Prodajem svoje snove

subota, 18.03.2006.

Ma ono... naslov

*čuje se smij iz pozadine, budalasto hihotanje, skvičanje i slični prašumski zvuci*

*jedna cura sidi odvojeno od svih drugih i muči; približava joj se druga cura*

-Pa do bro, šta je tebi danas?
-Meni? Ništa.
-Kako ništa? Šta si depresivna?
-Ma nisan depresivna.
-Pa sidiš tu, ne govoriš, ne smiješ se... šta ti je? Jel te neko naljutija?

'e sad me neko naljutija... pusti me na miru, aj ća, biži.... pa dobro ako ti nećeš... ja ću'
*cura se digne i ode ća*


Top bi bija kratki sažetak zadnjih par dana. Zašto ljudi ne mogu pustit čovika da na miru bude ukurčen ako baš oće?


-Imaš problema?

-Šta buljiš?

-Ma dobro koji je tebi kurac?


Blablablaseveblablablaštiklablablablanovacollistaršminkablablablakojelipovrimedanasblablabla... i ja se isključin.


Ma sranje. Znaš... sranje. Sve je sranje.


Znate onu tanku granicu koja dili genijalnost i ludilo? --- Prišla san je.


Smisao?


Pa da, dosadna san. I dosadno mi je. Stagnacija.


Osjećan se impresionistički. Jap.


Smišno, ne? A i nije. Tužno je.

--------------------------------------------------------------------------------

Lakoća kojom određena mišljenja postaju opća, proizlazi iz nesposobnosti većine ljudi da stvore vlastito mišljenje osnovano na vlastitom razmišljanju.
Gustav Le Bon


Čovjek je mjera svih stvari. Što je mjera čovjeka?


Ako znamo da je x2 + 28934 = 5268042, ko kaže da x mora biti 2288.909784?
x je beskonačnost.
Svaki je broj beskonačan. Ljudi nisu. Da li su brojevi jači od ljudi?

Sve što se spoznaje ima broj jer se bez njega ništa ne može ni shvatiti ni spoznati.


Je li moguć život nakon izlaska iz maternice?


Hier kommt die Sonne.


Jeste znali da tečno govorin njemački?


Ich suche einen Engel. Jemand da?


Nichts. Niente. Nothing. Ništa.


Želin naučiti francuski. Ali neman cajt. D tajm iz mani.


Glasno je ode. Šesta ura, Lea referira šibensku arhitekturu. Dosada.


-Šta?


-Šta bi bilo?


Treći je misec, a ja se smrzajen. Di ide ovaj svit?


Znate tko je Sophie Germain?


Opsjednutost borjevima je opasna.


Moran prestat pisat,


Počnite trčati.


Zbogom.




Zasad.

18.03.2006. u 14:49 • 2 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>



< ožujak, 2006 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Više se ne bojim mraka


Samo naprijed, u noć!

Ruše se zidovi

Blog.hr

Maja

Moje drugo sunce

- želim razumjeti sve jezike svijeta
- želim znati koliko ima zvijezda
- ima li života u svemiru?
- da li smo uistinu ograničeni na ovdje i sada?
- tako smo maleni... svijet je tako veličanstven.


Notturno
Noćas se moje čelo žari,
noćas se moje vjeđe pote;
i moje misli san ozari,
umrijet ću noćas od ljepote.

Duša je strasna u dubini,
ona je zublja u dnu noći;
plačimo, plačimo u tišini,
umrimo, umrimo u samoći.

T. Ujević

Tko, Ja?

Trenutno imam:
- sva obilježja ženskog roda
- 17 godina
- smeđe oči
- motor
- i vozačku!
- kekse u krilu (izmrvila san cili kauč)
- ovisnost o mobitelu i kompjuteru
- mačka
- kriznu situaciju
- karakter (iskreno se nadam)
- hm, da...