LOTOS
20.07.2005., srijeda
JESENJE VECE
|
Olovne i teske snove snivaju Oblaci nad tamnim gorskim stranama Monotone sjene rjekom plivaju Zutom rjekom medju golim granama. Iza mokrih njiva magle skrivaju Kucice i toranj, sunce u ranama Mre i motri kako mrke bivaju Vrbe crneci se crnim vranama. Sve je mracno, hladno;u prvom sutonu Tek se slute ceste, dok ne utonu U daljine slijepe ljudskih nemira Samo gordi jablan liscem suhijem Sapce o zivotu mrakom gluhijem. Kao da je samac usred svemira. Antun Gustav Matos POEZIJA VODE Ispricat cu ti jednu davnu pricu u tom ce mi pomoci moja muza kolko se moze kad se nekog voli i cudna kako je poezija suza. Niz tvoje lice sada teku rijeke za necim dragim sto bez traga ode a oci boje meda kriju lijepu tugu i neku cudnu poeziju vode. Od mene samo sjecanje ti osta i jedna rijeka za ljubavi sto vapi i nesto malo izmrvlljena bola i cudna, cudna poezija kapi. Dlanovi neba padaju sve nize i mrtva ljubav u osvit novog dana a sve su, sve su jaci zagrljaji kise i stara pjesma starih oceana Da ja sam umro i vise me nema na mome grobu tek trubadur pise u tvojoj kosi tuga vjetra spava i cudna, cudna poezija kise... Zdenko Jelcic |
