All good things!

Eto dragi moji, neki od vas znaju da mi je pisanje velika strast, pa vas odlučih počastiti nečim što sam vjerovali ili ne, napisao u proteklih pola sata.
Uživajte, nadam se da će vam se svidjeti

Rina

Rina Stuey je mlada, atraktivna i ambiciozna novinarka njujorškog poznatog tabloida.
Odgovorna je i potpuno predana svom poslu kao i svemu što joj je bitno u životu.
Iako živi sama u manjem apartmanu s dvije papige, kao jedinim privatnim zanimacijama, Rina nije nimalo depresivna, dapače.
Nedavno je prekinula s dugogodišnjim dečkom s kojim je bila za čitavo vrijeme njenog boravka u New Yorku, točnije 5 godina.
Saznala je da joj dečko ima pritajene sklonosti prema muškarcima te ga je bez pardona izbacila iz života.
Ne zato što ima predrasude prema ljudima koji su priklonjeni istom spolu, nego zato što ju je iskoristio kako bi se prikrio, kako u društvu tako i u vlastitoj obitelji.
Zapravo…bilo joj je čak i žao, ne zbog njega, zbog njegove majke, koja je rano ostala udovica i sve svoje nade i vjeru uložila u sinovu sreću, a njegovom srećom je smatrala Rinu.
Uvijek je bila dobra prema Rini, kad bi joj došla u posjetu, skuhali bi kavu i satima bi sjedile na terasi i razgovarale.
No čini se da je i s tim ritualom gotovo jer joj starica od stida više ne može pogledati u oči. Zapravo, najviše se boji tog njenog pogleda s činjenicom da zna kako je bila s prikrivenim homoseksualcem.
Rina je odlučila napokon okrenuti novu stranicu u svom životu, jedino što ostaje, je njezin posao u tabloidu.
Iako bi imala dobar materijal da napiše vlastitu priču o svojim doživljajima, Rina radije piše o drugima, velikim zvijezdama današnjice kao što su Madonna, Robbie Williams, Bon Jovie i drugi.
No, kako je ljeto već u punom zamahu i godišnji odmor napokon pred vratima, Rina se je odlučila na nešto sasvim dotad neuobičajeno.
Umjesto u Europu, kao svake godine s bivšim dečkom, zaputila se u sunčani Miami, grad snova i avanture.
Rina nije od ljudi koje vole sanjati, više je realističkog tipa a niti je raspoložena za avanture.
No ipak, nešto ju je privuklo baš u taj grad, kao da ju je netko ili nešto tamo zvalo…
Pakiravši svoje stvari, nije zaboravila u torbu staviti i laptop koji je dobila na korištenje od redakcije u kojoj radi.
Tim više što nije njen, malo joj je krivo što ga nosi sa sobom ali ipak, neka se nađe pri ruci ako joj bude dosadno i zaželi se posla.
Ipak, Rina nije obična žena, neke na odmoru ne žele čuti za posao ali ne i Rina…
Spremivši sve što smatra da će joj trebati u narednih osam dana, Rina se sa papigama zaputila kod susjede.
Zna da se na nju uvijek može osloniti i da će se ona dobro brinuti o njenim pticama.
Nakon kratkih uputa o zbrinjavanju papiga, Rina se vraća u svoj stan, polako skida odjeću sa sebe i ulazi u tuš kabinu.
Dok joj voda i sapun klize po tijelu, Rina je uzbuđena sutrašnjim putovanjem.
Zamišlja što ju sve čeka, palme, more, luksuzni restorani, zgodni frajeri…iako neko vrijeme o njima ne želi ništa znati, smatra da gledanje nije zabranjeno.
Štoviše, za to nam je Bog i stvorio oči.
Nakon tuširanja, Rina se temeljito obriše a kako je vani toplo i ugodno vrijeme, ne da joj se sušiti mokru kosu.
Nakon obavljene higijene, Rina poseže za još jednom čašicom prirodnog limunovog soka i liježe. Sutradan već u 5 ujutro, Rinu probude sunčeve zrake i ptičice što lete pjevajući oko zgrade.
Iako joj je aerodrom blizu a avion polijeće tek za sat i pol, Rina ustaje.
Nije od onih koji vole kasniti, radije će ona čekati avion nego da on nju čeka.
Nabrzinu si napravi jedan instant kapučino kojeg popije na eks te počinje pakirati posljednje potrepštine.
Nakon što se obuče, provjeri da je sve u najboljem redu, odlazi…
Srećom živi u vrlo prometnom djelu New Yorka pa joj ni Taxi nije daleko.
No i to ima svoje mane, kako je radni dan, ceste su blokirane automobilima a vozač nije ni muziku htio upaliti, jedino što svira su sirene automobila.
Osim toga smrdi po znoju i alkoholu, bit će da je noć proveo u nekoj od brojnih razuzdanih birtija s ko zna kakvim ženama…a možda i muškarcima…tko će znat.
Rinu više ništa ne bi čudilo.
U jedno je sigurna, ovakvom početku godišnjeg odmora, nije se nadala.
No dobro, još nije u Miamiju, ne treba biti skeptična već na početku.
Konačno dospiju na aerodrom, Rina plati taksistu i odjuri kako ne bi zakasnila na avion…

