Marketing
ovo je opsceni užas, presahli izjebani apekt stvari, u kojem ova luda civilizacija izgleda poput kratera
umalo sam zasvkičala od sreće pročitavši tu rečenicu u tramvaju, među ljudima, nasukana na njihove kožnate torbe i trbuhe, također od kože, manje i više dlakave. kasnije sam je prepisala u bilježnicu. neobično je podsjetiti se vlastitog rukopisa, kad se jednom počne izbacivati riječi u fontovima
u istoj bilježnici:
njegovati umješnost protiv uljeza u životu, pažnja nam mora pružiti oklop protiv osjećanja tuđih mišljenja, a ? (nečitko) ravnodušnost mora nam obložiti dušu u slojevima, protiv gluhih udaraca suživota s drugima.*
možete pogađati autore.
čitanje tih misli mi dođe kao kad vrlo rijetko upoznam nekog s kim mi se dogodi klik, a tada mogu recimo razumjeti seksualnost. ako me poljubi kriva osoba, to mi je kao slabašan šamar, ustuknem i zateturam od svoje hladne emocionalne "odbij" reakcije. što me pogodi, bumerang. ali, ni tada seksulanost nije potrebna, jednostavno mi draži korteks. malo prije sam tušem strugala po stopalima i osjetila trnce na posebnom mjestu, jako zanimljivo, to mi se nekad zna desiti kad vježbam polako dižući i spuštajući noge. pišem o tome jer me u zadnje vrijeme to zaokuplja.
*toliko puta dokazana istina, sve je na početku uljez i sve se nameće, poput zatrovanog krvotoka razlijevajući se po meni i produžetku mog mentalnog polja. isprva odstojanje, sumnjičavost, ali dobrohotne vrste, uvijek ću se nasmiješiti očima ali ne više od toga. povučena sam i neprobitačna a kad prije spavanja čitam o svemiru, ne mogu zaspati od uzbuđenja i panike. tako mi je drago. ne ovisiti o drugima zbog vlasitite karizme i značaja, a moja je prazan papir.
može nas vrijeđati kada nas netko tobože voli ali ubrzo shvatimo da njeguje svoju sliku u našim očima. cijenite drske i neposredne.
od svega toga, više volim one koji su ispali iz normalnosti, iz prihvaćenosti i popularnosti, ne znam jesu li mi utočište jer se i sama osjećam indisponirano i rubno po pitanju mentalnog zdravlja i ne, ne mislim da je to cool, ludost nije umjetnost a svi bismo bili opičeni i neshvaćeni umjetnici ako nismo dovoljno uspješni u praktičnom životu (ali toj ideji, poput mog ludog susjeda, mažem prozore nečistom iz tijela. ne mogu sad razraditi tu ideju jer sam u žurbi zbog lijepe stvari 
) ili u usporedbi s njima mogu biti ili izgledati ok. mislim da ipak nije ovo posljednje jer se ne osjećam sretno i zadovoljno sobom, ali trudim se popraviti. ne mogu baš pisati kad mi se puno toga događa i kad puno razmišljam jer je u dokonim i pasivnim danima pisanje za mene više stvaranje nego rastvaranje, tjera me da budem nešto, pa makar sjetna i ljuta, jer zapravo nema ničega, osim ako ne uzburkam baruštinu. ovako u busu odblogam svoje i kad se vratim u svoju sobu, opružim se na krevetu, grickam dimljeni sir i radujem idućem jutru.
vidjela sam shizofrenije i depresije, ali kad se nakon toga vozim u busu a djevojka pored mene ima vlastitu guzicu u usnama, pitam se tko je tu lud. pa mi budne veselo.
iako sam 10 minuta prije hodala proklinjući ovo vrijeme i definirajući sebe kao opečeni obrt fekalija što me također poveseli, kao i gegajuća ptica zabavljena dekapitiranom gumenom lutkom.
bilanca je ponekad nepovoljna no ne želimo da nam tržište zamre
napisala tu puno bedastoća pa se možda dijelovi posta unište sutradan
super
Post je objavljen 12.09.2008. u 20:11 sati.