LOTOS
16.07.2005., subota
Ljubavi, nemoj mi ulaziti u snove...
|
Ljubavi, nemoj mi ulaziti u snove. Bilo je tako mirno dok nista nisam sanjao a sada ce sve opet biti nemir i jurnjava i budit cu se ociju crvenih poput automobilskih farova. Ljubavi, nemoj mi ljubav krijumicariti u snove, ne budi slijepi putnik na tom brodu kojeg gusari iz sazaljenja zaobilaze u Bermudskom trokutu mojih snova gdje sve nestaje... Carobnice bijela, znam da ti to mozes, dobro su mi znane tvoje snage, uzmi mi sve, ali ostavi mi snove, ostavi bar jednu tocku bijegu, poslednju oazu, uporiste iz kojeg nece trebati opet bjezati. Citav tvoj zivot stane u prtljaznik starog i prasnjavog automobila sto se stalno kvari a ipak napreduje. Ljubavi, ostavi barem taj san mirne luke i potmulog slamanja ovo nisu dani zetve ni slavlja. Ostavi ovog covjeka u celjustima macaka, ostavi ga na svim autobusnim stanicama zajedno sa svim gubicima, nadama i ocajanjima. Ostavi ga u dnu opustjelih prigradskih kavana u drustvu sebe samog, nasamo sa strepnjama. I pusti njegov san dubok poput biblijskih dolina, sirok poput pustinja obecanih naroda, pusti taj san prazan od snova, prazan od svega, potpuno prazan, pusti ga jer taj je san nesto naj mirnije sto je ikad sanjao... Dubravko Zebic PISANJE JE OBLIK LJUBAVI Dobre pjesme moraju odlezati svoje kao vino skriveno u podrumskim bacvama, prije nego bude izneseno na nasmiljeno svijetlo dana pred ravnodusno vrijeme, koje jedini je sudac, bez prisustva pjesnika kao svjedoka obrane. Dobre pjesme da bi bile dobre moraju odlezati mozda i godine poput ubojice osudjenog na dozivotnu robiju, bez obtira koji bio razlog zlocina, porota ce biti nepristrana i nece biti nikakvih nelakotih okolnosti, sam zivot pjesnika ne znaci nista. Osim ako i on nije na neki nacin dio pjesama, premda ima i onih pjesnika ciji su zivoti zanimljiviji od njihovih stihova, Nista ne znaci ako kazem da mi je prijateljstvo svelo samo na jednog prijatelja a i njega nema u onim sporim nedeljnim popodnevima, a kucati na vrata tudje obiteljske srece nije uvijek ugodno, osim ako se ne uziva u vlastitoj poniznosti osobito pred tudjom zenom, koja ne mora razumjeti ma kako razlozi bili opravdani. I nista ne znaci ako kazem da mi se ljubav svela na samo jednu zenu a i nju moram poci traziti u sjecanju poput kakvog prezrenog pjesnika u svijetu kojim se mnoge glave kotrljaju a rijetka tek umije pjevati. Dobre pjesme ako su dobre moraju izdrzati teret vremena poput brodova potopljenih u pomorskim bitkama, kip izvadjen s morskog dna iz kostura nekog grckog broda koji je prevozio ulje, vino, zacine i sol, njemu nije vazno vrijeme u kojem se zatice jer on stoji pred vjecnoscu i njegovo se vrijeme ne mjeri satima pa makar i ne bio otkriven. Dobre pjesme ako zele biti dobre moraju biti bolje od pjesnika i moraju nastati u prkos njima samima, gotovo na rubu unistenja, gotovo samom voljom slucaja, to je nalik zaljubljenosti, u pocetku je predivno, prvih mjesec dana je carobno, a onda nastupaju nevolje, i ljubavnici se pokazu tek suoceni s preprekama, kao sto se covjek prepoznaje kakav je tek kad se razbije o zidove, to je nalik zaljubljenosti, osjecamo se bogovima, velikodusno rasipajuci poljupce i zagrljaje, gramzivo brojeci korake na ulici, a ljubav dolazi ili ne dolazi i ako se dogodi da dodje nije izvjesno hoce li ostati... |
