Olovne i teske snove snivaju
Oblaci nad tamnim gorskim stranama
Monotone sjene rjekom plivaju
Zutom rjekom medju golim granama.
Iza mokrih njiva magle skrivaju
Kucice i toranj, sunce u ranama
Mre i motri kako mrke bivaju
Vrbe crneci se crnim vranama.
Sve je mracno, hladno;u prvom sutonu
Tek se slute ceste, dok ne utonu
U daljine slijepe ljudskih nemira
Samo gordi jablan liscem suhijem
Sapce o zivotu mrakom gluhijem.
Kao da je samac usred svemira.
Antun Gustav Matos
POEZIJA VODE
Ispricat cu ti jednu davnu pricu
u tom ce mi pomoci moja muza
kolko se moze kad se nekog voli
i cudna kako je poezija suza.
Niz tvoje lice sada teku rijeke
za necim dragim sto bez traga ode
a oci boje meda kriju lijepu tugu
i neku cudnu poeziju vode.
Od mene samo sjecanje ti osta
i jedna rijeka za ljubavi sto vapi
i nesto malo izmrvlljena bola
i cudna, cudna poezija kapi.
Dlanovi neba padaju sve nize
i mrtva ljubav u osvit novog dana
a sve su, sve su jaci zagrljaji kise
i stara pjesma starih oceana
Da ja sam umro i vise me nema
na mome grobu tek trubadur pise
u tvojoj kosi tuga vjetra spava
i cudna, cudna poezija kise...
Zdenko Jelcic
Post je objavljen 20.07.2005. u 07:58 sati.