svakom loncu poklopac

Pukla k'o kokica!

Jučer je kap prelila čašu. Sa revanjem sam počela u 15h a završila u 16.45h (posljedica četvorogodišnjeg pauziranja), sa malom pauzom od 10 minuta jer me policija jurila jer me snimila sa 125km/h gdje je ograničenje 70km/h. Oprostite šjor pandur, rekla sam, ali danas mi je dan takva koma da nisam niti pogledala brzinomjer a kamoli primjetila takvu brzinu. Pišite što vas je volja, nema problema, kriva sam. "Napisat ćemo vam 95km/h sa 1 kaznenim bodom, 500kn kazne i 110kn sudskih troškova". Nema problema, znam da sam kriva. "Poznati ste mi odnekud"-kaže on meni. Možda sa nekog pira-odgovaram. Nastavlja sa pisanjem kazne, gleda me i opet ponavlja. Ja govorim nemam pojma, možda sa nakog pira,ali........lampica se pali i.....jeste li u petak bili na tom i tom tulumu? "Jaooo, jesam! Pa već sam napisao, ne mogu poništiti"-pravda se! Ma nema veze, kriva sam i stvarno nema veze! "Ali osjećam se tako glupo, sjedili smo za istim stolom a sad ti pišem kaznu. A ne mogu je poništit jer je sve na kameri." Ali stvarno nema veze, ja vam na to ne gledam tako, samo vi radite svoj posao, stvarno sam kriva a dan mi je stvarno totalna koma tako da me nije ni briga.
Da su mi napisali kaznu od 12 ooo kn ne bi me zabolilo jer sam bila totalna koma. Tek poslije, za 600kn sam mužu mogla kupit hlače, peć za grijanje, otić 3 dana na snijeg.........


A sinoć je moj dragi poljubio svog Miki Laudu i ja sam protrnula. Nakon 4 godine još uvijek osjećam trnke. JUUUUPIIIIiiiiiiiii!!!!!!!!!