u svijetu.
Sljedeće godine ponovo snima film, i to ''Cleopatra'' u kojem se ne radi o povijesnoj tematici nego o dvije žene, različitih karaktera i generacije koje pokušavaju naći smisao u životu i promijeniti se. Sljedeće godine snima telenovelu ''El Deseo'' u kojoj mijenja lik u vatrenu i senzualnu plavušu koja se bavi raznim akrobatskim sportovima.
Iako je 2004. dobila ponudu za snimanjem novog albuma, Naty je odlučila na neko vrijeme ''zamrznuti'' pjevačku karijeru te se posvetiti glumačkoj.
Tako je 2005. igrala glavnu ulogu u argentinskoj akcijskoj seriji ''Botines'' te kraću ulogu u filmu ''La Guerra de los gimnasios'' i ''La Vidas Posibles'' koja se osim u Argentini, snimala i u Njemačkoj.
Pred kraj godine snimala je i svoju prvu seriju u Europi, točnije u Rusiji ''V ritme Tango'' za koju je Naty specijalno i u relativno kratkom vremenu naučila osnove ruskog jezika.
Početak 2006. godine bio je u znaku snimanja nove telekomedije zanimljivog naziva ''Sos Mi Vida''. Ta je telenovela ponovo spojila Facunda Aranu i Nataliju Oreiro a na prvi pogled klasična i već mnogo puta iskorištena priča u kojoj se siromašna djevojka zaljubi u bogatuna, urađena je na vrlo komičan i dinamičan način zahvaljujući čemu je postigla enormni uspjeh u cijelom svijetu i postala jedna od najprodavanijih telenovela svih vremena.
Mnogi fanovi u šali znaju reći da su zbog izvrsnih komičnih i zabavnih scena, producenti izbacili sve nasnimane scene i umjesto njih stavili bloopere tj. tzv. greške sa snimanja.
Serija je bila toliko uspješna da je produžena za 50-tak epizoda a već se traže prava na snimanje remaka u mnogim zemljama u kojima se prikazuje no vrlo je malo vjerojatno da će ijedna druga verzija nadmašiti original.
Naty i Facundo su na snimanju ponovo bili konfrontirani s raznim pretpostavkama o navodnoj vezi i iza kamera no oboje to niječu.
Nakon godinu dana snimanja, Naty je ponovo uzela kratki predah no ne zadugo jer je prihvatila sporednu ulogu u novom argentinskom filmu ''La Peli'' gdje će igrati ambicioznu novinarku a također ove godine planira snimiti svoj 4. album koji bi na tržište trebao izaći krajem godine. Unatoč velikoj slavi a i stečenom imetku, Natalia njeguje imidž ''djevojke iz susjedstva'', spontana je i susretljiva s medijima i fanovima te je baš zbog toga jedna od najvećih ako ne i najveća Latino-američka zvijezda.

