LOTOS
05.12.2005., ponedjeljak
Fantazija
|
Ima jedan napijev, taj je napjev stari ljepsi neg sav Mocart, Veber i Rosini, jedan davni napijev, ko jecaj u tmini, sto za mene samo ima tajne cari... Svaki puta kada ga iznenada cujem, za dvijesta godina mi je mladja dusa: kralj Luj Trinaesti..., i ko da pod rujem vidim dol zeleni koji noc pjenusa; Zatim dvor od cigle, uglovi kameni, s oknima gdje rujne boje zlati vece, sav u parkovima, s rijekom koja pjeni njegovo podnozje, kroz ruze dok tece Zatim jedna dama; kroz prozor svoj viri, plava crnooka, u odijelu starom... Koju u zivljenju drugom, moze biti, vec vidjeh-i koje sjecam se sa zarom! Gerard de Nerval (1808-1885) |