(Nastavlja se)

Ako želite muzičku temu, skinite si Mike Oldfield - Flowers of the forrest, pjesma je odlična i slušao sam ju dok sam pisao

Očito počinje doba proljetnih alergija, bar sudeći po meni.
Evo, danas je treći dan da se osjećam koma, totalno koma i to je još blago rečeno.
Počelo je u Nedjelju, prvo me grlo bolilo i uhvati jak kašalj a danas mi je još gore.
Najteže podnosim što mi curi voda iz očiju i nosa, već sam potrošio ducat maramica.
Van ne mogu ni prismrdit jer ostajem bez daha, gušim se a kako već 2 noći nisam spavao ni jeo kako treba, uhvatilo me općenito neko slabo stanje…baš sam u bedu
Inače, zanima me ima li netko iskustva s alergijama i kako se bori protiv njih.
Ja do prije dvije godine nisam imao ama baš nikakvih problema, bilo je rijetkost i da sam gripu imao a kamoli što drugo no sad sam ko zombi
Ne mogu ni ležati jer se odmah počinjem gušiti a danas se pojavila i neka tupa bol u području jagodičnih kosti…
Najradije bi otišao kod doktora ali nemam u njih ama baš nikakvo povjerenje, radije sam na tabletama, inhalatoru i čaju.
Prije 5 godina sam bio na pregledu za slijepo crijevo jer me neopisivo bolilo a gospoda su prognozirali da nije ništa opasno i da je uzrok boli nešto što sam pojeo.
Dva dana kasnije mi je skoro puklo crijevo, došli su kolima po mene i odmah išao na operaciju, da bi me već tjedan dana kasnije pustili doma i skinuli šavove.
Istu večer mi se rana otvorila i dalje neću ni pisat što je bilo jer vam sigurno neće biti ugodno a ni meni prisjetiti se cijele procedure kroz koju sam prošao…
Ne znam jeli medicinski dokazano, ali ovih dana sam primijetio da glazba vrlo dobro djeluje na bolesnike, evo sjedim u naslonjaču, kraj kompjutera i slušam Enyu, Gabi Novak, Jasnu Zlokić…i doista mi na momente bude lakše, ali samo dok sjedim.
Čim ustanem, opet koma.
I tak, svima koji su bolesni želim brzo ozdravljenje (istina je kad kažu da zdravlje počinješ cijeniti onda kad ga izgubiš) a ostalima velik pozdrav s iskrenom željom da vas virusi i alergije zaobiđu u širokom luku

