Mda.... Neznan o čemu bi mogla pisat, ali mi je dosadil onaj post...
Sutra idem na put, na put! U Bosnu na ćevape... hehe...
Idem kod bake i dide... c-c-c-c-c...
FORICA...
Večerašnja tema,tj. evo pitanje...
Kakva je vaša soba?
Moja soba je npr. velika i ofarbana u ljubičasto... Zidovi su prekriveni posterima, mojim crtežima, pošarani kredom... U sobi je meine krevet trenutno s posteljinom na tigra (wild,hahahaha...), fotelja na kojoj se nalaze jedan veliki plišani miš i plišani zec.... Ispod plišanog miša negdi je discman i u njemu mp3 cd od Limp Bizkita i Rage against the machine-a... Na fotelju su bačene i moje traperice i crni đemper... (prase jedno)... Onda.... na vješalici je stotinu jakni i smeđa torba... Veliki papirnati, kineski suncobran u kutku sobe... Radni stol,na njemu kompjuter,neke knjige i kutija puna nekih flomastera, šljokica i pitaj Boga čega više... Stari gramafon kraj radnog stola, jedan zvučnik od gramafona,koš za smeće... Veliki ormar isto obljepljen posterima i kredenca sa slikama, na njoj je i "sprava" za držanje cd-a (nemoren se sjetit kako se reče), ispod su knjige (neke pametne koje ne čitam )... Hm,tepih... Pegla za kosu leži kraj cd-a... Moja kasica-kravica (nije prasica) koja muuuče kad ubaciš sitniš... Na vratima poster Barta Simpsona gole guzice...c-c-c-c...
Veliki plakat sa slikama na zidu... I ja sjedim za kompjuterom i pišem besmisleni post ...
Dakle,kakva je vaša soba?
Prekasno i nejasno...
Da bi bilo istina...
Još uvijek voliš me
ali nemaš vremena...
ZAKOON pjesma...hehe,to su ovo ljeto pivali oni iz sekuritija... c-c-c-c-c
Ni bitno...
So,today is saturday!
Jučer je bil jedan začuđujuće konjski dan... Padala je kiša i svi smo bili u rackuu laganome... Gegala se ja celo jutro po školi poluzatvorenih očiju i pol dana ne pamtim... Bilo je i nekih ozbiljnih priča koje opet nisam niš skužila... I sad ofcourse ja neznam na čemu sam??? Ma hebeš...
Još smo mladi,c-c-c-c-c...
Hm,o čemu da danas pričam...bo...
More o prijevari... Baš sam čitala neke stvarčice o tome i malo se zamislila... Neznam,ja mislim da nikad voljenu osobu nebi mogla prevarit... Imala sam više prilika,ali nisam... I zbog tog se poštujem...
Ako nekoga voliš iskreno,nikad mu to nećeš napravit... Ni pod kojim okolnostima... Prevariš,gotovo je... Bar je tako kod mene...
Ni svom bivšem (vagina-hunteru ) nisam oprostila prijevaru... I nikom nebi... I stvarno mi je nenormalno kad netko to oprosti... Neki kažu da bi oprostili ako im ta osoba znači sve... Ali ja imam skroz drukčije mišljenje... Koliko god mi ta osoba značila,ako prevari,svi osjećaji padaju u vodu i ta osoba je za mene mrtva na taj način... U sekundi se sve sruši i nisam voljna oprostit nekome ko izigra moje povjerenje... Mene nitko neće pravit budalom... Znam više primjera di su neki varali,neki opraštali... Za mene je to besmislena igra... Vjernost za mene očito predstavlja sve... Iako te prijevara opako povrijedi,najlakše je gledat na to kao samo još nešto što si naučio u životu... Također mi je glupo više ne komunicirat s bivšima... Ono,kad se netko posvađa tijekom prekida i mrze se međusobno... Iako nekad to previše forsiram,želim ostat u dobrim odnosima sa svima,pa tako i s bivšima... Bezveze mi je mrzit nekoga tko je bio dio mog života... To je prošlost i ne vidim razloga za mržnju... To se prihvati i ide se dalje... Mogu reć da sam u tom smislu jaka osoba i ne dopuštam da me takve stvari pogađaju...
Nikad mi nije bilo jasno kako netko može sve lijepe trenutke zanemarit i prevarit... BZVZ...
A ima i takvih...neću sad previše o tome,jer ću se uklest... Znate ono-Nikad ne reci nikad,c-c-c-c-c-c-c...
