LOTOS
09.03.2006., četvrtak
Tebi zivot
|
Kada promatram tvoje tijelo ispruzeno kao rijeka koja ne prestaje protjecati, kao cvrsto ogledalo gdje pjevaju ptice, gdje je uzitak osjetiti dan kako se radja. Kada se gledam u tvojim ocima, koje su kao duboka smrt ili zivot sto me doziva, kao pjesma iz dubine koju samo naslucujem; kada vidim tvoj oblik, tvoje spokojno celo, kamen blistavi, na koji kapaju moji poljupci kao ruze sto odrazavaju sunce koje nikad ne zalazi. Kad primicem usne toj nesigurnoj muzici. tom mrmoru nugasive mladosti, izgaranje zemlje koja pjeva u zelenilu, kao sretna ljubav sto bijezi i opet se vraca. Osijecam kako se svijet valja pod mojim nogama, kako se valja lagan, s vjecnom odvaznoscu zvijezda, s onom radosnom dobrotom vecernjace, koja ne trazi niti more u koje bi se spustila. Sve je iznenadjenje. Svijet u iskrama osjeca da je more naglo postalo golo i drhtavo, da je taj celik uzaren i pomaman i da cezne samo za blistanjem svijetlosti... Svemir svjetluca. Smirena sreca prolazi kao naslada koja se ne moze zadovoljiti, kao nagli uzlet ljubavi, gdije se vijetar opasuje oko slijepih cela. Gledati tvoje tijelo i samo tvoju svijetlost, tu blisku muziku sto se radja medju pticama, u vodama,u sumi,u vezanom bilu ovog svijeta apsolutnog sto ga osjecam na usnama... Vinsent Aleksander |
