Higijena i kultura
Daklenzi,..................kao i svakome od nas, tako se i meni nerijetko motaju raznorazne misli po glavi koje nisam uvijek raspoložena podijeliti sa vama. Danas nije takav dan.
Dakle, sami naslov ukazuje na sljedeće:
Dragi roditelji, tete u vrtiću, učiteljice, braćo, sestre, prijatelji i ostale tetke, molim vas da ukoliko primijetite da taj netko do vas nema dobre higijenske navike UPOZORITE GA! Za Boga miloga, znate li zašto na policama svakog dućana stoje raznorazni dezodoransi?!? Da se ne bi širio smrad koje je proizvelo naše tijelo!
Svi se najčešće ustručavamo kako to nekome reći a da ga ne uvrijedimo pa ovim putem, obzirom da većinu ne poznajem, molim da se svaki dan perete, olitiga tuširate, barem jedanput i da nakon toga stavite dezodorans (da nije žestok jer kad se pomiješa sa znojem opet nastaje problem).
Nije me nitko zasmrdio u zadnje vrijeme ali ovo je bila čisto jedna misao koja mi se često vrti po glavi a ne kažem je.
Sjećam se kada su mi, u jednom periodu mog prekrasnog života, iz određenih razloga osjetila postala izražena pa samim time i njuh. Ajmeeeeeeee meni jadna ti sam bila! Na jako puno metara bi počela njuškat kao pas koji je nanjušio ženku (šteta što nije bio fini mužjak u pitanju) a onda bi shvatila da se netko fakat nije oprao i da je usred ljeta obukao košulju od prekjučer bez pranja i dezodoransa! I zato LJUDI PERITE SE JER SMRDITE! Shvatite to i bez obzira na to što vam se baš tada spava iili "nemate" vremena ili neće nitko osjetiti - osjetit će vjerujte mi!
Nadalje,
a) perite zube ujutro i navečer jer ono što je ostalo od prethodnog dana NIJE ugodnog mirisa uopće!
b) kosu perite redovito, jer nije lijepo vidit sređenog ljudova a da mu tona peruti opada sa glave ili je kosa toliko masna da se zalijepila za lice. U tom trenutku svi dezodoransi padaju u vodu.
Ne smijemo biti isključivi! Tipa, lijepo uređen a na glavi gnijezdo i te baze.
Dakle, perite se svaki dan!
Zamislite nenadanu situaciju: nađeš se sa suprotnim spolom, neplanirano završite skupa, zavučeš ruku u gaćice a ona se zalijepi?
Ne povraćajte, i to se dešava (hvala dragom Bogu pa meni nije, hihi)
Što se kulture tiče, inspiracija mi je potaknuta situacijom iz čekaonice................
Dođem ja tako nekidan u nekog doktora i čekam red. I gledam. Gledam debile kako se ponašaju u čekaonici.
FUUUUuuuuu........uzdiše baba do mene, fuuuuuuu...........sine hoće li ovo brzo?
Ja: Hoće bako, doći ćete u roku od nekih sat vremena.
Nakon par minuta opet ona:
Fuuuuuu, a sine izgleda da to i ne ide tako brzo kako ti kažeš??
Ja (skulirana): Bako, a gdje vam se žuri? Da mi je znati gdje vam se svima žuri kad ste bolesni?
Ona me pogleda onako u američkom stilu i kaže:
Ha, sine u pravu si!
Ja: Znam bako, sad lijepo sjedite i umirite se.
Gospođa preko puta nas, u svojim nekim kasnim 40-im uzdiše, dahće, laje, puše, žuga, nabraja.......... Uleti neki momak u čekaonicu i pravac u doktora s nekim tko je bio na redu. Dok je on unutra ona nabraja li ga nabraja i pali atmosferu. Nakon par minuta momak izađe a ona za njim: momak kakvo je to ponašanje.......bla bla......a šta smo mi ovdje kad čekamo.......bla bla bla......
On pokušava doć do riječi ali mu to baš i ne uspijeva.