Ok,bi vi ikad oprostli prijevaru?
LOVE YA ALL
Anušk@
Yeah...Prošla još jedna subota....
Prvo smo šli do Viki da joj damo poklon za rođendan... U čestitci smo joj napisali nešto ko-Znamo koliko si tila peglu,pa sretno ti glačanje!
(Dankina ideja) i donili smo joj staru,pokvarenu,zahrđalu peglu...hehe...
To je naravno,bila šala,pa smo joj onda dali i pravi poklon,peglu za kosu...
Bilo je baš bolesno gradu... Kako je Viki slavila rođendan,par nas je s cugom išlo do parka... Tamo smo pivali,zezali se,čak smo imali i neke pametne razgovore... Posle smo se nekako dogegali do grada,a niki ni til priznat da vidi duple skaline...haha...
Došli u Vox i odma se razbacali,počeli plesat... LUDO!
Hm,bilo je puno zanimljivih stvarčica vani,ali nebi sad pisala o tome,hehe... Oni koji su bili tamo,znaju...
Vani je bilo hladno za popiiiiiiiiiizdit... Svi smo na sebe natovarili skafandere ko eskimići i jedva se gegali...
Neda i se niš pisat,do čitanja!!!
LOVE YA ALL
Anušk@
Vjerojatno ste čuli tužnu vijest ovih dana... Poginuo je makedonski izvođač Toše Proeski kojeg svi jako dobro znamo... Osoba koja nas je uveseljavala svojim pjesmama nažalost tako kratko... Osoba koja je svoju rodnu zemlju željela prikazati u najljepšem svijetlu i koju smo svi u Hrvatskoj prihvatili... Tošeta svi pamte kao iznimno dobrodušnu osobu i pjevača iznimnog anđeoskog glasa... Već par dana za njim pate obožavatelji i svi njegovi bližnji... Poginuo je čovjek koji je imao sve... izgled i osobnost... Skoro sve što je u životu dobio je darovao...
Sjećam ga se još od onda kad je bio moj favorit na Euroviziji prije nekoliko godina... Nisam znala da je Toše koji pjeva naslovnu pjesmu Zabranjene ljubavi isti Toše čiju sam pjesmu s Eurovizije stalno preslušavala... Kad razmišljaš,vrlo je nepošteno što je Bog oduzeo svijetu tako dobru osobu... Dok slušam njegove prekrasne pjesme,jedva suzdržavam suze... Već nam nedostaje...
Toše,počivao u miru...
Sunce vani prži... Frendovi kažu jučer vani bila špica,a ja ostala doma...
A događa se... Ovih dana sam izuzetno dobre volje... Jučer sam cijeli dan lunjala okolo,tako da mi je dan bio lijepo ispunjen... Danas je već malo mirnija atmosfera... Slušam muziku i opuštam se... Iako bi možda trebala učit...
O čemu da danas pišem?
O stilovima...
Danas se ljudi uglavnom djele na skupine koje slušaju rock,pop,narodnjake, metal,cajke... I usporedno s time se i oblače svaki na svoj način...
Ja nikad zapravo nisam našla svoj stil... Mislim da mojoj osobnosti najviše paše nekakav hippie stil... Tj.vesela sam i stvarno volim boje... Ali s druge strane-ne slušam ništa što slušaju hippiji... Neznan ni ča oni zapravo slušaju... Ja slušam svašta... Neko vrijeme u osnovnoj školi sam bila darkerica... Ko počela slušat malo rocka i tad izludila svoje doma crninom... Već se i moja mama bila ufurala i svako malo mi doma nosila neki crni komad odjeće... Lakirala sam ja i nokte u crno,potamnila kosu... Ah,ah...
Onda sam postupno na sebe počela stavljat lance i svakakve gluposti,pokušavajući bit pankerica... Ni to me nije osvojilo...
Većina mojih prijateljica se oblači šminkerski,a neke od njih imaju svoj poseban stil oblačenja... To cijenim... Ja se nikad nisam opredjeljivala za neki stil oblačenja... I teško da i oću... Možda malo bezlično,ali u meni je tisuću raspoloženja-ponekad se osjećam ko da sam na vrhu svijeta i sretna sam ko Nova godina i tad želim nabacit što više boja na sebe... Ponekad se osjećam pospano i bezvoljno i tad nabacim na sebe crnu ili sivu boju... Tako i ako taj cijeli dan slušam techno-popodne ili navečer se obučem šminkerski,a ako pak cijeli dan slušam Fred Durstovo deranje,onda se znam obuć i reperski... Rijetko,ali se događa...
