LOTOS
01.04.2006., subota
Nas dvoje zaljubljenih
|
Nitko te nije primjetio, osim mene draga, i nitko se nije ustao, kada si prolazila pored stola. Sad kad drijemas u mom osmijehu, svi se cude, kako to da te nikad prije, nisu vidjali pod satorom mjesecine. Nitko nije osjetio tvoje sutnje u prigusenoj tami i zapitao se kako uspjevas, s koracima pticijeg pijeva, medju bezbrojnim plesacima, hodati po mutnoj vodi. Nisu slutili koliko licis andjelima i koliko u njima tvoje milosti ima. Oni ne razumiju pogled i ne zele tisinu, vec tudje ruke uzimaju kao svoje i s njima gase svijetla i guse mirise. A mirisi su osmijeh duse i svjetlo srca. Tvoji mirisi, to je zetva zlata u mojoj utrobi. I tuzno jecanje tvojih usana nisu culi a tvoje usne rastacu toplinu sunca. Rzumijem zasto ce cvijet bijelog jorgovan, na tvojim grudima njezno siri i znam, otkud med na tvojoj kozi! Zato te, dok usnula prinosis salicu kave ili u pokretu misli pozdravljas jutro, radosno ljubim svojim rukama. Nas dvoje uzivamo zaljubljeni, gledamo se i smijehom pratimo usne. Samo nas dvoje zaljubljenih znamo, kako je ljepo ujutro, saputati zagrljajima Zal Kopp |
