|
|
| < | siječanj, 2008 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | 31 | |||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Get a Counters
HEROJ A NE ZLOCINAC
Shot at 2007-07-14
moja super najbolja cura na svijetu
Blog.hr
Forum.hr
bloody mary
eticki blog jedne pametne cure
..lost angel..
..smijalica..
..vIdA..
..simba..
..marla..
..escape to the stars..
..tango_pankeri..
ovako.. evo.. nakon svega.. aaaaaaaa.. oke.. sad sam se izvristao.. i shvatio da sam izgubio samopouzdanje.. i to totalno.. 3 dana se gledam s nekom curom.. i znam da nesto zeli.. i zna kad i kud idem u skolu.. i uvjek se kao slucajno sretnemo.. makar i ja s namjerom ciljam da se sretnemo.. i tak u skoli.. nekim slucajem uvjek se sretnemo, uvjek imamo prazan sat skupa.. ma brutalno.. a ubija me pogledom... i spremam se, spremam se uletjet.. i ona onak.. ceka da uletim.. tolko je ocito.. bas ono... siguran sam da je to zeljela... i jos si kazem sad il nikad.. i jer ovaj tjedan su s nama u smjeni.. a tek za par mjeseci ce bit opet s nama.. i danas.. usred sata.. prazna skola.. ona s frendicom u staklenoj prostoriji.. a ja s frendom na hodniku.. i naravno usljedi onaj pogled.. a ima pogled koji onak doslovno u meni stvara neku nelagodu... onak... infracrveni pogled.. i prodemo ja i frend i okrenem se ja.. i ona izade iz te prostorije... i onak.. stojimo jedan kraj drugog, i ono nesto mi je na vrh jezika.. al nemogu rec.. i onak.. opet je usljedio onaj pogled, ali sad i s moje strane.. i na tome je sve stalo.. ovaj.. propala je jedna velika sansa.. sad ce me nina ubit.. al moram spomenut svoje filinge.. imam filing.. postoji sansa da cemo se srest.. znam to.. znam.. jednostavno sam ziher..
ovaj post zvuci brutalno.. onak.. doma placem za andrejom, i onda odem u skolu i zaljubim se u curu o kojoj nis neznam.. a jbg... uvjek sam bio neshvacen, i uvjek sam bio zbunjen... nema veze.. samo trebat cu puno poradit na svojem samopouzdanju, da bi se to vratilo na ono staroo... ajde pozz ljudi... i pozz nini.. i andreji naravno.. i love you 4ever..
ovaj.. 6 najljepsih mjeseci je iza mene i to zauvjek.. bilo je ljepo, drago mi je sta se dogodilo, a zao mi je sta je prestalo.. al jebiga... nista nije vjecno, pa valda niti ta ljubav.. ne zelim se vise vracat na tu temu.. sta je bilo bilo je, ostale su uspomene.. i to jako ljepe uspomene... ovaj..
zivot mora ic dalje.. iako zadnjih par dana vrtim film u glavi da ljubav ne postoji, opet je par osoba nabijalo mi na nos da postoji, i da jedna propala ljubav ne znaci da nem,a ljubavi.. i to je istina.. ljubav postoji, samo ju treba pronac.. ovaj.. kao sto kazem.. novi pocetak.. al sad sa jednim iskustvom vise.. kak se kaze, na greskama se uci, tako sam i iz ove veze neku pouku naucio.. i ovaj.. ma da... vise nece bit pocetnickih greski.. ovaj.. treba mi vremena da osejcaji dodu na svoje i to sve.. ovaj i to je to.. od sad cu pisat kak mi je krenulo s novim pocetkom.. i za kraj.. pozz svima koji su onak bili s menom, davali svakakve savjete.. hihi.. poshebno ma jednoj jako majoj cujici... hihi.. cmox veika... i tak to.. ovaj. ma i nina cmox...
i tak.. ovaj.. andreja ce mi ostat u najljepsem sjecanju, jedno predivvno iskustvo, jedna velika ljubav, al ocito su neki osjecaji nestali... drago mi je kaj se dogodilo...