Ma uglavnom volim casual stil...kako kad...
Nisam neki shoppingholičar,tako da i to stvara probleme... Neda mi se puno filozofirat oko odjeće... Inače nikad ne primjećujem što drugi imaju na sebi i prilično mi je iritantno kad neke moje frendice cijelo vrijeme pričaju o tome šta ovaj nosi,šta ova nosi... Baš mene briga dali je ova obukla neku staru majcu ili je puna robe s potpisom... Osobu se procjenjuje po onome što je ona sama,a ne po onome što piše na etiketi...
I tako...
LOVE YA ALL
Anušk@
Dede je bolje... Rekal mi je tata da je iz šok sobe premješten u sobu (običnu)... Sad samo čekaju da mu kroz ova dva dana jetra počne normalno funkcionirat... Hvala Bogu...
Skužila san da svaki dan oko zadnjeg sata u školi nekako potonem... Ko da me neke stvari progone,a neznam koje... Ko kad sanjaš da te nešto progoni i trudiš se pobjeći,ali nikako nemoreš vidit ča te to prati... Tako se ja osjećam ovih dana... Možda jednostavno zbog toga ča još nisan rješila neke stvari,kako s drugima,tako i sama sa sobom...
Današnji dan je obilježila kiša... Sve je tmurno,mokro,hladno... Osjećam da ide zima... Tj.šprinta ko luda za nama...
Danas razmišljam o nesretnoj ljubavi... Mislim da nema veće boli od znanja da vas voljena osoba ne voli... Teško je voljeti nekoga i usporedno s time imati osjećaj da osjećaji nisu obostrani.. Nije sad da sam ja nešto nesretno zaljubljena... Ako baš oćete znat,zaljubljena jesam... Ako ćete još iskrenije- mislim da je ljubav nesretna... Jedostavno razmišljam o jednoj osobi danonoćno i nemogu ju izbacit iz glave... Zbog nje se moram odreći nekih drugih ljudi koji su me također spremni voljeti...
Još ništa nisam rješila s takvim ljudima,i glupo to odgađam jer nemam snage napraviti nešto što bi moglo te osobe povrijediti...
Ajoj... Malo sam u teškoj situaciji...
Ali mislim da bi rađe izgubila i tu osobu s kojom je moglo biti nešto i onu osobu koja je predmet moje čežnje i ljubavi nego da lažem i sebe i druge i ostvarujem odnose s nekim koga zapravo ne volim...
Mislim da na kraju svega manje boli istina od kasno otkrivene laži...
Nebo ko da se malo razvedrilo... Sunce pokušava izvirit,ali ne ide mu... Kao da opisuje moje trenutno raspoloženje... Nakon kiše tužnih misli,napokon se pokušavam malo razvedriti i shvatiti neke stvari,ali ne ide mi... Jednostavno se osjećan teško... Možda zato jer sam se zdebljala par kila a, možda samo zato jer mi se stalno plače...
Idem ja sad...
LOVE YA AL
Anušk@
Hm... Osjećam se utučeno i depresivno...
Moj djed je jutros u 9 bio na operaciji... Ovo mu je treća operacija,btw.- imao je raka na jetri i na debelom crijevu... Kažu mi da nije baš dobro... Kaže mi tata da je puno krvario tijeko operacije i da mu je padao tlak... Čak da su ga oživljavali... Jednostavno ne mogu zamislit svog djeda u operacijskoj sali na stolu... Uvijek tako veseo,teški filozof,voli imat stvari pod kontrolom... Mislim da je moj djed iznimna osoba... On je dosad puno toga učinio za druge i zato su drugi spremni puno učiniti za njega... Ja možda nisam njegova miljenica,ali ga jako volim... Nije da sam posebno bliska s njim i nije da često vodim s njim neke privatne razgovore... Nije da znam previše o njegovu životu... Ali znam da je jako dobra osoba,požrtvovan je i znam da bi sve učinio za svoja dva sina... Mog strica i mog tatu... I zato se svaku večer molim za mog djeda i govorim Bogu da mu pruži snage i sreće,te spoznaje da ga svi doma čekamo i da jedva čekamo da se vrati...
Teška mi je i sama pomisao na takvu krhkost života... Tako ružne stvari događaju e ljudima,a nitko nema razlog...
Pa ni bolest moga djeda nema ni razloga ni smisla...