Kada je završila lijepo joj kaže: gospođo, dogovorio sam termin za operaciju......a ona: pa šta, sto posto imaš bolju dijagnozu nego ja (helloooooo??? pitam se je li to itko ikad rekao za mene? vjerovatno da).........on: gospođo ovo mi je peta operacija u godinu dana......ona: pa šta, i ja sam izrezana po cijelom tijelu..........uglavnom, faighta nije bilo ako ste to očekivali ali.....
Kako neke glupe koze ne mogu držat jezik za zubima jer, bez obzira na dobro staro hrvatsko pravilo: "mitom i korupcijom do željenog cilja"
takav primjer ponašanja ove gospođe je kriminalan. Zašto? Samo zato što njena jezičina neće ništa ni spriječiti ni promijeniti već će samo dignut živce sebi, ostalim pacijentima i zapalit atmosferu.
Dok sam ja čekala ispred vrata (jer sam bila sljedeća na redu) čula sam šaputanje (jesam li rekla da su mi osjetila još uvijek naglašena) jedne bakice i njene nestrpljiv kćerke/neviste u ranim 40-ima koja je mamu/svekrvu lipo svitovala: ajde, stani tamo i odmah uđi, čim se otvare vrata. Stara se malo nećkala ali je rekla: ma ne zanima me što ona čeka (to sam još uvijek ja), ući ću ja prije nje. A ja onako skulirana u odijelcu okrenem se prema njima i kažem: gospođo, slobodno vi uđite, meni 5 minuta ništa ne znači a vama očito je....... Došlo mi je da zavarim! Ej, brajo, da ste im vidjeli facu (opet bi to ponovila), nisu znale jel ih podjebavam, jesam li luda ili šta. Samo goooolemi upitnik iznad njihovih glavica!
A ja opet ponovim: ma vidim ja da se vama žuri, ja cijelo poslijepodne čekam i meni još 5 minuta ništa ne znači a vama očito je pa slobodno vi uđite prije mene. Bingo! Mlađa se zacrvenila! Je, stara je ušla ipak ispred mene (neki ljudi nikad neće imati obraz) a ja sam skulirana ostala čekat jer mi zbilja tih minuta ili pola sata ništa nije značilo. A tuke? Tuke će ostati tuke. Mlađa je pokušala nekom čudnom pantomimom objasnit nešto u stilu da je stara teška, kao skoro svako staro čeljade i tako to ali je vidjela da je ne šljivim baš previše jer sam se zabavljala razgovorom sa dobrovoljnim davaocem krvi.
Zaključak: ne možemo promijeniti karakter drugih ljudi ali se možemo izdignut iznad situacije i ne reagirati na stvari koje ne možemo promijeniti jer ćemo samo naškoditi SEBI a oni pameti neće doći. Načekala sam se ja u pustim čekaonicama i to vam je živa istina. UVIJEK će netko uletit preko reda i to ne možemo promijeniti ali svoje živce možemo sačuvati.
Jednom prilikom sam sjedila u čekaonici i promatrala ljude kako hodnikom hodaju kao Baltazar i truckaju nogom a ja sam (u svom stilu) opet bila kuler (rečeno mi je da se ne smijem nervirati) u jednom trenutku pomislila kako ne znam zašto su toliko nestrapljivi jer im ionako vjerovatno nije ništa strašno. Pomislila sam ono što NIKAD ne bi izgovorila a što je ona žena rekla: "Vjerovatno od svih ovdje nazočnih, nitko nema dijagnozu gadnu kao ja." U tom trenutku na vrata su ušle dvije tete sa troje dječice sa dječjom paralizom. To mi je bio znak! I potvrda mojoj teoriji! Svatko ima svoj križ i ne zavidite nikome! To što izvana dobro izgledamo ne znači da iznutra ne venemo. Nitko ne zna kako je onome do nas. Samo smo ljudi i drugačije reagiramo. Jedni stisnu zube i ne opterećuje druge, a drugi su uvijek jadni, bolesni i nitko ih ne razumije. Poanta je da je rezultat isti........
Srdačno vas pozdravlja uvijek vaša nikad svoja,
kuma Ana
|