Dijete - da ili ne?-Pitanje je sada
Dakle, prošli tjedan smo bili u doktora za tete i rekao nam je da što se njega tiče možemo početi, jel'te, pravit bebu. Za one neupućene, imali smo malih zdravstvenih problema zbog kojih smo se morali čuvati godinu-dvije. Ali! Tuka kao ja uvijek ima neki plan. Vjerovatno sam zbog toga studirala, da bi danas razmišljala o tome da li je pravo vrijeme za dijete. Dijete koje toliko očajno želim ali.....ono "ali" me poprilično jebe u životu...........pa znate doktore kakva je situacija, živimo u zajednici, a mladi kao mladi htjeli bi biti sami pa bi se volili dočepat nekog kredita a za to treba stalan posao a za stalan posao treba proći još malo vremena.......a za to malo vremena čini mi se da ću se pretvoriti u običnu kozu koja je studirala da bi na kraju mogla reći meeeeeeeee, ja imam svoja 4 zida, meeeeeeee.................
Obična glupa tuka koja je prije godinu dana pričala o posvajanju a sada pljucam na Boga!
Neki dan sam bila u još jednog doktora, radi nekih starih kontrola, i kad sam mu rekla što je rekao ginekolog rekao je -odlično, pa šta čekate?!? Kad sam mu sve fino izložila i rekla da znam svu teoriju rekao mi je lijepo prosto neproširenu rečenicu - sada lijepo svu tu teoriju koju tako dobro znate provedite dole. Trebate stvoriti sebi obitelj da ne mislite na pizdarije na koje poprilično mislim.Kralj! "Dole" kaže on meni! Pravi kralj! Nisam rekla da će po tom čovjeku naše nezačeto dijete dobit ime. Anyway, izašla sam k'o trica. Čovjek koji "sve" zna o meni, koji je dosta toga prošao i vidio u životu, čovjek kojem sam se s potpunim povjerenjem predala u ruke sada mi daje savjet koji se "kosi" sa mojim planovima. Jer.........kako ću ja živit u zajednici kad oni lupaju vratima, guraju stolice......a dijete zahtijeva mir i red. Sada mi je "lako" jer samo izletim iz kuće ili dođem tek navečer a dijete zahtijeva "popriličnu" pažnju i zbog njega nećeš trpit nego ćeš izletit na hodnik i poslat ih sve na ono mjesto iz kojega smo svi potekli a onda će se oni uvrijediti.......bla bla bla, čudo jedno koliko mogu čovjeku isisat mozak pričom o zajednici. Ma čak znam da imam pravo i da je totalna koma što smo svi skupa (a za njih je to normalno!!!!!!!helloooooo????is anyone at home????), ali još će biti veća koma ako se budem suzdržavala od nečega što želimo. Od djeteta zbog kojeg sam preživila, zbog muža koji je apsolutni car i za kojeg želim da bude, kako to neki kažu-davaoc sperme. Želim da imamo nešto samo svoje i da nam se nitko ne petlja u odgoj tog stvorenja koje će biti lijepo i pametno na mamu a zabavno na tatu. Znam da je to ljubav zbog koje se pitaš "pa jesam li zbilja morala baš toliko čekati za toliku količinu ljubavi koju primam jednim običnim postojanjem a dajem iz zaliha za koje nisam ni znala da ih imam!?!" Ne, nije mi žao što nismo prije ali imam osjećaj da će mi, budem li čekala izgradnju kata samo ugrubo - biti malo, pa će tek tada nastat panika zbog koje opet neće biti pravo vrijeme. Ma razmišljala sam malo ovaj vikend, meni se čini da ja to ne želim dovoljno čim tražim ispriku i da se meni još bala, jer smatram da u jednom trenutku žena jednostavno osjeti potrebu da postane majkom a onda joj se živo fućka je li u zajednici, ima li stalan posao.....sve stvari koje zapravo olakšavaju život ali ga ne čine dovoljno lijepim ako na kraju u tu dječju sobu neće imat koga stavit.
Zanimljiva je ta moja psihologija (kao i svakoga od nas), kad bi mi netko ponudio da biram između djeteta i bilo čega na svijetu uvijek bi to bilo i jeste dijete, ali šta mi je sada? Valjda sam se usrala od pomisli da bi ja, velika kraljica, u tom trenutku trebala biti "malo" više doma i odreći se svoje slobode. Pa čovječe, vidi mene, dolazim do zaključka da sam ustvari sebična! Jer nisam spremna svoje slobodno vrijeme podijeliti s najvećom ljubavi na svijetu. Ma dobro je meni muž rekao -ti koliko si luda nećeš stat doma s djetetom nego ćeš/ćemo dijete vodit sa sobom. Pa i jesam zagovornik te teorije. Česima nije problem doći na ljetovanje s malom bebicom a mi se ponašamo kao da nas djeca čine invalidima a ne kao da su dio nas, poput ruke. Pa kad čujem glas nekih žena "ne mogu vanka od maloga" dođe mi srat! Naravno da neće biti isto (nego ljepše) ali to vrijeme će se samo prilagodit bebici. Kad je jela, kad se presvukla itd. Pa svi postajemo zadovoljniji ako nismo stalno u kući!
Sve ovo ne znači da smo se upustili u takvu avanturu jer će nama dvoma, kakvi jesmo, cijeli svijet znati kada počnemo pravit dijete. Za sada se samo ljubimo. Ne radimo one stvari.
Jedino se vodim time da će mi se sve iskristalizirati kada dođe vrijeme za to a predosjećam da će to biti uskoro......pa ću se valjda i vodit time...........i onim, kada misliš da nemaš nikakvog izlaza i misliš da si na dnu dna ponudi se neko rješenje i pronađe izlaz iz takve bezizlazne situacije.
|