Deda su operirali i sad čekaju da vide što će dalje... Rekli su mi da je došao svijesti i pitao koliko je sati...
Vrijeme....
Zar stvarno svi ovisimo o vremenu? Zar naši prokleti jadni životi nemogu biti bez briga i bez prolaznosti?
Ja se i dalje molim i brinem za svog djeda i za sve ostale ljude na svijetu koji su u teškoj životnoj situaciji...
LOVE YA ALL
Anušk@
Vjerujete li da svatko na svijetu ima svoju srodnu dušu?
Jednom mi je frendica ispričala jednu priču,mislim da sam ju već jednom napisala ovdje,ali ponovo ću... Priča nije duga,ali iznosi jednu zanimljivu teoriju o mom pitanju...
Ide ovako nekako: Prije ovog oblika čovječanstva,svijet je izgledao drukčije.... Svi ljudi su imali više dijelova tijela,više osjetila i to ih je činilo savršenim bićima... No kad je Prometej ukrao bogovima vatru,vrhovni Bog se naljutio i kaznio cijeli ljudski rod tako što ih je prepolovio... Ljudi su u panici počeli tražiti svoju drugu polovicu...
Meni je ova priča osobito draga,ne samo zbog toga jer mi ju je ispričala prijateljica,nego i zato jer stvarno na lijep način prikazuje neke stvari...
Ja toliko i ne vjerujem u sudbinu ni u srodne duše... Mislim da je svatko na neki način kovač svoje vlastite sreće... Ništa u životu se ne može postić bez određenog truda... Također ne vjerujem da u svijetu za svakog postoji samo jedna osoba koja te spremna voljeti i poštovati kao tvoja srodna duša... Vjerujem da je svaki čovjek u suštini dobar i vrijedan ljubavi.. Svatko od nas samo želi biti prihvaćen i voljen onakvim kakav je... Život nas vodi trnovitom stazom i pokatkad nam priušti mnoga razočarenja dok napokon ne nađemo ono za čim tragamo... Ponekad mislim da je nemoguće biti sretan samo onime što imamo... Mislim da svatko od nas uvijek traži više i više što dalje ide u životu...
Nikad neću razumijet ljude koji zbog svoje pohlepe povrijede druge ljude.... Nikad neću razumijet ljude koji ne mogu svoju ljubav usmjeriti na jednu,toga vrijednu osobu pa često izgube i sami sebe.... Ne razumijem pojam poligamije... Stvaro ne vjerujem da su negdje životni partneri manje cijenjeni i na neki način "zamjenjivi"...
Mrzim kad netko stvara predrasude na temelju površnih prvih dojmova i fizičke pojave... Svi smo vrijedne osobe i uvjerena sam da nitko od nas nema pojam mržnje u sebi... Ja iskreno mislim da ja nikog ne mrzim... Mislim da svatko od nas ima svoje dobre i svoje loše strane... P a zašto se onda usredotočiti na one loše,kad je tako lijepo neku osobu promatrati u dobrom svijetlu kroz njegove vrijednosti?
LOVE YA ALL
Anušk@
Ponekad me prođe jeza sa samom pomisli na bezosjećajni svijet koji me okružuje. Nekad mi se čini da na ovom svijetu jednostavno ne postoji duša koja bi odgovarala mojoj duši... Mojoj duši punoj želje za iskupljenjem, punoj želje za bar jednim ispravnim odabirom u životu,punoj čežnje i nostalgije za nekim davnim vremenima kad nije postojao razum i svijest... Ponekad zbunjenost previše utječe na moj svijet,ponekad se izgubim u praznom moru osjećaja,koje svojom oštrom slanosti ubija sve gorke sudbine... More koje niječe tragedije,more koje prikriva tugu i obožava ravnodušje. Kad poželim vrištati,shvatim da to nije moguće,shvatim da svijet oko mene nema razumijevanja za neka obilježja naše životinjske prošlosti...
I kad pomislim da je nastupio trenutak sreće u mom životu,on mi se zlokobno nasmije i pokaže da je to samo kratkotrajna varka... Pokaže mi da zbog pripadnosti tako otupjeloj vrsti nemam pravo na sreću... Pokaže mi da sunce nije tu da sja za mene,da zvijezde nisu tu da meni osvjetljavaju put...
