Ludo srce

utorak, 29.08.2006.

ne misliti na tebe postalo je moguće... čak i normalno... ali zvuk jedne pjesme vrati te ponovo u moje misli... vrati mene tamo gdje smo se rastali... i sve kreće ispočetka... bezbroj pitanja i nijedan odgovor... zašto?... to prokleto ZAŠTO nikako da prestane tražiti odgovor... jer nema ga... ja ga ne znam... možda zbog toga još više boli...
borim se svaki dan... ne pokušavam te izbaciti iz svog života jer sam davno shvatila da to ne mogu... ali gradim zidove... da te jednog dana ni ja ne pronađem... ali nešto ih uvijek poruši...
otkud mi toliko snage?... ma kakva snaga... prije je to strah, nemoć...

sve kao da je uzalud...

nedjelja, 13.08.2006.

znala sam da će se dogoditi... jednom je moralo... ali zašto baš sad?... nisam spremna... možda sebično... ali nisam... nisam te spremna zauvijek izgubiti... iako... dogodilo se to davno... ali moralo se ovo dogoditi da shvatim... ali ne želim...
oduvijek sam htjela da nađeš onakvu curu kakvu si želio... da budete sretni... da ti budeš sretan... i upravo se to dogodilo... drago mi je zbog toga... i sretna sam jer si ti sretan... ma presretna... ali u isto vrijeme neizmjerno boli... jer te ponovo gubim... jer mi još uvijek značiš koliko i onoga dana – previše... jer sam se uvijek potajno nadala da ćeš se jednom vratiti, a sada nema povratka... jer sam jednom davno ja trebala biti na njenom mjestu...
želim ti svu sreću svijeta... zapravo – vama to želim... da ostvarite sve ono o čemu si mi pričao...
rekla sam jednom davno da bi htjela biti na tvom vjenčanju... još uvijek to želim... samo ne znam hoću li moći... ako skupim snage, doći ću... nemoj zamjeriti...

bar da mogu naše vrijeme vratiti...
možda tako mogu sve promijeniti...
tada nikad ne bi sve izgubili...
sretni zajedno bi bili ja i ti...
zajedno... ja i ti...