When I was a young boy,
My father took me into the city
To see a marching band.
He said,
"Son when you grow up, would you be the saviour of the broken,
The beaten and the damned?"
He said
"Will you defeat them, your demons, and all the non believers,
the plans that they have made?"
Because one day I'll leave you,
A phantom to lead you in the summer,
To join the black parade."
Još jedan post o tome koliko ja volim svoj život i život općenito...
Znam da sam dosadna,ali nikad ne ponestaje inspiracije za opisivanje najljepšeg dara,a to je ŽIVOT!
Danas je cijeli dan sijalo sunce...
Zar ne obožavate one tople osjećaje koji vas prate kad je sunčano vrijeme? Kad te sunčeve zrake miluju po licu dok umorno koračaš ulicom?
Sunce svojim blagim očima nikad ne primjeti da tog dana nemamo šminke,da smo prethodne večeri plakali,sunce ne vidi da nas nešto tišti, ono je tu samo da nam uljepša dan svojim zlatnim dodirom...
Tako je daleko od nas,a čini se da možemo dotaknuti sreću kojom nas obasjava...
KRATKO ALI SLATKO...
Nemam sad volje za pisat... Jednom kad budem manje fascinirana svime oko sebe,napisat ću neš smisleno...
Obožavam vas svih...hihihihi... (bolest)
ok,ok,ok,gren ća... hihihihi
LOVE YA ALL
Ponekad se probudim,želim da te poljubim,u sobi bez ijedne sjene,nikog,samo,ja i vrijeme....
Eto... Pišem... Neznan ča...
Recimo da se osjećam relativno dobro... Malo se prehladih, boli me glava i grlo,trbuh također... Ali dobro je...ne tuku...
Krenimo...
Dogodi se veoma brzo,čak bi rekla neprimjetno... Tako površan potez,a svejedno topao,sladak i toliko toga govori... Ne mora značiti mnogo,ali izraz je iskrene ljubavi i dragosti,bar s moje strane... Naravno,pričan o prijateljskom zagrljaju...
Možda se ponekad čini da sam dvolična,možda i jesam katkad... Nemogu zanijekat... Ali iako se recimo, prilagođavam društvu i govorim neke stvari protiv određenih osoba (ništa strašno,ali ipak), zapravo nemam ništas protiv dotičnih osoba...
Volim ljude... To mogu slobodno izjavit... Ne trpim tuđu patnju,pa koliko god osoba koja pati napravila zla... Uzmimo banalni primjer...
Prije,kad gledah sapunice... Naravno,uvijek imamo glavnog negativca koji svima jede živce i uništava im živote... Na kraju uvijek ta osoba pati...
Je tako? E... A sjećam se da je jednom neki glavni negativac plakal u zadnjoj epizodi i neznan... ne sjećam se... ali bilo mi ga je žao...
Zapravo... Ja uopće ne kužim da na kugli zemaljskoj postoje zli ljudi... Uopće nemam dojam da negdje netko siluje djecu, da negdje netko maltretira nevine žrtve,da se negdje vode ratovi... Neznam dali je dobro to ča je moj um toliko izoliran od svih ružnih događaja koji nas okružuju...
Ali ja se osjećam dobro... I živim u nadi da nikog meni dragog neće sustić bol i nevolja... A kad se to dogodi,patim... Više od ikog...
Neznam zašto,ali čini mi se da se sve to događa i meni,da patnja neke osobe koju tek tako poznam,razdire i mene...
Kod nas na Rabu se stvarno događaju svakakve tragedije, već dugo se nije dogodilo nešto vrijedno najveće radosti... Kako li je tek u većim gradovima... Svako malo čujemo-ovaj ubio onoga,tamo se poklali... A zvuči tako nestvarno... Neki tamo tisućiti čovjek kojeg vjerojatno nikad u životu nebi ni vidjeli,objesio se, ili sudario s autom,poginuo... Ma svašta se događa... A mi nemamo svjest o tome da i ta osoba ima nekog svog,nekog kome se u trenu te nevolje srušio cijeli svijet...
Kažu da je tako i bolje... Da se ne zamaramo time što se događa neznancima... Jer,da se brinemo o svemu,davno bi skrenuli s uma i životi nam nebi imali smisla kad bi se oko svega brinuli... Time se tješim...
Time si dokazujem da ipak nisam neka hladna osoba ako me ne dira smrt neke osobe koja živi daleko,daleko i ne poznam ju...
Nisam hladna osoba,znam da nisam...