U tom trenutku sjetim se i toga da suze ne postoje zbog toga da bi moja duša plakala za sebe,one postoje da bi plakala zbog sve braće u svijetu koja su osuđena na patnju i bol... Tada shvatim da je na meni da se osvrnem oko sebe i obratim pozornost na ono dobro što sam stekla u životu... Na ono dobro što mi je dano samim rođenjem,na osobine koje me obilježavaju kao individualnu osobu... Shvatim da su sve moje suze i bol lažne i da ponekad sebično plačem,tugujem i žalim...
Potrebno je iskreno vidjeti očima i čuti ušima,opipati rukama... Potrebno je osjetilima dokazati da život i nije tako težak nekima od nas...
Dakako da boli kad posjedujemo osjećaj da naša osobnost nije prihvaćena,a nitko od nas nema namjeru pretvarati se da je nešto što nije...
Zato se životnim putem putuje s nadom i dignute glave,plućima koja udišu topli zrak ojačan mirisom slobode,srcem punim ljubavi koju smo spremni pružiti i njome drugoj osobi uljepšati trenutak...
Možda je ponekad bolje zaboraviti na sve što se oko nas događa i time si priuštiti kratak odmor od ogorčenja... No svakako,mislim da je na nama da mislimo o dušama koje su napuštene ne tako daleko u vrućem pijesku, duše čija tijela izgaraju na nemilosrdnom suncu... Mislimo o dušama koje su zauvijek zarobljene u ledenim odajama zime... Mislimo o njima svaki put kad se noću uvučemo u svoj topli krevet i život nam pruži još jednu mirnu noć... Volimo i iznad svega poštujmo svoj život,jer smo rijetki koji imaju to bogatstvo...
PORUKA: Pa eto ljudi,zato ja ne podnosim kad se ljudi konstantno žale da im je život sranje... Zato jer ima toliko ljudi na svijetu kojima se sreća nikad nije nasmješila,ima toliko ljudi čije je rođenje samo bolan početak smrti...
Ok,priznajem da se i ja ponekad žalim na neke stvari,ali nemam pravo vrijeđati sve ono što mi je darovano... Netko je jednom rekao da hodajući stazom života ponekad stanemo i pomirišemo ruže... Dakle,ne živite u prošlosti i ne dajte tugi da vam izbriše osmijeh s lica... Pogledajte sve ljude oko sebe kojima je stalo do vas... Zapravo,pogledajte ljude oko sebe koje vi sami volite i na kojima ste zahvalni... Stoga,živite svoj život i svaki dan zahvaljujte Bogu što imate nešto što neznate cijeniti...
LOVE YA ALL
Anušk@
Srijeda je... Danas san bila dežurna i skoro umrla od dosade... Sunce me uspavalo,hrrrrk....
U subotu smo bili u Rovinju... Naš 2.-i g i 3.-i g...
Hm,u 7 i 15 se nađosmo na stanici,ukrcali se i tako... Ne sjećan se više... Bilo je super,smijali smo se i tako,malo usporeno jer smo još uvik svi bili zanjonjani... Stali smo u Humu,znate onaj najmanji grad na svijetu... Pa istina,neš ti grada.... Prošli kroz neka vrata,kroz neku ulicu,stali kraj neke prostorije di se prodaju medice ,i tornali se nazad... Fascinantno za popizdit... Onda neznan kadi smo šli... Valjda smo drito nastavili prema Rovinju i tamo šli u akvarij... A akvarij je nešto ko malo veća prostorija sa akvarijima u zidu di su natrpali svakakve ribetine i morske živuljke... A mislin,totalno ti bude žal kad vidiš ta živa bića strpana sve jedna preko drugih... Tužno... More se reć da me jednostavno deprimiral taj prizor... Onako 20 riba skvrčeno u malom akvariju,nemaju se ni di kretat... Odvratni prizori zarobljeništva...
Onda smo imali nešto slobodnog vremena... Društvance i ja smo išli u neku pizzeriu ili ča je već... Sve skupo,a samo su se cijelo vrijeme svi žalili da niš ne valja...
Najeli se ko stoke (iako su neki prigovarali da bi još jednu turu) i ošli se malo prošetat po rivici... I tako,hodali ulicom,prolazim ja nekim puteljkom i skoro me poklopila rampa... Skoro poginuh...
Onda smo naišli na još neke ljudove iz razreda i s njima se pokupili u neki parkić tamo... Mislin parkić je prva liga!
Ima neku čudnu spravu... Neki ko kolut s mrižon... Uglavnom,pentrali smo se po tome dok su nas dica čudno pazila... Mislin,ono sve oko nas mala dičica od 3-4 godine,a mi kljusine zauzeli park i počeli se pentrat i razbijat... Baš smo zločesti,ma treba nas po guzi...
