Marketing
Lipi moji,načelo me vrime...
Dede je bolje... Rekal mi je tata da je iz šok sobe premješten u sobu (običnu)... Sad samo čekaju da mu kroz ova dva dana jetra počne normalno funkcionirat... Hvala Bogu...
Skužila san da svaki dan oko zadnjeg sata u školi nekako potonem... Ko da me neke stvari progone,a neznam koje... Ko kad sanjaš da te nešto progoni i trudiš se pobjeći,ali nikako nemoreš vidit ča te to prati... Tako se ja osjećam ovih dana... Možda jednostavno zbog toga ča još nisan rješila neke stvari,kako s drugima,tako i sama sa sobom...
Današnji dan je obilježila kiša... Sve je tmurno,mokro,hladno... Osjećam da ide zima... Tj.šprinta ko luda za nama...
Danas razmišljam o nesretnoj ljubavi... Mislim da nema veće boli od znanja da vas voljena osoba ne voli... Teško je voljeti nekoga i usporedno s time imati osjećaj da osjećaji nisu obostrani.. Nije sad da sam ja nešto nesretno zaljubljena... Ako baš oćete znat,zaljubljena jesam... Ako ćete još iskrenije- mislim da je ljubav nesretna... Jedostavno razmišljam o jednoj osobi danonoćno i nemogu ju izbacit iz glave... Zbog nje se moram odreći nekih drugih ljudi koji su me također spremni voljeti...
Još ništa nisam rješila s takvim ljudima,i glupo to odgađam jer nemam snage napraviti nešto što bi moglo te osobe povrijediti...
Ajoj... Malo sam u teškoj situaciji...
Ali mislim da bi rađe izgubila i tu osobu s kojom je moglo biti nešto i onu osobu koja je predmet moje čežnje i ljubavi nego da lažem i sebe i druge i ostvarujem odnose s nekim koga zapravo ne volim...
Mislim da na kraju svega manje boli istina od kasno otkrivene laži...
Nebo ko da se malo razvedrilo... Sunce pokušava izvirit,ali ne ide mu... Kao da opisuje moje trenutno raspoloženje... Nakon kiše tužnih misli,napokon se pokušavam malo razvedriti i shvatiti neke stvari,ali ne ide mi... Jednostavno se osjećan teško... Možda zato jer sam se zdebljala par kila 
a, možda samo zato jer mi se stalno plače...
Idem ja sad...
LOVE YA AL
Anušk@
Post je objavljen 11.10.2007. u 16:00 sati.