Volim ljude (ponavljam) , volim život,volim cijeli svijet... I ništa mi neće ovi dan pokvarit... (poznato? )
Volim baš onaj bijeli oblak koji ovog trena gledam kroz prljavi prozor... Samo nakupina vodene pare,neki bi rekli... Ali ne... Ja to ne doživljavam tako... To nije samo para,to je nebeska lađa bijele boje poput snijega koja plovi beskrajnim plavetnilom u potrazi za savršenim mjestom...
Ko i svatko od nas... Svi smo blistavi putnici koji prate zlaćanu stazu života i grade svoju osobnost i osjećaje srebrnim opekama...
Toliko o tome... Ništa vrijedno priče,samo moje riječi koje će se brzo izgubiti... Ali ostat će zapisane u velikoj knjizi koja lebdi nebom i određuje svaki tren naših kratkih života... Jer koliko god komplicirano shvaćali život, uvijek će ostati nepoznanica... Moja teorija je sanjarska...
Život je jedan veliki film čiji scenarij je pisan crvenim krasopisom strasti,ljubavi,patnje i smijeha... Mi smo samo glumci čija će se imena prikazivati na kraju filma i tako ostati zauvijek zapamćena... Redatelj je negdje iznad nas,promatra sve svojim budnim okom i prati nas kako nešto nebi krenulo po zlu... Naravno,i redatelj ponekad ima slobodan dan ili je na odmoru... Tada neke zle sile kvare scenarij i čine nas nesretnima...
Svaki put kad pomislite da ste nevažni, promislite još jednom... Vrijeme je da shvatite da ste i vi dio nečega,ovog filma... I da će se vaše ime pamtiti... Svi smo zvijezde...
Kako ono ide?
"Čovječe,pazi da ne ideš malen ispod zvijezda..."
Ljubav,naravno...
Ponekad se zamislim... I razmišljam o njoj... O ljubavi,naravno...
Jesam li ja ikad bila zaljubljena zapravo? Neznam... Bilo je nekih osjećaja,ali sad se čini ko da su to bile površne neke privlačnosti i blesava zaljubljenost... Ja sam tvrdila da je to bila ljubav... Sad kad razmišljam,mislim da i nije...
Za mene je ljubav kad nekom pogledaš u oči i u njegovoj zjenici vidiš sebe u najboljem svijetlu... Znaš da te ta osoba neizmjerno cijeni i da te nikad neće napustit kad ti bude teško... Kako napravit razliku između fizičke privlačnosti i prave ljubavi? Jeli moguće bit zaljubljen u nekog tko te uopće fizički ne privlači? Ok,možda ja nisan tu da o tome sudim,ali ne vjerujem da je to moguće... U mojim godinama,i naravno,uvijek nas prvo privuče fizički izgled... Ali s godinama poznavanja,iskustva,počinješ više cjenit ono što se nalazi u osobnosti određene osobe. I sve se mijenja... Kad ti je netko drag, automatski ti je i privlačniji... Znam to po sebi...
Jeli lako zaljubit se?
Mislim da je... Bar meni,totalno san zaljubljiva... A i ne gre mi to baš u korits, svaki put me sjebe... (da se tako izrazim)
Neznam zašto mi se čini da ništa što je lijepo ne traje dugo... Svaki put kad se zaljubim,kad postane najljepše-završi... Mojom ili tuđom krivicom...
Tako svaki put... Uklel me neki...
Dobro... Neću se sad žalit...
Postoje ljudi kojima je stalo do mene,ljudi koji i meni nešto znače u životu... Tako da se nemam ča žalit...
Uvijek serem da je bilo tako puno razočarenja u mom životu....
Sad kužim da su to velike gluposti... Meni je super....
Ma gren ća...Neda mi se...
Ala bok
Moj kompjuter je napokon došal sebi i internet mi je proradil!!! WEEEEEEEEEEEEEEEE
Ali,opet mi se neda pisat post...
Kad ćapa inspiracija...
BYE
Anušk@
Marinko i Ursulica... Ursula je isto iznimno
važna osoba u mom životu, neznam kako
bi prešla preko nekih stvari da nema nje:
Mi,divljaci u Rovinju:
Najdraže moje Banjolke!!!!
Vikica i ja:
Skoro celi razred na okupu...
Mlačko je,naravno,utekal...
Ja i (ne)Mirna... hehe:
Viki me upravo zaprosila...ooooooo...
Ekipica u parku...