E sad... Neznan dali smo prije parka ili posle bili na kavi.... Ma nema veze,ali na kavi smo riknuli od smiha... Prvo je Marin zval T-mobile službu za korisnike i uporno tvrdil (na engleski) da je on došal iz Rusije i da ga zanima di more kupit mobitel u Rovinju...Ma konjo onaj pravi... I govori Eugen onako usput-Marine,pa locirat će te pa će te nać... I prekida Marin poziv i govori onako ozbiljno:"Ajme,oni su mene sigurno LOKACIRALI!"
Haha...
I nekog konobara zajebanta smo imali... Dođe on onako sa praznom šalicom,ko ful nosi cappucino nama... I Eko gleda ča ovaj gre prema njemu kad on to ni naručil i ovaj se ko ful spotakne i načini mot ko da će polit po Eku... Eko jadan skoči ko oparen i diže neki papirić s poda... Mi svi umiremo od smiha jer smo skužili da ga je ovaj konobar sjebo... Govorin ja Eku-"Malo si ti prenul!" A Eko onako smućeno: "Pa ča nisi vidila da me skoro prolil?" Aj budale,on ni ni skužil da ga je ovaj prešal...hehe... Koji smo mi konjovi...
I krenušmo mi napokon prema svima nam dragom Rabu... E u busu je atmosfera bila ono čista petica! Smijali se pjevali... Mlačko je novom igrom "HONK-HONK" zarazil celi bus... I sve nas posle bolilo od te igre...
Onda se ćapašmo svirke... Pjevali smo i rikali ko konjovi sve do trajekta,pa na trajektu... I tako... Došla ja doma nekako,sjela na pol sata i šla pod tuš i spremat se za grad! Joj,sad sto godin duga priča o tome ča je bilo u gradu... Uglavnom,sve pet,sve super! To je bil svjetski dan,yeah!
Drugi dan spavala ja do 14 i 10... Spavala bi i duže da me Ursula ni zvala na kavu... Još malo ležala i onda krenulo oporavljanje od lude subote... Ok,stvarno je sad dosta...
Aj...
LOVE YA ALL
Anušk@
Marinko i Ursulica... Ursula je isto iznimno
važna osoba u mom životu, neznam kako
bi prešla preko nekih stvari da nema nje:
Mi,divljaci u Rovinju:
Najdraže moje Banjolke!!!!
Vikica i ja:
Skoro celi razred na okupu...
Mlačko je,naravno,utekal...
Ja i (ne)Mirna... hehe:
Viki me upravo zaprosila...ooooooo...
Ekipica u parku...
Pažljivo pogledajte... Ova prva cura slijeva
u gornjem redu...
E,to vam je Karmen...Možda
najvažnija osoba u mom životu... Moja
naj frendica:
Viki i ja tračamo...ah,kako tipično...
Viki i ja u mraku,haha,smišna slika,
koje face...cccc...
Livio,Tonči,Karlota i ja...
Ja se uopće ne sjećan da smo
se mi slikali kad smo već kod toga,
haha:
I šećer na kraju,haha...
Mali kicar Đuro... Čovac koji uvik
sve zna,hehe...
Ali također,za mene i osoba
od velikog povjerenja...
Bar se nadam,jer mu ja uvik
sve rečen...
I ujedno dečko moje naj frendice
Karmice...
Hehe,na ovoj slici se vjerojatno
s njon dopisuje,hehe:
Sad recite da Jim Carrey ni najjači čovik na svitu?!?
Ma totalno je opičen,I LOVE HIM!!!
Shot at 2007-07-11
Shot at 2007-07-11
Shot at 2007-07-11
Ovaj čovac bi meni ponekad trebal...
SIGMUND FREUD:
Shot at 2007-07-11
GREN DAY!!! Jedan od najjačih bendova na svitu!!!
Shot at 2007-07-11
I njihov frontmen BILLIE JOE!!!
Totalni luđak,hehe: Shot at 2007-07-11
Jedan cool pjevač-
Punim imenom Michael Hoolbrok Penniman
MIKA:
Shot at 2007-07-11
Neke smišne slike:
Glazbeni virtuoz,LOL:
Shot at 2007-07-11
Pitanje koje nas proganja već duže vrime-
GDJE JE NESTAO DJED MRAZ?!
Shot at 2007-07-11
Naši ne tako daleki rođaci...
