četvrtak, 26.01.2012.
odlaze selice
ne vredi sve više i više mi smetaju studeni
u kosu me nežno ko sedefnu šnalicu udeni
he called the other day. still feels kinda awkward.
prije nekog vremena sam bila na izložbu fride kahlo. predivna emotivna izložba. međutim čudila sam se što toliko pati za onim debelim konjem koji ju je varao. tako snažna, emotivna žena, pati za idiotom koji ju ne poštuje.
kliknulo mi je jučer, kako je valjda milijunima godina indoktrinirano u ženski mozak da žele zadobiti muško poštovanje, kao da to same po sebi nismo zaslužile. uvijek ta neka ukorijenjena borba "kako on nju ne cijeni dovoljno", čak iako žena zarađuje, iako većina žena sve odrađuje, taj manjak samopoštovanja, jer društvo ne cijeni ženu koja je sama. ona je slaba, jedinka, maternica bez funkcije, bez svrhe u životu.
a frida je htjela sretan život s čovjekom za kojeg je mislila da je njezin soul mate i htjela je dijete koje nije mogla imati. u stvari mi je došlo da odem i namlatim debelu svinju.
to mi treba, moj mali zaklon ispod neba
otkači šlepove, nanišani jutro i pusti tu lađu da klizi
pronašli su ameri šifru za to, take it easy, lutko lepa
a ja, imam problem. mali, sićušan, minijaturan, uopće nebitan, žuljav kao kamenčić u cipeli
ja još uvijek nekad patim za njim
i šutim o tome svima
bila sam uvjerena da je u redu, ali nije
i bog zna što sve još nije u redu
shvaćam da ima stvari koje su tu oduvijek i moram ih malo pročačkati, riješiti ih se
ili ih već nekako riješiti, zatvoriti, odložiti
they're making me go crazy
trying to make me go on rehab
but i said nooooo no no
zrela se breskva nebom cepa
pusti svetla oduzmi gas
smešnih stvari se bojimo
jel da?
misliš da netko pita za nas
kao da ne postojimo
zvao je... i ništa... uobražavam si da sam dobra glumica. život uostalom ide dalje. i koliko god si utuvljavala pozitivu u glavu. taj neki kopkajući vražićak mi nikad ne da mira. stvarno, da mogu napraviti lobotomiju napravil bih. samo malo selektirati sjećanja i glupe kompulzivne misli. izludit ću od tih napornih misli.
ma znam da sam nešto skroz krivo zabrijala ali sam prelijena to riješiti kako treba.
uostalom godine kontemplacije nisu me nigdje dovele, ne znam da li sam tako išta naučila.
stavi misli u prazan hod
stresi zvezde ko dudove
i polako nasuči brod
na te plišane sprudove
... i sanjaj
Objavljeno u 09:43 • Komentari (3) • Isprintaj • #
petak, 06.01.2012.
počnimo ponovno
iliti pođi sa mnom Fedore...
Kako se zvao taj crtić?
Taman sam htjela nešto napisati, nemam pojma što, ali se moj drečavac rafalnom drekom javlja da bi on... bog zna šta... maženje, sisu, maženje na sisi... još uvijek ne kužim njegova drečanja iako kao majka bi to dosad trebala skužiti (tako kaže internet). Pa nek se osjećam manje majka?
Hvala lijepo, ni ne osjećam se kao majka... više kao "netko tko je zarobljen u brizi za jednog drečavca".
Mogu nabrojati cijeli dijapazon čudnovatih emocija, međutim ih je napismeno fakat teško zorno prikazati. Ali da ste sa mnom uživo, kao npr. moj muž, imali biste zanimljiv show program svaki dan. Osim kaj njemu vjerojatno nije prezanimljivo.
Pitam se kad postaje lakše? Kad ću opet odspavati bar 6 sati u komadu? Da li ću iz ovog izaći s ptsp-om? Ili sam ga već razvila?
Činjenica je da sam se s frendicom naručila kod jedne bioenergetičarke jer se osjećam zakrčeno ko zakrčeni dimnjak.
Možda stvarno imam medicinskih problema regarding moj tlak, ali obzirom da sam sklona alternativi, ja tumačim da mi je srčana čakra u banani.
Zakaj moje čudovište nije ko neke druge bebe kaj spavaju po noći? Pusti sine mamu da krmi na miru...
Zakaj nisi spavalica ko mama i tata i baka i deda i cijele generacije obiteljske?
Zakaj si lud ko šlapa?
Mama će ti krepat od neispavanosti, otegnut će papke, na čijoj ćeš onda sisi visit? Ha? Na čijoj, zapitaj se...
Zanimljivo je... štogod sam poželjela u ovom kratkom periodu se i ostvarilo... pa evo... želim... želim...
dobiti na lotu i da mali spava po noći... jel to too much?
Onda samo dobiti na lotu. Hvala (prostorno-vremenskom kontinuumu te višoj sili koja će mi pomoći realizirati želju dok ju ja afirmiram mišlju kao da sam već dobila i brćkam se u parama)
jer mali je zdrav... kuc kuc... i još kuc kuc kuc o drvo... a to je ipak najbitnije
Objavljeno u 20:00 • Komentari (1) • Isprintaj • #