i na kraju.. ovaj.. ma ne.. necu nis rec.. prerano je.. ajde ljudi.. pozzek
ovako.. zelim se svima zahvalit,, jer ste mi dali potporu, i zapravo u zadnje vrijeme sam poceo zapostavljat svoje frneove, ali oni nisu mene. i zbog toga im hvala.. al najvise su me se dojmile potpore koje sam dobio od ljudi koje zapravo niti ne poznam, ali mi znace jako puno.. i zato hvala svima.. stvarno ste ovaj puno pomogli..
rana boli, nikad nece zacijelit, ali ste jako jako puno ublazili bol.. e pa da ovaj post nebi bio samo isprazno zahvaljivanje.. zelim se svakome osobno zahvalit ko mi je pomogao.. pa idemo nekim zbunjenim redosljedom..
ovako.. prvo zahvala Ivoni.. makar joj nesmijem ime spominjat.. hihi.. al prva je bila tu, prva je s menom djelila suze i hvala joj.. ovaj.. hvala..
Zatim Ana.. njoj idu zahvale za malo vise toga sta je napravila.. zadnjih 2 mjeseca s menom djeli i sretne i tuzne trenutke.. uvjek je tu, uvjek pomogne.. i uvjek ima pravu rijec.. ovaj.. pomogla mi je kad je bilo najteze, nasmijala me kad je bilo najtuznije.. ma jednostavno.. sretan sam kaj imam takvu osobu uz sebe... kolko tolko... hihi. a sad tnx Princezi, znat ce ona ko je.. hihi.. ovaj.. isto.. iznjela je par pametnih rijeci, u pravom trenutku pomogla.. i tnx joj.. Tnx Nini... cura koja me iznenadila.. i to jako ugodno.. posvetila mi je post, tocnije napisala je post za mene i ovaj... ma supac.. i tnx... Tnx Marli, znam da njoj ovo ve zvuci kao neko ovaj djecacka ljubav, i to.. hihi.. al ipak je ostavila comm.. i tnx joj.. hihi.. tnx velika.. hihi.. a sad tnx Dini.. ovaj za komm i za sve ljepe rijeci i sve to.. Tnx Bunny wabbit.. ovaj znat ce ona ko je.. hihi.. ovaj upoznali smo se u glupoj situaciji i zapravo me prvo napala i pojebala mi sve na svijetu.. hihi.. al sad smo, mogu to nazvat prijatelji.. i drago mi je kaj se tak zavrsilo..
i za kraj ostala je samo jedna osoba.. Nina.. hmmm.. sta da kazem.. ona mi nije bila potpora, hihi.. ma je.. al ona nije bila za to da prekinemo i to sve.. i prvo me napala... al je uz mene i ja to znam.. i njoj posebno posebno tnx... ovaj.. da.. posebno tnx... to je to.. to su osobe koje sam zelio spomenut i koje su onak, pokazale neki znak da im je stalo.. pa hvala vam...
vrijele prolazi, osjecaji ostaju, ja sam i dalje lud za mojim malim mackom.. al mislim da sam ju danas zauvjek izgubio.. placem vec 3 dan.. al nema veze.. sega je toga ona vrijedna, zavrijedila je puno vise od mojih suza.. al samo to je ostalo..
i dio samo za Deju.. macak.. ovo ti iskreno govorim.. volim te i uvjek cu te voljet.. ti to znas i ja ti to nemoram dokazivat.. ovo danas me jako povrijedilo. uzivao sam, zelio bi jos uzivat, ali kao kaj si i sama rekla, ljubav nije dovoljna.. ja te volim, voljet cu te.. i ti to znas.. falit ce mi tvoj najtopliji zagrljaj. al jebiga.. sam sam se toga odrekao.. nisam vrijedan tvojih suza.. zato nemoj patit za menom. ima drugih, ima boljih.. naci ces nekog.. kad vidis moje plavo cudo, nek te ne rastuzi, nego neka te razveseli i neka te sjeti na jednu veliku ljubav, jednog zaljubljenog decka.. nemogu dalje pisat. placem ko kisna godina..
