Nista nije vazno kao vjestina nasih osjecaja kad primi boje ljubavi
i nista ne treba osporiti promjenama koje nastaju u vremenu cekanja,
jer svako disanje tada ima svoj ritam, ponekad blag, ponekad trom,
ali ipak skladan ritam, sto nasu dusu uci vjecnom privikavanju.
Sto smo prije bili i zasto sjajnim koracima tako preplaseno zastajemo?
Ne znam, ali ponekad poludim i poput vjetra urlam tvojim bicem,
nasrnem divljacki, pa u strahu da ne pokleknes, povucem se i utihnem,
i znam suncokrete zatamniti, prisiliti ih da se mog nemirnog sna napiju.
Ali, sve to radim iz ljubavi i koliko god ti cudno izgledalo, ja te volim.
Ne mogu bez tebe, i vjecno sam ti zahvalan sto u meni odavno postojis.
Ovoj pjesmi ne pripisuj nikakvo zlo, niti mojoj ljubavi, oni su lom nemira
i skup su stihova svih mojih nestrpljenja i ceznje za tvojim toplim dodirima.
Neponovljiva si, neizmjerno blaga i mojim snovima potrebna, otkrivena
i zaceta u svakom mom pokretu, posadjena korjenom moje velike ljubavi
izrasla rijekom mojih drhtaja i u svakom njenom valu blistava ljubav,
Dohvatila vjecnim smislom i pomjerila granice mog beskonacnog svemira.
Poznajem pogled mjeseca u kojem svojim toplim usnama zabrinuta trcis
i poznajem obrise bijelih breza sto se skrivaju iza tvojih njeznih zagrljaja
zato te i vodim ravnicom mojih nadanja, jezerima mojih dugih iscekivanja,
zanosnim proplancima, sa kojih drvoredi visokih jablana nad tobom strepe.
Jedina moja ljubavi, samo tebi pripadam i u tvom se srcu jedino snalazim,
kao covjek svaku sumnju odbacujem, kao ljubav tvojom dusom odzvanjam,
kao miris tvojim tjelom ustajem, kao vjetar tvojim se nebom propinjem,
Predivna moja, nista mi u zivotu nije vazno osim tebe i boje tvoje ljubavi...
Z.Kopp
Post je objavljen 07.10.2006. u 23:28 sati.