Cifra kaže:

MA3CA

ponedjeljak, 12.07.2004.

SVAKO ZLO....

Iako sam sam sebi obećao da neću pisati na godišnjem, napisat ću još možda koji postić prije no što odlepršam put plavog nam Jadrana. Ovo u Zagrebu se ni ne računa pod godišnji, nego više pod last minute shoping ili veliki shoping za mali odmor.

No što me ustvari potaknulo da se latim tipkovnice? Bili su to današnji događaji, koji mi ponovno potvrdili staru narodnu, a možebitno i dubokoumnofilozofsku premisu: "svako zlo za neko dobro".
Dan je počeo konstatacijom da nema mlijeka u frižideru i da ću morati ranom zorom u trgovinu, kako bi se moja draga žemica što ugodnije probudila i razbudila. Oni koji su u braku znaju da je lijepo razbuđivanje supruge upravo proporcionalno kvaliteti dana koji ćete s njom provesti. Opsovao sam "u pivsku bocu" i vratio se u krevet, ignorirajući sve moguće posljedice te moje nepromišljene odluke. - Pa ipak mi je danas prvi službeni dan godišnjeg, moram se početi odmarati -, zaključio sam vraćajući se u krevet. Priopćio sam ženi "radosnu vijest" i odmah dobio opomenu pred isključenje na račun moje zaboravnosti. I dan bi potpuno otišao u "kukuruz" da naša dobra i promoćurna guvernanta nije sa sobom donijela čak dvije litre mlijeka, pouzdavajući se u našu zaboravnost glede osnovnih životnih potrepština.

Tako je dan unatoč svemu počeo ugodno. A onda je tijekom ispijanja kave i uživanja u toplom pecivu te prelistavanju dnevnih novina, koje je naravno sa sobom donijela guvernanta, razgovor krenuo, za mene, u sasvim neželjenom pravcu: žena je spomenula veliki predmorski shoping u sklopu kojeg moramo obaviti i jedan podshoping kupaonskih elemenata koje sam joj davno obećao kupiti. Ona bi u Gradikuću, a insistiram da prvo posjetimo Kokot, jer bi tamo moglo biti jeftinijih stvari. Ma u tom Kokotu je šrot roba, argumentirala je žena, a ja protuargumentirao troškovnim argumentima i tako natežemo se mi i prepiremo pola sata i odlučimo prvo u Kokot, naravno. Elem u Kokotu, cijene duplo skuplje, a šrot roba. E, ježi ga sad se treba posipat pepelom i pojest go.... i ženinu porciju: jesam ti ja govorila, nikad me ne slušaš i blablablabla..i sad smo izgubili sat vremena koje nam je potrebno i nema ručka doma i jesam ja govorila i blabvlablalkjkdsjkd .. .

Kriv sam, jesam. I tako dođemo mi u Gradikuću i u rekordnom roku obavimo shoping po upola nižim cijenama od KOKOTA. - A kad ćeš kupit onaj ormarić za ključeve o kom pričaš već dvije godine? -, sjeti se moja nezaboravljiva žena. I tako krenemo mi u potragu za tim fakin ormarićm i moja žena doslovce zuji pogledom po regalima ne bi li ga opazila i u tom trenutku ugazi u punu kantu razlivene žute farbe za beton. I naravno uništi cipele. Meni tlak na 200 jer ona tak zuji, a ona kulerski uzima maramicu i briše žutu boju s cipele. Ja se pušim i prijeti tužbom međunarodnom sudu pravde, a ona i dalje gleda ormariće uokolo. I kad konačno dolazi glavna i odgovorna šefica i svojim tijelom pokuša spriječiti i ostale nesretnike da ne okaljaju svoje cipele, a moja će ženica njoj kulerski: - oprostite gospođo da možda ne znate jel imate one drvene ormariće za ključeve? - Na njezin odgovor da imaju samo metalne, mojoj ženi pukne film i onak usput veli. - A i stala sam u ovu prolivenu farbu, uništila sam si cipele, pa to je škandal......

I da ne duljim poduzetna šefika, uputi moju suprugu do odjela boja i lakova na skidanje betonske farbe s cipela. I prođe dvadeset minuta, kadli vraća se ženica s očišćenom cipelom sa smajlićem na usnama.

Uglavnom, spomenula je uljudnoj gospođi da bi bilo fer da dobijemo neki popust na lampu koju smo kupili i šefika se s tim složila, pa je na kraju ispalo da smo je dobili besplatno.

Naravoučenije I: žena bi trebala uvijek, ali baš uvijek slušati svojeg muža, jer muž za razliku od žene, anticipira buduće i možebitne povoljne situacije i događaje, dok žena vidi samo prst pred nosom.


Obrazloženje: Da ja nisam insistirao na KOKOTU, ne bismo se tamo zadržali sat vremena, pa bi došli prerano u Gradikuću. Da smo došli ranije u Gradikuću moja ženica ne bi ugazila u kantu s žutom betonskom farbom i ne bi dobili besplatnu lampu, i razlog za kupovinu novih cipela. I meni i njoj dobro (jer bi za nove cipele ionako našla neki razlog, a lampu smo dobili gratis!)

Naravoučenije II. SVAKO ZLO ZA NEKO DOBRO!

- 23:05 - Komentari (1) - Isprintaj - #