LOTOS
07.10.2006., subota
Boje ljubavi
|
Nista nije vazno kao vjestina nasih osjecaja kad primi boje ljubavi i nista ne treba osporiti promjenama koje nastaju u vremenu cekanja, jer svako disanje tada ima svoj ritam, ponekad blag, ponekad trom, ali ipak skladan ritam, sto nasu dusu uci vjecnom privikavanju. Sto smo prije bili i zasto sjajnim koracima tako preplaseno zastajemo? Ne znam, ali ponekad poludim i poput vjetra urlam tvojim bicem, nasrnem divljacki, pa u strahu da ne pokleknes, povucem se i utihnem, i znam suncokrete zatamniti, prisiliti ih da se mog nemirnog sna napiju. Ali, sve to radim iz ljubavi i koliko god ti cudno izgledalo, ja te volim. Ne mogu bez tebe, i vjecno sam ti zahvalan sto u meni odavno postojis. Ovoj pjesmi ne pripisuj nikakvo zlo, niti mojoj ljubavi, oni su lom nemira i skup su stihova svih mojih nestrpljenja i ceznje za tvojim toplim dodirima. Neponovljiva si, neizmjerno blaga i mojim snovima potrebna, otkrivena i zaceta u svakom mom pokretu, posadjena korjenom moje velike ljubavi izrasla rijekom mojih drhtaja i u svakom njenom valu blistava ljubav, Dohvatila vjecnim smislom i pomjerila granice mog beskonacnog svemira. Poznajem pogled mjeseca u kojem svojim toplim usnama zabrinuta trcis i poznajem obrise bijelih breza sto se skrivaju iza tvojih njeznih zagrljaja zato te i vodim ravnicom mojih nadanja, jezerima mojih dugih iscekivanja, zanosnim proplancima, sa kojih drvoredi visokih jablana nad tobom strepe. Jedina moja ljubavi, samo tebi pripadam i u tvom se srcu jedino snalazim, kao covjek svaku sumnju odbacujem, kao ljubav tvojom dusom odzvanjam, kao miris tvojim tjelom ustajem, kao vjetar tvojim se nebom propinjem, Predivna moja, nista mi u zivotu nije vazno osim tebe i boje tvoje ljubavi... Z.Kopp |