Sličnost je očita:
Shot at 2007-07-11
Shot at 2007-07-11
Shot at 2007-07-11
MAY THE FORCE BE WITH YOU:
Shot at 2007-07-11
Ne,to nije kit...
LOOK CLOSER:
Shot at 2007-07-11
Uv zrake su jako štetne za vašu
hm,glavu...
Shot at 2007-07-11
Zeko se malo sjebo...
Ali ipak...ko zna,zna...
(zeko zna)
Shot at 2007-07-11
Ljudi su začuđujuće fleksibilni
pod utjecajem votke,
YOGA MASTOR:
Shot at 2007-07-11
Znamo da bi se dečki rado
našli na mjestu ovog malog
džukca:
Shot at 2007-07-11
I najslađi pas na svitu...
Ko maji plišani medo...
HiHi:
Shot at 2007-07-11
O meni...
VOLIM: svoje frendice,frendove,subote,
Ace Venturu,Cartoon Network,
dečke,Tošeta,
Cetinskog,Gibonnia,
Green day,S.O.A.D.,
Limp Bizkit,PAPA ROACH,
RHCP, BLINK 182,
Linkin park,Evanescence,HIM,
Rasmus,komedije,horore,
LJETOOOOOOOO...
NE VOLIM:ljubiće,školu,
profesore(većinu),kemiju,fiziku,
matematiku,zimu, sapunice...
Plavi orkestar - Od rođendana do
rođendana:
Ponekad se probudim
Želim da te poljubim
U sobi bez ijedne sjene
Nikog, samo ja i vrijeme
Sve se može srediti
Ali tebe ništa ne može zamijeniti
Kradem noći danima
S najboljim jaranima
Ponekad sam slabe volje
Prazno mi je, ali bolje
Sve se može srediti
Ali tebe ništa ne može zamijeniti
Ja od rođendana pa do rođendana
Čekam samo poziv tvoj
Makar prazne riječi
Bit će dovoljan mi znak da još nije gotovo
Svaka nova godina
Je slatka, nepredvidljiva
U danima budućnosti
Hiljadu mogućnosti
Sve će se promijeniti
Ali šta će tebe, šta će mi zamijeniti
Ja od rođendana pa do rođendana
Čekam samo poziv tvoj
Makar prazne riječi
Bit će dovoljan mi znak da još nije gotovo
Dovoljan mi znak da sam nekad bio ... samo tvoj
Plavi orkestar - Sava tiho teče
Pokraj Save breze male
Tvoje oči vesele
Ove noći čudno sjaje
Mene više ne vole.
Nije meni što te moram
Što te moram gubiti
Već je meni da l' ćeš moći
Poslije mene ljubiti.
Sava tiho teče
Zadnje nam je veče
Draga ostala si sama.
Sava tiho teče
Zadnje nam je veče
Draga postala si dama.
Slomile se naše grane
Više nemam prava ja
Na te tvoje oči male
Nisi moja curica.
Nije meni što ja neću
Više tebe vidjeti
Već je meni neće mi se
Nove oči svidjeti.
Tony Cetinsky- Neka te odvede:
Igra je pri kraju, samo potez ili dva...
Par nevažnih figura... kralj i kraljica...
Ispred mene ponor, nazad više ne mogu
I nebo je bez zvijezda cijelu godinu
Sad maske skinimo, da svi vidimo
U ovoj igri ko je ko
I, Bože, daj!
Neka te odvede, miljama od mene
Neka te zavede i prevari...
Pa da vidiš kako je
Zaspati na medu, budit' se na ledu
Dok preko noći svijet se srušio...
Svijet se srušio...
Ispred mene ponor, nazad više ne mogu
I nebo je bez zvijezda cijelu godinu
Sad maske skinimo, da svi vidimo
U ovoj igri ko je ko
I, Bože, daj!
Neka te odvede, miljama od mene
Neka te zavede i prevari...
Pa da vidiš kako je
Zaspati na medu, budit' se na ledu
Dok preko noći svijet se srušio...
Svijet se srušio...
I nebo je bez zvijezda cijelu godinu...
Svijet se srušio...
Sad maske skinimo, da svi vidimo
U ovoj igri ko je ko
I, Bože, daj!
Neka te odvede, miljama od mene
Neka te zavede i prevari...
Pa da vidiš kako je
Zaspati na medu, budit' se na ledu
Dok preko noći svijet se srušio...
Svijet se srušio...