povjerenje.. kao sto znate, zaljubljen sam.. ali.. izvisio sam.. uvjek mi se to dogodi, sve osjecaje, sve trenutke, sve dajem jednoj osobi, a sta dobijem natrag.. nista.. samar.. hih.. kad sam budala.. svi mi govore da ljubav ne postojim, da netreba vjerovat.. a zapravo i je tako.. tnx Nina na tom savjetu.. od sad se njega drzim.. al nemogu vjerovat, Andreja, savrsenstvo koje se pojavilo u mom zivotu, onak, moja kraljica ljubavi, to mi napravi.. al tak je vakda uvjek, povrijede te oni od kojih se najmanje ocekujes to.. nemogu vjerovat jednostavno.. ovo pisem u trenutku tog saznanja.. ovaj, trebao sam se negdje ispucat, a mislim da je najbolje emocije izbacit rijecima.. samo zelim reci, da placem, neznam zas... onak.. al volim tu osobu i jos ju volim, jer moji osjecaji jednostavno nemogu prestat voljet Deju.. moj macak.. ajme... ma ljudi shvatite me.. volim ju.. cjeli zivot joj zelim dat.. ali imam svoj ponos, i nemogu neke stvari nemogu tolerirat neznam kolko.. ovim je izdano moje povjerenje, moja vjera.. nemogu.. nemam snage dalje pisat post... '
samo zelim rec.. VOLIM TE DEJA.. ti si nesto najljepse u momo zivotu, vjecno cu te pamtit, kao najljepsu osobu na svijetu, ali tolko mi je zao kaj je to sve gotovo, tolko mi je zao.. ja cu se ubit.. NEMOGU BEZ TEBE...
ima jedna stvar koja me uvjek dirne, i koja onak, pjesma u kojoj se uvjek pronadem, nekak, uvjek se rasplacem, sjetim se najvece ljubavi tad.. zapravo to nije bila ljubav... al se sjetim jedne osobe, i kolko god sve ovo bilo tuzno, sjecanje na nju me razveseljava.. ali u mojoj vitrini sjecanja ostaje jedna velika osoba, jedna velika ljubav, jedan veliki zagrljaj, ma jedna velika veza.. u mom srcu ostaje trag, neizbrisiv, koji me veze za nju, koji ce me sjecat na nju, koji ce me vodit k njoj.. zivjet ce u meni, zarobila me, ima me.. nemogu vjerovati koji sam ja zaljubljeni kreten.. Izgubio sam svoju najvecu ljbuav, ljubav zivota, izgubio sam jednu osobu koja mi je bila sve na svijetu.. ZAO MI JE.. znam da cu patiti, al i ja imam granicu... zbog ove ljubav ne da patim, nego me boli.. boli me to, sta je moja ljubav bila uzaludna, al nisam ja kriv za to..
ovaj pozzz svima.. i nadam se da cete nesto naucit na mojim greskama..
OD LJUBAVI SE NE ZIVI..
...rocker nisi u crnoj majici i poderanim hlačama sa pivom u ruci...rocker si u srcu...
ove rijeci su me opet jako dirnule.. sry Dina morao sam ih posudit.. ovako.. u ovih par rijeci gore, sroceno je ono kaj se ja trudim nekima dokazat i nekima objasnit..
rock je stil zivota, rock je nacin pokazivanja svojih osjecaja.. ma rock je jedna kultura, a rokeri su jedan narod.. odabrani narod.. na ulici nitko nece prepoznat rokera, ali niko.. pankera pogotovo.. sad je svaka druga osoba panker, nemres vjerovat.. fake panker je otprilike svaka druga osoba na ulici.. uglavnom skrenuo sam s teme.. htio sam reci, to je stil zivota i treba ga postovati i cijeniti... onak, maknite svoje predrasude, maknite sve to.. jer mozda sminker koji stoji pokraj vas, je u srcu opaki roker.. sve je u srcu.... tolko od mene.. pozz svima
ovaj.. nakon sta sam cuo da vas iznenadujem svojim godinama, i tematikom svojih postova, i jednostavno svojim razmisljanjima... ovaj nisam vas htio nicim prestrasit..
