svakom loncu poklopac

ponedjeljak, 30.01.2006.

Neke odluke

Evo izgleda da sam opet čekala Franca da me potakne. Ima nekoliko dana da mi se tisuća i jedna misao vrti po glavi (vjerujem da vam je i samima tako). Nekada nemam dovoljno vremena da ih iznesem, a nekada bi ih htjela iznijeti ali istovremeno zadržati svoju anonimnost, ali kako je svijet mal.........nisam sigurna. Zadnjih dana sam donijela neke važne odluke, najprije u svojoj glavi, a zatim sam ih na što bezbolniji način iznijela mužu (jer kako znamo, temelj svakog čovjeka bi trebala biti mudrost, a žene pogotovo). Pa eto, trudim se.
Zadnjih mjeseci nije prošao niti jedan jedini dan a da se nisam upitala što je meni ovo trebalo. A onda sam shvatila da svaka naizgled bezizlena situacija ustvari ima izlaz, samo čovjek treba donijeti odluku najprije sam sa sobom, a zatim znati prepoznati priliku. Do sada sam samu sebe sprječavala na način da sam se uvjeravala da nemam drugog izlaza jer nemam stalnog zaposlenja (koje nam izgleda sve uvjetuje) a onda me prijateljica podsjetila na moje dobre karakteristike jednim običnim pitanjem: A kada ti to nisi radila?!? I ima potpuno pravo! Nikada nisam bila bez posla jer se nisam sramila ništa raditi tako da u mom životopisu ima podugačak popis "smiješnih" stvari koje sam radila. I shvatila sam zašto sam pristala na sve to. Sve ima neki svoj razlog a sada ga nakon dugo vremena mogu vidjeti. Jer da sam otpočetka uvjetovala neke stvari, tj. da sam do svojih želja došla ucjenom kojom se žene često vode, dobila bi kontra-efekt. A to ne bi bilo niti malo dobro. Ovako ja i suprug skupa sazrijevamo i on počinje vidjeti stvari koje prije nije vidio. A ja sam samo strpljiva i dajem mu vremena da mu neke stvari "legnu". Ipak mu je sve to novo. Je, neki bi rekli ovo i ono za njega s takvim "sporim" načinom razmišljanja, ali je činjenica da kada donesemo skupa neku odluku to će biti konačno. Što znači na duge staze definitivno dobro. Za razliku od nekih-mnogih koji naizgled imaju sve: zdravlje, djecu, riješeno stambeno pitanje ali nemaju razuma da sve to znaju cijeniti, mi imamo "samo" jedno drugo ali se još uvijek svaku večer smotamo kao hobotnice i predemo. To sam oduvijek htjela, iako sam jedan period odustala od takvih želja, a sada imam i nadam se da ću znati održati takav odnos. A to i vama želim, jer dobro kaže pjesma: "nije sreća para puna vreća....."

Sve vas pozdravljam i poručujem da nikada ne odustajete od svojih snova i da u svemu što vam se događa vidite neki smisao. Život će vam postati puno lakši, ja znam da meni je.

- 11:19 - Komentari (14) - Isprintaj - #

četvrtak, 19.01.2006.

Joj što volim.....

......ljude koji svršavaju od ljubaznosti dok govore. Naprosto ih obožavam. Ma jednostavno dobijem iznenadnu potrebu da odem na wc da je to čudo jedno.

- 15:09 - Komentari (5) - Isprintaj - #

utorak, 17.01.2006.

Godišnjica

Maloprije sam samo preletila preko posta jednog Leptirića pa me podsjetio na moju jučerašnju 2. godišnjicu. Ponekad ne mogu vjerovati da je prošlo već 2 godine, iako se ponekad osjećam kao da sam tu jednu prespavala, tako da se nerijetko zaboravim koliko godina imam ili slično. Eto, toliko od mene. Samo da vam napomenem da ponekad nije tako loše da vrijeme brzo prolazi :)

- 15:27 - Komentari (2) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 09.01.2006.

Skijanje

A šta da vam kažem?! Slomilo je i one najslabije. 4 mlada i nadobudna para, mahom svi bez djece, našlo se na tom bijelom prekrivaču. 8 seljaka je stalo na skije i vikalo "A ja bi htjela bit ka Janica....." I ne samo da je vikalo nego smo svi proskijali. F***in anbilivbl! Sinoć smo shvatili da se nismo niti jedanput grudali ili nedajbože valjali u snijegu, nego su kraljevi jedva čekali doć na red na žičari kako bi se što prije ponovo spustili. Padovi?!? Pa bilo je i toga, pogotovo kod jednog našeg 130-kilaša koji je proskijao tek kada mu je ženu zamelo bjelilo, tj. tek kada je dala petama vjetra, olitiga tek kada mu je prestala sisat mozag "neću to! nego ovo!" A moj pužić? Moj je izrazio želju tek kada sam mu prestala govorit ajde probaj. Tipično za muškarce, obzirom da sam to davno otkrila pustila sam ga da sam izrazi želju. Na kraju je Kralj izgledao kao Vučko na olimpijadi. Umalo sam se upiškila od smijeha. Ali je barem uspio!

A večeri su počinjale rano, tako da bi 4 žene udovoljavale svojim m(p)uževima spremajući im omiljena jela dok bi se oni tuširali. A zatim bi ih uz bijelo vino rasturili na pantomimi pa bi sutra njih dočekalo pranje sudi. Tučak?? Jebo ga tučak! On će meni tučak a nije znao opisat Sinišu Svilana!

- 07:51 - Komentari (7) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

<	siječanj, 2006					>
P	U	S	Č	P	S	N
						1
2	3	4	5	6	7	8
9	10	11	12	13	14	15
16	17	18	19	20	21	22
23	24	25	26	27	28	29
30	31