Prvi put sam ga gledao još 1991. u američkoj akcijskoj seriji ''21 Jump Street'' u kojoj je glumio facu Toma Hansona.
Iako sam tek krenuo u školu i počeo se družiti s vršnjacima, mogu slobodno reći da je ta serija na neki način obilježila moje djetinjstvo, odnosno godine provedene u Njemačkoj.
U kvartu gdje sam živio, mi dečki smo obožavali Toma kao lika, sjećam se da je tad postalo moderno stavljati marame na glave, poput gusara i naravno rinčice na desno uho (obavezno dvije). Ne, ne…ja to nisam imao, doma kad nitko nije vidio sam par puta stavio maramu oko glave ali nikad se nisam usudio probušiti uho što ne znači da ne budem jednom
Nadalje, gledao sam ga u fenomenalnom ''Don Juan de Marco'' za kojeg još uvijek smatram da je njegov najbolji film, iako ga je snimio davne 1995.
Također super filmovi s njim su mi ''Arizona Dream'', ''Chocolat'' i naravno, neizostavni ''Pirates of the Caribbean''.
Ono što mi se posebno sviđa kod ovog glumca je što za razliku od mnogih, nikad nije bio umješan u neki veći skandal no istovremeno nije bio nikad ni dosadna medijska ličnost.
Uvijek je imao stila, znao kako baratati novinarima i prava je faca, u punom smislu te riječi.
Sjećam se da su ga početkom 90-tih nerijetko nazivali novim James Deanom i mislim potpuno opravdano.
Glumačku karijeru je započeo još 1984. u dobi od 11 godina u kultnom Horror serijalu ''A Nightmare on Elm Street'' a prva prava prilika mu je bila ''21 Jump Street'' 1987. nakon koje je počeo aktivno pohađati studije glume, prvenstveno po metodi Lee Strasberga, za one koji ne znaju, Strasberg je bio poznati glumac i učitelj glume a ono čime se posebno njegova nauka razlikovala od ostalih, je sposobnost identifikacije glumca s ulogom koju glumi.
Njegovo osnovno pravilo jest da glumac treba ''živjeti i disati'' svoju ulogu a ne samo izgovarati tekst.
Sudeći prema Deppu a i mnogim drugim priznatim glumcima, kao što su Robert de Niro, Al Pacino, Angelina Jolie… metoda je doista hvale vrijedna.
Zbog toga i odbijam svaki kontakt sa našom nazovi Dramskom Akademijom u kojoj se uči sve drugo, samo ne kvalitetna gluma no o tome ću jedan drugi put pisati.
Inače, Johnny tokom ove godine snima 3. dio ''Pirates of the Caribbean'' te film ''Sweeney Todd'' a iduće godine se ponovo prima redateljske palice i to čak za dva filma.
Nema sumnje, dok nekima karijere zalaze, Johnny Depp je već 20 godina na vrhu a mislim da će tu još dugo i ostati

Kažu da i najdulji putovi započinju prvim korakom, koliko god nam se put činio dugim, trnovitim i gotovo nemogućim za preći, treba napraviti prvi korak.
Kada i padnemo ili se ubodemo o trnje, znat ćemo da smo pokušali, nećemo ostati na istom mjestu i zapitkivati se: ''što bi bilo da sam...'' a ono najbitnije, nešto ćemo naučiti iz našeg pada, pa makar bila sitnica, biti ćemo bogatiji za neko iskustvo.
Iako sam imao nekoliko blogova koje sam s vremenom ugasio, odlučio sam još jednom krenuti iz početka.
Ne znam dokle ću stići niti koliko će mi se dati pisati, no ovaj put ga sigurno neću ugasiti.
Lutajući po nekim blogovima meni dragih ljudi, primijetio sam da imaju svoje početke još u 2005. godini, neki čak i ranije.
Mislim da je prekrasno nakon nekog vremena, zaviriti na svoje prve postove, sjetiti se svojih prvih komentatora, usporediti što se sve promijenilo u vlastitom životu od onda a nerijetko i sjetiti se početka virtualnih prijateljstva s određenim blogerima.
Sve je to lijepo no za to treba ustrajnost što mi ponekad nije jača strana.
Zato želim čestitati dvjema curama koje su ostale ustrajne i vode svoj blog već treću godinu.
Prva je Big Bitch a druga m@rcip@n, jedna od mojih prvih virtualnih prijateljica s kojom se znam skoro 2 godine.
Pored novijih postova, često znam pročitati i pokoji stari, nekako kao da bolje upoznajem vlasnika bloga.

Do sljedećeg posta, sve vas pozdravljam!