Vjerujem da ste svi čuli za ovu prekrasnu latino-američku glumicu i pjevačicu, ako ne prije, onda nedavnim emitiranjem njene posljednje serije Sos Mi Vida u kojoj je maestralno odigrala ulogu karizmatične i strastvene Monite.
Natalia Oreiro je osoba koja je sve u životu postigla sama, sa svojim zavidnim talentom, znanjem ali i pozitivnom energijom i vjerom u sebe.
Kako dolazi iz relativno siromašne obitelji u kojoj se nitko nije bavio ni glumom ni pjevanjem, Naty je bilo vrlo teško probiti se među slavne i tamo i ostati.
Od malih nogu su je zanimale gluma i svjetla reflektora, no u rodnom Uruguayu nije imala prilike iskazati se.
Najveći uspjeh u domovini joj je bilo snimanje TV reklama ali od njih nije mogla živjeti.
Stoga je s nepunih 18 godina napustila roditeljski dom i odselila u susjednu Argentinu gdje se smjestila u jeftinom penzionu te krenula u potragu za pravim prilikama.
Ubrzo se upoznala s poznatim argentinskim glumcem Pablom Echarri, koji je već tada, 1994. bio velika zvijezda u svojoj domovini.
Pablo se u to vrijeme pripremao za svoju najnoviju ulogu u telenoveli ''Inconquistable corazon'' u kojoj je glumio jednu od glavnih uloga.
Naty ga je molila da joj sredi da ju pozovu na audiciju za jednu od sporednih uloga i zaista, u oštroj konkurenciji, upravo je Naty dobila sporednu ali zahtjevnu ulogu Victorije.
Odnos s Pablom postao je sve prisniji a godinu dana kasnije su i službeno prohodali.
No unatoč tomu, Naty nije željela ni jednu ulogu na poklon nego je za svaku osobno odlazila na audicije i na većini je briljirala.
Tako je 1995. igrala sporedni lik u ''Dulce Ana'' a već sljedeće godine je zbog zavidne figure, dobila jednu od glavnih uloga u telenoveli ''90-60-90 Modelos''.
Uloga Lucije Peralta, koja zbog opsesije manekenstvom, obolijeva od anoreksije, bila je odskočna daska za njenu daljnju karijeru.
Mnoge žene diljem svijeta prepoznale su se u toj ulozi te je Naty preko noći postala poznata u zemljama diljem Latinske Amerike.
No, uslijedili su mjeseci napornog rada i truda, unatoč velikom talentu, bilo je onih koji su tvrdili da je njen uspjeh ostvaren zahvaljujući Pablu, te čak da je i njena veza čisti interes.
Naty se nije obazirala na glasine već je hrabro i odlučno pripremala svoju prvu glavnu ulogu, u seriji ''Ricos & Famosos'' koji su i hrvatski gledatelji imali priliku vidjeti na lokalnim TV postajama. Uloga Valerije Garcije, bila je prilika da Naty pokaže sav svoj talent te da zbog složenosti svog lika, može glumiti različite aspekte ljudskog karaktera.
Sljedeće godine, Natalia dobiva prvu ulogu u argentinskoj dramskoj seriji ''Casablanca'' gdje je glumila sporedni lik a potom i glavnu ulogu u svom prvom filmu ''Un Argentino en New York'' koji je u kina došao samo 2 dana nakon Natynog 21. rođendana.
Film je bio vrlo uspješan diljem Latinske Amerike ali i odskočna daska za njenu glazbenu karijeru. Naime, u filmu je upravo Naty pjevala jednu od pjesmi sa soundtracka, točnije ''Que si, que si'', njenim menadžerima a i prijateljima se jako svidio Natyn glas te su je nagovarali da započne i glazbenu karijeru usporedno s glumačkom, no Naty je bila skeptična tvrdeći kako nema dobar glas ni sluh.
Nije bilo mnogo vremena za razmišljanje jer je samo tjedan dana poslije završetka snimanja filma, stigla ponuda za novu glavnu ulogu u ''Muneca Brava'', telenoveli koja je Naty proslavila diljem svijeta ali i upoznala sa Facundom Aranom, s kojim ju i dan danas mnogi fanovi diljem svijeta i privatno povezuju.
1999. nakon završetka snimanja, Naty se na neko vrijeme povlači sa televizije i radi na svom prvom albumu na kojeg je uvrstila pjesme iz svog filma i Munece Brave.
Izlazi polovicom godine, nazvan samo ''Natalia Oreiro'' i postiže popriličan uspjeh u Americi i Europi. 2000. godine, Naty i Pablo prekidaju 6-godišnju vezu ali i dalje ostaju dobri prijatelji.
Naty koja je sada već svjetski poznata zvijezda, ne mijenja svoj karakter niti odnos sa okolinom. Upravo zbog toga i njene pristupačnosti, postala je miljenica milijuni ljudi diljem svijeta.

(Nastavlja se)

Evo pošto dugo nisam primijetio neki novi, zanimljivi izazov na blogu, službeno pokrećem novi
I to, trebate napisati odnosno post posvetiti jednoj poznatoj osobi kojoj se divite.
U postu svakako trebate navesti:

- Zašto joj se divite
- Nešto malo biografije
- Nekoliko slika

Izazov predajem Ljevakinji, Lani & Paoli i Santei.

Napomena: Izazov uvijek predajte tri blogera sa svoje kontakt liste, osoba o kojoj pišete može biti iz bilo kojeg područja (film, glazba, povijest, politika, književnost).

Kao ajmo reći začetnik ovog izazova, pisat ću o Nataliji Oreiro, ali u sljedećem postu

Eto, nadam se da ćete prihvatiti izazov i jedva čekam da vas krenem čitati

U jednom ajmo reći burnom razdoblju života, točnije prije nešto više od dvije godine, kada sam prekinuo s posljednjom curom (o razlozima sad ne želim pisati, nije to tema), Internet mi se učinio kao zanimljivim sredstvom za liječenje depresije, samoće a na kraju krajeva i novim početkom. Kako sam počeo sve više ljudi upoznavati za koje sam mislio da su mi slični, vjerovao sam da sam našao dobre prijatelje u koje mogu imati povjerenja i s kojima imam o mnogo čemu pričati odnosno tipkati.
No danas, dvije godine i nešto sitno kasnije imam sasvim drugo mišljenje o svemu tome.
Ne niječem da Internet nije zanimljiv ali ne isplati se zbog njega žrtvovati društveni, ljubavni te obiteljski život.
Danas kad naiđem na neke stvari koje su mi možda prije godinu, dvije bile sasvim normalne, ne mogu a da se ne zapitam…
Jeli normalno na Internetu godinu dana se predstavljati kao djevojka a muško si, jeli normalno ostaviti dečka zbog nekog mlađeg od sebe na Internetu, jeli normalno zaljubiti se u osobu preko Interneta koju nikad nisi vidio a grad je pun slobodnih cura…
OK ovo treće se i meni dogodilo, priznajem, iako danas mislim da to nije ni bila ljubav, samo simpatija i naklonost ali da mi je nezamislivo, svakako da je.
Isto tako vrijedi spomenuti da ima ljudi koji su svoj život pretvorili u Internet, čitao sam o tome nedavno u jednom časopisu kako gotovo 40% od onih koji svakodnevno zalaze na Internet gotovo nikad ne izlaze van i nemaju nikakav kontakt s ljudima jer su prezauzeti forumima, blogovima i tzv. Internet pričalicama.
Znaju se hvaliti kako imaju prijatelje u cijelom svijetu ali najčešće ne znaju ni kako se zovu ti navodni prijatelji steknuti putem Interneta…
Kad se bolje promisli, Internet zapravo donosi više štetnosti nego koristi.
Nabrojat ću samo neke faktore:

Ciao ljudi, hvala vam na komentarima, meni je malo bolje iako su me u isto vrijeme primili i alergija i prehlada
No sad je bolje, hvala Bogu!
Evo vam drugi dio Rine, drago mi je da vam se sviđa a imena nisam po ničem specifičnom odabrao, jednostavno mi je došlo