Pažljivo pogledajte... Ova prva cura slijeva
u gornjem redu...
E,to vam je Karmen...Možda
najvažnija osoba u mom životu... Moja
naj frendica:
Viki i ja tračamo...ah,kako tipično...
Viki i ja u mraku,haha,smišna slika,
koje face...cccc...
Livio,Tonči,Karlota i ja...
Ja se uopće ne sjećan da smo
se mi slikali kad smo već kod toga,
haha:
I šećer na kraju,haha...
Mali kicar Đuro... Čovac koji uvik
sve zna,hehe...
Ali također,za mene i osoba
od velikog povjerenja...
Bar se nadam,jer mu ja uvik
sve rečen...
I ujedno dečko moje naj frendice
Karmice...
Hehe,na ovoj slici se vjerojatno
s njon dopisuje,hehe:
Sad recite da Jim Carrey ni najjači čovik na svitu?!?
Ma totalno je opičen,I LOVE HIM!!!
Shot at 2007-07-11
Shot at 2007-07-11
Shot at 2007-07-11
Ovaj čovac bi meni ponekad trebal...
SIGMUND FREUD:
Shot at 2007-07-11
GREN DAY!!! Jedan od najjačih bendova na svitu!!!
Shot at 2007-07-11
I njihov frontmen BILLIE JOE!!!
Totalni luđak,hehe: Shot at 2007-07-11
Jedan cool pjevač-
Punim imenom Michael Hoolbrok Penniman
MIKA:
Shot at 2007-07-11
Neke smišne slike:
Glazbeni virtuoz,LOL:
Shot at 2007-07-11
Pitanje koje nas proganja već duže vrime-
GDJE JE NESTAO DJED MRAZ?!
Shot at 2007-07-11
Naši ne tako daleki rođaci...
Sličnost je očita:
Shot at 2007-07-11
Shot at 2007-07-11
Shot at 2007-07-11
MAY THE FORCE BE WITH YOU:
Shot at 2007-07-11
Ne,to nije kit...
LOOK CLOSER:
Shot at 2007-07-11
Uv zrake su jako štetne za vašu
hm,glavu...
Shot at 2007-07-11
Zeko se malo sjebo...
Ali ipak...ko zna,zna...
(zeko zna)
Shot at 2007-07-11
Ljudi su začuđujuće fleksibilni
pod utjecajem votke,
YOGA MASTOR:
Shot at 2007-07-11
Znamo da bi se dečki rado
našli na mjestu ovog malog
džukca:
Shot at 2007-07-11
I najslađi pas na svitu...
Ko maji plišani medo...
HiHi:
Shot at 2007-07-11
O meni...
VOLIM: svoje frendice,frendove,subote,
Ace Venturu,Cartoon Network,
dečke,Tošeta,
Cetinskog,Gibonnia,
Green day,S.O.A.D.,
Limp Bizkit,PAPA ROACH,
RHCP, BLINK 182,
Linkin park,Evanescence,HIM,
Rasmus,komedije,horore,
LJETOOOOOOOO...
NE VOLIM:ljubiće,školu,
profesore(većinu),kemiju,fiziku,
matematiku,zimu, sapunice...
Plavi orkestar - Od rođendana do
rođendana:
Ponekad se probudim
Želim da te poljubim
U sobi bez ijedne sjene
Nikog, samo ja i vrijeme
Sve se može srediti
Ali tebe ništa ne može zamijeniti
Kradem noći danima
S najboljim jaranima
Ponekad sam slabe volje
Prazno mi je, ali bolje
Sve se može srediti
Ali tebe ništa ne može zamijeniti
Ja od rođendana pa do rođendana
Čekam samo poziv tvoj
Makar prazne riječi
Bit će dovoljan mi znak da još nije gotovo
Svaka nova godina
Je slatka, nepredvidljiva
U danima budućnosti
Hiljadu mogućnosti
Sve će se promijeniti
Ali šta će tebe, šta će mi zamijeniti
Ja od rođendana pa do rođendana
Čekam samo poziv tvoj
Makar prazne riječi
Bit će dovoljan mi znak da još nije gotovo
Dovoljan mi znak da sam nekad bio ... samo tvoj
Plavi orkestar - Sava tiho teče
Pokraj Save breze male
Tvoje oči vesele
Ove noći čudno sjaje
Mene više ne vole.
Nije meni što te moram
Što te moram gubiti
Već je meni da l' ćeš moći
Poslije mene ljubiti.
