|
Nitko te nije primjetio, osim mene draga, i nitko se nije ustao, kada si prolazila pored stola. Sad kad drijemas u mom osmijehu, svi se cude, kako to da te nikad prije, nisu vidjali pod satorom mjesecine. Nitko nije osjetio tvoje sutnje u prigusenoj tami i zapitao se kako uspjevas, s koracima pticijeg pijeva, medju bezbrojnim plesacima, hodati po mutnoj vodi. Nisu slutili koliko licis andjelima i koliko u njima tvoje milosti ima. Oni ne razumiju pogled i ne zele tisinu, vec tudje ruke uzimaju kao svoje i s njima gase svijetla i guse mirise. A mirisi su osmijeh duse i svjetlo srca. Tvoji mirisi, to je zetva zlata u mojoj utrobi. I tuzno jecanje tvojih usana nisu culi a tvoje usne rastacu toplinu sunca. Rzumijem zasto ce cvijet bijelog jorgovan, na tvojim grudima njezno siri i znam, otkud med na tvojoj kozi! Zato te, dok usnula prinosis salicu kave ili u pokretu misli pozdravljas jutro, radosno ljubim svojim rukama. Nas dvoje uzivamo zaljubljeni, gledamo se i smijehom pratimo usne. Samo nas dvoje zaljubljenih znamo, kako je ljepo ujutro, saputati zagrljajima Zal Kopp |
| < | travanj, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv




