LOTOS
28.03.2007., srijeda
Louis Aragon
|
Gledala si me svojim očima čistog zaborava Gledala si me preko ramena sjećanja Preko bludeći refrena Preko uvelih ruža Preko ismevane sreće Preko zaboravljenih dana Gledala si me svojim očima plavog zaborava Ti se ne sječaš više ničeg što je bilo O mnogo voljena Ni ljudi ni pejzaža Sve je nestalo u tebi kao u rukavici dima Ti stojiš postojano I prvi put prelaziš preko neba Svojim očima od lave i tromosti Svijet je pred tobom kao što si ga zamišljala pod svojim očnim kapcima I kao da je počinjao sa tobom i pred tobom Vječno mlad od tvog spokojnog pogleda A ja sam ljubomoran na njega zbog njegove ljepote Sa mojim sirotim požutjelim fotosima od kojih ti okrećeš glavu Da bi vidjela nova prostranstva Obečao sam ti neču više govoriti o prošlosti Sve odlazi danas za tvojim stopama Jedino što mi ostaje od života to je neki nabor tvoje haljine A ništa još nije ni bilo Tek sad te nalazim O ljubavi moja ja vjerujem samo u tebe. |