2. dio

Rina se napokon smjesti u avionu, imala je sreće da je dobila mjesto kraj prozora pa će moći uživati u pogledu s nekoliko tisuća metara ispod sebe.
Sva sreća je mjesto kraj nje ostalo slobodno, nakon lude vožnje s pijanim taksistom, samo bi joj još trebalo da se neki gnjavator sjedne pokraj nje.
Avion je uspješno sletio, ljubazna stjuardesa pozdravlja sve putnike te im poželi ugodan boravak. Iako si je uzela nekoliko ljubavnih romana koje je kupila još na aerodromu, Rina ih ostavlja u torbi te uživa u pogledu.
Dva sata kasnije slijeću na pistu u Miamiju.
Nakon procedure s torbama, Rina napokon izlazi na svježi topli zrak Miamija.
Već na aerodromu se da zaključiti da je turistička sezona u punom jeku.
Ljudi su oskudno obučeni, sa reklamnih plakata osmješe se preplanule ljepotice u badićima koje promoviraju kreme i ulja za sunčanje a zrak miriši na more i avanture.
Rina zadovoljno grize desnu usnicu i krene prema taksiju.
Iznenadi se kad u njemu vidi zgodnog, preplanulog muškarca u bijeloj majici bez rukava i sa sunčanim naočalama.
Muškarac odmah izlazi iz auta te pomaže Rini oko prtljage, zatim joj čak kavalirski otvara vrata. Rina se zadovoljno smješka, kolika je samo razlika među gradovima, u New Yorku je doživjela totalni fracaso, a ovdje sve vrvi od odmora, čistog zraka, bilja i ljepote.
Taksist uz to odlično miriši, dobar je i strpljiv vozač a na Rininu molbu, upalio joj je i radio.
''It's time to relax'' pomisli Rina i stavlja sunčane naočale.
Došavši u Hotel ''Palma de Oro'' koja je svega nekoliko metara udaljen od plaže, taksista se bez da ga Rina moli, ponudi odnijeti joj prtljagu u sobu.
Na recepciji, Rina obavlja potrebne formalnosti, uzima ključ od sobe te odlazi liftom do svog kata. Kako obožava visine, apartman na 9. katu hotela joj je odlično došao.
Izašavši iz lifta, u hodniku, Rina i taksist primijete muškarca u kućnom odjelu kako nervozno šeta gore, dolje.
Ništa posebno ne misleći, Rina otvara svoju sobu koja je na samom kraju hodnika.
Taksist joj unese prtljagu, Rina mu plati te potom odlazi.
Oduševljena je sobom, iako nije mnogo velika, taman je za njene potrebe.
Odlaže svoju torbicu te otvara prozor.
Fini topli zrak u trenu ispunjava prostoriju.
Sviđa joj se pogled koji ima sa svog prozora, oduševljena je i najradije bi dobila krila i odletila u more.
Polako počinje otpakiravati svoje stvari kad čuje glasove u hodniku.
Odlazi do vrata i potajno preslušava razgovor.
Čini se da je onaj muškarac što je malo prije bio u hodniku, u sobi nasuprot njenoj i da nije mogao ući u svoju sobu.
Rina se nasmiješi i nastavlja slagati svoje stvari u komodu.
Nakon podneva i malog predaha od putovanja, Rina odluči nakon gotovo 4 godine, ponovo iskusiti more.
Obuće si badić, zaveže ručnik oko struka i ponese malu lanenu torbicu sa potrepštinama.
Kako je prošlo podne, plaža je prepuna ljudi, djece što se igraju i starijih koji su zaklon od sunca našli ispod mnogobrojnih palmi.
Rina prostire ručnik na pješčanom djelu, namaže se kremom za sunčanje i potom polako ulazi u more.
Tek što se bacila u vodu, ususret joj dolazi njen susjed, muškarac kojeg je jutros srela u hodniku. Ostavio je ručnik pored njenog, te polako i oprezno ulazi u more.
Po građi joj se pričini oko 30-tak godina, zgodan i atraktivan, na sebi nosi tamnoplave kratke hlače s otiskom delfina.
Rina se zavodljivo nastavlja bućkati, muškarac joj priđe i nasmiješeni se pruža ruku: ''Raymundo, drago mi je''.
Rina mu odvrati: ''Rina, također mi je drago, iako ne znam baš znamo li se''.
''Naravno da se znamo'' odvrati joj Raymundo, ''jutros ste me vidjeli polugolog u hodniku, nadam se da vas nisam uplašio''.
Rina se nasmije te mu kaže da joj se činio simpatičnim, onako u kućnom ogrtaču, pred vratima svoje sobe.
Raymundo joj objasni kako je htio otići po novine jer ih voli ujutro čitati na terasi uz kavicu, no kako je ostavio osim vrata, otvoren i prozor, došlo je do propuha i vrata su mu se zalupila pred nosom.
Rina se nasmije te mu uzbuđeno počinje prepričavati dogodovštine sa svog putovanja.
Iako ga zna tek nekih 20 minuta, Rini se pričini da se znaju cijelog života.
Izašavši iz mora, legnu jedan pored drugog na plaži i nastavljaju razgovor.
No ipak, na trenutke se začudi sama sebi što je toliko otvorena sa strancem, štoviše jer nije od ljudi koji lakoumno pristaju na sve.
Primjetvši nakon nekog vremena da je Raymundo zaspao, kroz sunčane naočale ga potajno promatra.
Lagala bi samoj sebi kad bi tvrdila da joj se nepoznati muškarac ne sviđa, dapače, jako joj se sviđa.
Ne samo atraktivan izgled nego i razmišljanje, način na koji govori…sve!

(Nastavlja se)

Alicia Machado - Detras de olvido