|
stres. okamenjen mozgić nije nešto čime treba razbijati glavu. sanjala sam da me svi mrze. to su najgore more želim se srozati od alkohola, ali ne da mi se do dućana. pa kažite da od mane lijenosti nema dobrobiti. teško mi je pomiriti potrebu da budem upućena u big brader spletke i nove senzacije svjetske društvene kupke s istodobnim ježenjem od svetog i sveprožimajućeg minimalizma. pretpostavljam da otud izniče potreba da se opijem. razvijanje za mene bude poništavanje uništavanja |
25.09.2008., četvrtak
18.09.2008., četvrtak
bolja glavo
krutost, ukočenost, iskoprcavanje iz sebe kroz lomljive mentalne konstrukcije. što to točno i konkretno znači uopće, kad svaku noć mogu zaspati bez tableta (ako ne zaspim do 1, proglašavam nesanicu) i probuditi se bez budilice, tlak savršen, srce uredno otkucava, ten uredan, jedino osobnost u trezvenom stanju šteka, no kad se nađem na cesti, sve se doima pijano i rasplinuto, sfumato. govore li i vama stare, fine gospođe (kojih se bojim jer mogu biti agresivne) dušo i zlato kad im se dignete u tramvaju? što da na to kažem, osim da se još više zbunjeno osmjehujem, kao još bezopasniji beboliki stvor?ujedno sam i razdražljiva i prezira puna ali to nije pravi prezir, više tužni klaun točka, nazovimo to obrambenom žbukom i učinimo me još glupljom i nespretnijom i poroznijom - počne s tjeskobom i nesigurnošću, onda imam panične scenarije života koje vrtim u trajanju jednog igranog filma, pa se počnem tješiti unutarnjim parolama - budi hrabra! ne brini, sve nestaje! nikoga nije briga! misli na jupiter! svemir! beskonačnost i ništavilo! duša! to da će svi koje voliš umrijeti! da, sve tako pompozno, patetično i usklično. prije svake stresne situacije prolazim kroz isti mentalni trening a onda ipak dobijem proljev. (ne znam o čemu je trebao biti post. egzorcizam na dnevnoj bazi) |
12.09.2008., petak
ovo je opsceni užas, presahli izjebani apekt stvari, u kojem ova luda civilizacija izgleda poput kratera
|
umalo sam zasvkičala od sreće pročitavši tu rečenicu u tramvaju, među ljudima, nasukana na njihove kožnate torbe i trbuhe, također od kože, manje i više dlakave. kasnije sam je prepisala u bilježnicu. neobično je podsjetiti se vlastitog rukopisa, kad se jednom počne izbacivati riječi u fontovima u istoj bilježnici: njegovati umješnost protiv uljeza u životu, pažnja nam mora pružiti oklop protiv osjećanja tuđih mišljenja, a ? (nečitko) ravnodušnost mora nam obložiti dušu u slojevima, protiv gluhih udaraca suživota s drugima.* možete pogađati autore. čitanje tih misli mi dođe kao kad vrlo rijetko upoznam nekog s kim mi se dogodi klik, a tada mogu recimo razumjeti seksualnost. ako me poljubi kriva osoba, to mi je kao slabašan šamar, ustuknem i zateturam od svoje hladne emocionalne "odbij" reakcije. što me pogodi, bumerang. ali, ni tada seksulanost nije potrebna, jednostavno mi draži korteks. malo prije sam tušem strugala po stopalima i osjetila trnce na posebnom mjestu, jako zanimljivo, to mi se nekad zna desiti kad vježbam polako dižući i spuštajući noge. pišem o tome jer me u zadnje vrijeme to zaokuplja. *toliko puta dokazana istina, sve je na početku uljez i sve se nameće, poput zatrovanog krvotoka razlijevajući se po meni i produžetku mog mentalnog polja. isprva odstojanje, sumnjičavost, ali dobrohotne vrste, uvijek ću se nasmiješiti očima ali ne više od toga. povučena sam i neprobitačna a kad prije spavanja čitam o svemiru, ne mogu zaspati od uzbuđenja i panike. tako mi je drago. ne ovisiti o drugima zbog vlasitite karizme i značaja, a moja je prazan papir. može nas vrijeđati kada nas netko tobože voli ali ubrzo shvatimo da njeguje svoju sliku u našim očima. cijenite drske i neposredne. od svega toga, više volim one koji su ispali iz normalnosti, iz prihvaćenosti i popularnosti, ne znam jesu li mi utočište jer se i sama osjećam indisponirano i rubno po pitanju mentalnog zdravlja i ne, ne mislim da je to cool, ludost nije umjetnost a svi bismo bili opičeni i neshvaćeni umjetnici ako nismo dovoljno uspješni u praktičnom životu (ali toj ideji, poput mog ludog susjeda, mažem prozore nečistom iz tijela. ne mogu sad razraditi tu ideju jer sam u žurbi zbog lijepe stvari  ) ili u usporedbi s njima mogu biti ili izgledati ok. mislim da ipak nije ovo posljednje jer se ne osjećam sretno i zadovoljno sobom, ali trudim se popraviti. ne mogu baš pisati kad mi se puno toga događa i kad puno razmišljam jer je u dokonim i pasivnim danima pisanje za mene više stvaranje nego rastvaranje, tjera me da budem nešto, pa makar sjetna i ljuta, jer zapravo nema ničega, osim ako ne uzburkam baruštinu. ovako u busu odblogam svoje i kad se vratim u svoju sobu, opružim se na krevetu, grickam dimljeni sir i radujem idućem jutru.vidjela sam shizofrenije i depresije, ali kad se nakon toga vozim u busu a djevojka pored mene ima vlastitu guzicu u usnama, pitam se tko je tu lud. pa mi budne veselo. iako sam 10 minuta prije hodala proklinjući ovo vrijeme i definirajući sebe kao opečeni obrt fekalija što me također poveseli, kao i gegajuća ptica zabavljena dekapitiranom gumenom lutkom. bilanca je ponekad nepovoljna no ne želimo da nam tržište zamre napisala tu puno bedastoća pa se možda dijelovi posta unište sutradan super |
07.09.2008., nedjelja
praviš li se glupa ili ti to dolazi prirodno?
|
želim joj reći ali ne mogu. dobar odgoj i nedostatak hrabrosti su stupica. kakva vražja "svakodnevna praksa zena" |