al u ovom postu se nece pricat o problemima, razmisljanjima, niti icem takvom.. ovo je post, sjecanja, koji ce vjecno ostat u najljeposem sjecanju, svaki dio ostat ce u najljepsem sjecanju, i dok god znam za sebe, osoba iz ovog posta ce biti voljena.. sad cu samo, kratko prisjecanje na ta vremena napisat..
tocno se sjecam, ko da se sad dogada, 11.7.2007. sati se ne sjecam, ali bilo je popodne.. Visim na msnu zbog jedne jedine osobe, zbog koje sam i prije stalno visio, osobe koju nisam vidio, ozbiljno; NISAM JU U ZIVOTU VIDIO, ali poznavali smo se godinu dana preko msna, bloga, moba i tak.. al jako dobro smo se poznavali.. i jednostavno u meni su se poceli radat neki osjecaji, al nekak nisam nis htio poduzimat dok se ne upoznamo uzivo.. al shvatio sam, da i ona osjeca nesto prema meni, i pomislio sam, ako cu duze cekat, ode mi prilika.. I tako pocinje 6 najljepsih mjeseci.. i malo po malo, vidali smo se, sve cesce i cesce, ljubav je rasla, nasi osjecaji su divljali, poljubac za poljubcem, dodir za dodirom, zagrljaj za zagrljajem, jednostavno postalo je kao u bajci, ali su se pojavljivali i problemi.. I to ne mali problemi, ali na tim problemima, je nasa ljubav jacala, i zapravo na tim problemima, sam tek shvatio sto je ljubav i sta znaci imat nekog pored sebe.. al ja nemam bilo koga pored sebe, ja imam najiskreniju osobu, najdivniju i najosjecajniju osobu.. Svima sad zvuci nevjerojatno imamo 15 godina, onak, na vezu gledam tolko s nekim zarom, dok vecina nasih vrsnjaka onak, totalno drugacije razmislja.. ugl.. tolko stvari smo prozivjeli skupa, tolko ljepig sjecanja mi je ostalo, a macak, tolko jos stvari zelim prozivjet s tobom.. samo sam htio rec dvije jednostavne rijeci: volim te.. ali ako ova ljubav, jednom prestane, nestane, sta ne zelim niti u najgorim snovima, izgubio sam dio sebe, dio svog srca, dio svog zivota.. ali za cijeli zivot ostaje sjecanje na najvecu ljubav, na najljepse trenutke, na najljepsi poljubac, i na najtopliji zagrljaj.. al nadam se da do toga nece doci...
DA SE NIKAD NE ZABORAVI
Uglavnom.. citam post, koji me svaki put dirne s tekstovima i gledanjem na svijet i jednostavno s veseljem ga citam, i samo se smojiem i smijem i smijem kad ga citam.. Ugl, ovo nije post u kojem bi se trebalo smijat..
Ovaj ovo je post u kojem objasnjavam situaciju koja se svakome dogodi i padne u neki cudni bed, ma jednostavno receno sjeti se neceg sto je bilo, il se boji da nesto ne izgubi.. Pravo pitanje, koje me natjeralo da napisem ovaj post je, jel zivot samo jedno veliko sjecanje? Sjetio sam se pjesme od Jure Stublica " vjeruj nema zivota od sjecanja..." Pa jel bas tako to, il nema zivota bez sjecanja? Mislim samo sam htio rec.. napokon se super osjecam s curom, i ne zelim da to ikad prestane.. al nedaj boze da jednom prestane, jedino sta nakon toga ostaje su sjecanja.. kad neko umre, za njim ostanu samo sjecanja.. mislim.. ttakve situacije ubijo ono nesto u nama, onak, u tom trenutku izgobimo jedan dio nas.. i to vazan dio.. i jesu sjecanja dovoljno.. jel mi mozemo zivot od tih sjecanja.. kakav je osjecaj, kad ti na mobitelu ostane poruka " volim te".. i znas da ju nikad vise neces primit od te osobe.. kakav je osjecaj kad znas da ju vise nikad neces samo zagrlit... kad jedan obican zagrljaj, postane tvoja najveca zelja.. jel nam trebaju sjecanja? u jednu ruku nebi mogli bez njih.. onak, kakva je to osoba koja zaboravi ono nesto sta je nestalo.. a u drugu ruku da nema tih sjecanja, nestaje dio nas.. nestajemo mi..
Djevojka upita svog dečka
''dali su zaljubljen u mene ? ''
on odgovori : ''ne ! ''
ona ga pita : ''misliš li da sam lijepa ? ''
on odgovori : ''ne!''
ona ga opet pita : ''dali sam ja u tvome srcu ? ''
on odgovori : ''ne!''
ona pita: Ako te napustim dali bi plakao za mnom ?
a on odgovori : ''ne!''
Tužna djevojčica se okrene i odluči
da ga ostavi a on ju zagrli i kaže :
Ja nisam zaljubljen u tebe-ja tebe volim,
ja ne mislim da si lijepa već prekrasna .
Ti nisi u mom srcu – ti si moje srce,
a da me ostaviš ne bi plakao , već bi umro za tobom ….
ovo sam morao napisat, ovaj razgovor je za jednu spesl osobu u mom zivotu..
pusa
ovaj, mislim.. ma znate vec, nisam ulovio neku inspiraciju i jos imam temperaturu.. al osjecam duznost da napisem post.
pa kao prvo, ovaj post posvecujem nekim ljudima, zapravo, mogao bi ih nazvati anonimcima, neki su izasli iz te anonimnosti i postali velik dio moga zivota, ali i ovi anonimni imaju posebno mjesto kod mene.. Uglavnom, citam malo prije neki post, i vidim da nisam jedini koji imam takve ljude.. zapravo, svi imamo nekoga, a u ovom postu sam samo zelio zahvalit i objasnit nekim ljudima kolko mi znace.. neki to mozda shvacaju, a neki ce shvatit.. iako svaki razgovor ispadne kao sala, i kao razvedravanje kad sam tuzan, ali to zapravo nije tocno, nekima sam posebno zahvalan na savjetima koje sam dobio u trenutcima kad mi je bilo najteze, jer bez njih nebi bio tu gdje jesam.. kao prvo zelim posebno istaknut svoju curu Andreju, koja je u moj zivot uletjela recimo kao brzi vlak.. i onak, pomagala mi kad mi je bilo strasno tesko, i ja sam mislio da je prijateljstvo, al zapravo to je bilo ono nesto, ono vise.. ono sto svatko moze samo pozeljeti.. i nakon tako godinu dana upoznavanja recimo, odlucili smo se za visi korak, i uspjelo je.. I stvarno sam presretan zbog toga.. Tnx Deja..
A ovaj sad bih presao na neke druge ljude, koje sam slucajo upoznao, koji recimo.. hmm.. ma mislim na odredenu osobu. u svakoj teskoj situaciji je nabacila neki pametni savjet, i onak, u svakoj mojoj tuzi, nasla je razlog za smijeh.. znat ce ko je ta osoba... ziher sam da ce znat... ma totalka.. ovaj.. neznam kak da joj se zahvalim.. i takoc... ovaj.. uglavnom.. samo sam se tim osobama htio zahvalit.. pogotovo Andreji, jer moj zivot cini savrsenim, a i ova druga osoba dosta znaci...
nemojte se ljutit ak ovaj post izgleda ko da zujim.. jer imam temperaturu.. hh.. i Andreja nemoj se nis ljutit na mene, ti si mi najvaznija, macko.. ae pozzz
Click here for Myspace Layouts
Blog.. Hm.. nakon vise od godinu dana kako je ovaj blog napravljen. Promjenjeno mu je 100 adresa, i 100 tema, ali napokon imam osjecaj, da je sve onako kako sam zelio. I nadam se samo da cu nastaviti ovim putem. Jos skupljam neku snagu za neki veliki post.. al uskoro ce doci takav.
U ovom postu sam se samo htio osvrnut na neke postove koje sam procitao.. uglavnom.. O predrasudama medu ljudima.. Tolko me razivcira kad neko komentira osobu, nema veze jel u dobrom ili losem smislu, al ne kuzim.. kako nekoga nije sram komentirat osobu koju jedva da pozna ili cak ne pozna.. kak neko moze imat misljenje o ljudima koji furaju neki svoj stil, ako nisu isprobali taj stil, to nemogu shvatit.. Recimo naprimjer.. Pogodile su me predrasude o pankerima.. svi imaju misljenje da je to neko, recimo tako lose drustvo.. a niko od tih ljudi nije niti sekundu proveo s pankerom.. to je samo primjer.. jer vecina ljudi ima lose misljenje o njima. a to niti sulucajno nebi smjelo biti tako.. jer onak.. to su ljudi, al to su pravi ljudi ko i svako drugi.. i onak nikad nikoga nebi smjeli vrijedat.. al ima nas svakakvih.. jbg.. kaj mi mozemo.. ako je nekome gust vrijedati il nes nek uzivaju..
Stvarno oprostite za ovaj post, nes sam morao napisat, al stvarno nisam znao kaj bi napisao tak da.. ono.. uskoro ce doc valjda neka inspiracija..
ja sam taj koji jesam, i niko me nemoze zamjeniti.. hm.. jel to uvijek tak? Jesam ja neko, il sam nesto... ma ljudi, pa zasto sam ja uopce tu? to je po menij tajna covjecanstva. Moze covjek imat novce, ljubav, sve moze imati.. I onak za njega bi rekli: "pogle ovog, ovaj zna da zivi". a jel se nekad iza te maske skriva nesto? jel taj covjek mozda nekad, zavrti film u svojoj glavi, da ce jednom tome doci kraj.. treba biti svjestan toga.. ovaj svijet je samo jedan put, jedna misija, jedan mali dio naseg zivota.. sta kad se sve ovo zavrsi.. kad od nas ostanu samo kosti.. kuda ce otic moji dozivljaji, moja sjecanja, sve ono sto sam ljepo proveo.. ocu li vise ikad sresti svoju ljubav sa ovoga svijeta.. ocu li u tom nekom drugom svijetu, imati prijatelje koji bi i ruku stavili u vatru zbog mene.. neznam.. nitko to nezna.. nema nacina da to otkrijemo.. zato ovaj zivot zivimo samo jednom, jednog dana se vise nicega necemo sjecati.. ali ce se neko sjecati nas.. neko ce se sjetiti onoga sta sam radio ovdje.. neko ce nekada procitati moje ime urezano na stablu, neko ce se mozda sjetiti dobrih djela sta sam napravio.. al zato tako treba zivjeti ko da nam je svaki dan posljednji.. nikad neznas sta se moze dogoditi.. zivimo u okrutnom svijetu.. i ubojstva, pogibanja, postali su nasa realnost i svakodnevica.. nemogu si u svojoj zbunjenoj glavi dokucit, kak neko moze pocinit samoubojstvo.. da mi je neznam kolko tesko.. ovo je jedinstvena prilika koju smo dobili i nema sanse da bi ju zbog icega prekinuo... mlad sam, tolko sam si ciljeva zadao, tolko zelja imam.. i tek kada te ciljeve ispunim, moci cu otic sa ovoga svijeta s ponosom i bit cu siguran da ce me neko nekad spomenuti, da cu u necijoj podsvijesti ostati, da ce mi jedan jebeni cvijet ostaviti na grobu.. zelim da ovo vjecno traje.. zelim sve moguce osjecaje osjetiti, ali znam da je to nemoguce.. znam da ce jednom doci kraj.. i to nenajavljeno, a to ne zelim.. jos sam mlad, mozda gledam malo previse u buducnost.. al jednostavno jednom ce se to dogoditi, bojim se uopce spomenuti tu rijec, al jednog dana cu UMRIJETI.... zato zelim sada uzivati, i nitko me u tome nece sprijecit.. cijeli svoj zivot, zelim dat voljenoj osobi, al zelim da mi je ljubav uzvracena.. i to upravo sad osjecam i zelim da tako bude cijeli ovaj kratki moj zivot