Sava tiho teče
Zadnje nam je veče
Draga ostala si sama.
Sava tiho teče
Zadnje nam je veče
Draga postala si dama.
Slomile se naše grane
Više nemam prava ja
Na te tvoje oči male
Nisi moja curica.
Nije meni što ja neću
Više tebe vidjeti
Već je meni neće mi se
Nove oči svidjeti.
Tony Cetinsky- Neka te odvede:
Igra je pri kraju, samo potez ili dva...
Par nevažnih figura... kralj i kraljica...
Ispred mene ponor, nazad više ne mogu
I nebo je bez zvijezda cijelu godinu
Sad maske skinimo, da svi vidimo
U ovoj igri ko je ko
I, Bože, daj!
Neka te odvede, miljama od mene
Neka te zavede i prevari...
Pa da vidiš kako je
Zaspati na medu, budit' se na ledu
Dok preko noći svijet se srušio...
Svijet se srušio...
Ispred mene ponor, nazad više ne mogu
I nebo je bez zvijezda cijelu godinu
Sad maske skinimo, da svi vidimo
U ovoj igri ko je ko
I, Bože, daj!
Neka te odvede, miljama od mene
Neka te zavede i prevari...
Pa da vidiš kako je
Zaspati na medu, budit' se na ledu
Dok preko noći svijet se srušio...
Svijet se srušio...
I nebo je bez zvijezda cijelu godinu...
Svijet se srušio...
Sad maske skinimo, da svi vidimo
U ovoj igri ko je ko
I, Bože, daj!
Neka te odvede, miljama od mene
Neka te zavede i prevari...
Pa da vidiš kako je
Zaspati na medu, budit' se na ledu
Dok preko noći svijet se srušio...
Svijet se srušio...
Gibonni - Ovo mi je škola:
Ovo mi je škola
I drugi puta ću pametnije
Jer fališ mi do bola
I znam da bit će još i bolnije
Jer svaka ljubav nova
Ruši vjeru u tebe
Ovo mi je škola
I drugi puta ću pametnije
Koje su to riječi
Što su meni sišle s usana
Ne poznajem ni jednu
Što bi kazni ovoj bila jednaka
Jer su osveta i ponos
Dvije sestre blizanke
Rođene u ponoć
Jedna malo prije, a druga kasnije
Ako ikad vratim vjeru u tebe
I onda lažna nada nikne za mene
Na poljima od snova
Ne pušta se korijenje
Ovo mi je škola
I drugi puta ću pametnije
Ovo mi je škola
I drugi puta ću pametnije
Jer fališ mi do bola
I znam da bit će još i bolnije
Jer su osveta i ponos
Dvije sestre blizanke
Rođene u ponoć
Jedna malo prije, a druga kasnije.
Gibonni- Ako me nosiš na duši:
Ko fina prašina u oku
Sitan kamen na dnu cipele
Ko fitilj zarobljen u vosku
Mislim na tebe
Da mogu smrvio bih kamen
I svu bi tugu oči same isprale
A niti vezane za plamen
Moraju da sagore
Ako me nosiš na duši
I nemaš s kime sagraditi dom
Ako me nosis na dusi
Vjeruj mila briga me za to
Ljubim druge a ne osjećam
I svaki dodir mi je ko da ustajem
Na nogu sto mi je utrnula
Bez ljubavi, nadanja, bez tebe
Ne ide
Toše - Jedina
Magla na mom prozoru
miriše na nevolju,
noćas sam ti tako sam.
Kiša pere ulice,
gdje si moja ludice?
Još bi nešto da ti dam.
I neka noćas grmi,
i nek se duša mrvi,
samo da ti čujem glas.
Priznajem pred svima,
lutam vjekovima
tražim tebe, tražim nas.
Jedina, šta si mi uradila,
srce mi je pustinja,
ljubav je presušila.
Jedina, što me nisi pustila
kad me nisi ljubila, jedina?
I neka noćas grmi,
i nek se duša mrvi,
samo da ti čujem glas.
Priznajem pred svima,
lutam vjekovima
tražim tebe, tražim nas.
Jedina, šta si mi uradila,
srce mi je pustinja,
ljubav je presušila.
Jedina, što me nisi pustila
kad me nisi ljubila, jedina?
Jedina, šta si mi uradila,
srce mi je pustinja,
ljubav je presušila.
Jedina, šta si mi uradila,
srce mi je pustinja,
ljubav je presušila.
Jedina, što me nisi pustila
kad me nisi ljubila, jedina?