Gibonni - Ovo mi je škola:
Ovo mi je škola
I drugi puta ću pametnije
Jer fališ mi do bola
I znam da bit će još i bolnije
Jer svaka ljubav nova
Ruši vjeru u tebe
Ovo mi je škola
I drugi puta ću pametnije
Koje su to riječi
Što su meni sišle s usana
Ne poznajem ni jednu
Što bi kazni ovoj bila jednaka
Jer su osveta i ponos
Dvije sestre blizanke
Rođene u ponoć
Jedna malo prije, a druga kasnije
Ako ikad vratim vjeru u tebe
I onda lažna nada nikne za mene
Na poljima od snova
Ne pušta se korijenje
Ovo mi je škola
I drugi puta ću pametnije
Ovo mi je škola
I drugi puta ću pametnije
Jer fališ mi do bola
I znam da bit će još i bolnije
Jer su osveta i ponos
Dvije sestre blizanke
Rođene u ponoć
Jedna malo prije, a druga kasnije.
Gibonni- Ako me nosiš na duši:
Ko fina prašina u oku
Sitan kamen na dnu cipele
Ko fitilj zarobljen u vosku
Mislim na tebe
Da mogu smrvio bih kamen
I svu bi tugu oči same isprale
A niti vezane za plamen
Moraju da sagore
Ako me nosiš na duši
I nemaš s kime sagraditi dom
Ako me nosis na dusi
Vjeruj mila briga me za to
Ljubim druge a ne osjećam
I svaki dodir mi je ko da ustajem
Na nogu sto mi je utrnula
Bez ljubavi, nadanja, bez tebe
Ne ide
Toše - Jedina
Magla na mom prozoru
miriše na nevolju,
noćas sam ti tako sam.
Kiša pere ulice,
gdje si moja ludice?
Još bi nešto da ti dam.
I neka noćas grmi,
i nek se duša mrvi,
samo da ti čujem glas.
Priznajem pred svima,
lutam vjekovima
tražim tebe, tražim nas.
Jedina, šta si mi uradila,
srce mi je pustinja,
ljubav je presušila.
Jedina, što me nisi pustila
kad me nisi ljubila, jedina?
I neka noćas grmi,
i nek se duša mrvi,
samo da ti čujem glas.
Priznajem pred svima,
lutam vjekovima
tražim tebe, tražim nas.
Jedina, šta si mi uradila,
srce mi je pustinja,
ljubav je presušila.
Jedina, što me nisi pustila
kad me nisi ljubila, jedina?
Jedina, šta si mi uradila,
srce mi je pustinja,
ljubav je presušila.
Jedina, šta si mi uradila,
srce mi je pustinja,
ljubav je presušila.
Jedina, što me nisi pustila
kad me nisi ljubila, jedina?
)... Hm,tepih... Pegla za kosu leži kraj cd-a... Moja kasica-kravica (nije prasica) koja muuuče kad ubaciš sitniš... Na vratima poster Barta Simpsona gole guzice...c-c-c-c...
...
) nisam oprostila prijevaru... I nikom nebi... I stvarno mi je nenormalno kad netko to oprosti... Neki kažu da bi oprostili ako im ta osoba znači sve... Ali ja imam skroz drukčije mišljenje... Koliko god mi ta osoba značila,ako prevari,svi osjećaji padaju u vodu i ta osoba je za mene mrtva na taj način... U sekundi se sve sruši i nisam voljna oprostit nekome ko izigra moje povjerenje... Mene nitko neće pravit budalom... Znam više primjera di su neki varali,neki opraštali... Za mene je to besmislena igra... Vjernost za mene očito predstavlja sve... Iako te prijevara opako povrijedi,najlakše je gledat na to kao samo još nešto što si naučio u životu... Također mi je glupo više ne komunicirat s bivšima... Ono,kad se netko posvađa tijekom prekida i mrze se međusobno... Iako nekad to previše forsiram,želim ostat u dobrim odnosima sa svima,pa tako i s bivšima... Bezveze mi je mrzit nekoga tko je bio dio mog života... To je prošlost i ne vidim razloga za mržnju... To se prihvati i ide se dalje... Mogu reć da sam u tom smislu jaka osoba i ne dopuštam da me takve stvari pogađaju... 
hehe...
:
Ja i Marinko še puno lolimo...hehe:
Ovo smo Ury i ja:
Sara Lovrić (demonkica moja) i ja:
Ovo je naš Eko koga jadnog stalno mučim 
Marin i Ursulica:
Anči i Ury:
