Naslov je točan. Naš glavni dobavljač, diler, kralj svih kraljeva, vrhunski "pijanac" i "učitelj" - BARBA MIĆE, preminuo je u petak oko 2h od srčanog udara, što će kod mnogih uzrokovati negodovanje zbog nenadanog porasta cijene svetog pića - orahovice na tržištu koju me On naučio pravit.
Prije samo 20 dana dogovarali smo porast proizvodnje rakije radi daljnje obrade i prodaje a sad ga nema!
Živio je 68 godina punim plućima, ali brajo, fakat punim plućima!
I doživio je lijepe godine a što je najvažnije umro je dostojanstveno.
Istina je da je bio veliki zavodnik i lomitelj ženskih srca (ponaški faker) i da je živio točno onako kako je htio, pun love, ženskih iscjedaka i alkohola (umjereno-ono-gemišt đir)...... ali ipak mi je žao..........
Mislim da će se cijelo sinjsko polje teško pomirit s činjenicom da više neće biti legende koju ćeš svaki put kad se pojaviš u blizini ugledat kako te zove na barem jednu "s nogu". Brajo, što je taj čovjek volio ljude i svoju konobu. Imao je kuću ali za konobu je živio. Bio je stari momak (i komad čovika) a kad bi ga vidio znao bi kakav je čovjek. Svatko je znao da tko god uđe u barba Mićinu konobu mora izaći rumenih obraza. Ja sam svaki put pila njegovu orahovicu i uvijek bi pričali o Hajduku jer je od i za Hajduka živio iako je znao da više nema ni H od Hajduka. Cijelu je Jugoslaviju prošao s njim. I znao je puno ljudi iz tog miljea tako da su i oni vikendom voljeli doći u Njegovu konobu i opustit se na karte uz koju čašicu više. Bolje reći isprasali bi se...no dobro.
A jebi ga. Stvarno mi je žao. Iz raznoraznih životnih situacija uočila sam kako je lako dospjeti u osmrtnice Sl. Dalmacije (ili nedajbože neke druge novine). Kako je samo napisao jednu istinu.......radi se o tome da je u oporuci napisao: ušteđevinu ostavljam tome, auto tome a kučerinu tome. Kučerinu! I to je živa istina! To je obična kučerina koju nitko, pa ni On, nije ponio sa sobom u grob. A mi, koji ostajemo na ovom tlu, ponašamo se drugačije, i jednostavno smo prokleti. Jer bi svi htjeli udio a on je to znao. Znao je da njegova volja mnogima neće biti draga i zato je napisao uvećanicu. Ljudi moji, šta će nam kuća i svo blago ovoga svijeta kad na kraju idemo na mjesto gdje ni titule koje smo nađiđali tijekom svog života ni imovinu koju smo stekli nećemo ponijeti sa sobom?!! Čemu hladni betonski zidovi ako nismo ispunjeni ljubavlju?!? On je imao sreću da je imao ljude koji su mu pomagali a Njega bezuvjetno ga volili i to bi poželila svakome.
U subotu sam, na dan sahrane, bila vjenčana kuma tako da na sahranu nisam mogla otić ali zato ću Ga ovaj tjedan posjetiti. Znam da je bilo puno ljudi i da je bilo prekrasno, baš kako je i zaslužio.
A o vjenčanju dvoje prekrasnih ljudi pričat ću nekom drugom prilikom.
Ovaj post posvećujem barba Mići - Kralju sa velikim K!
Post je objavljen 17.10.2005. u 08:43 sati.