LOTOS
13.07.2005., srijeda
Jos mi se ne spava
 A TKO SAM JA DA ME TUGOM SVOJOM POCASTIS, PA DA TE OPLACEM I OZALIM I SNAGU SVOJU SUZOM NATOPLJENU PODARIM? NI ZNATI NECES. *** NOCAS BIH MOGAO NAPISATI Nocas bih mogao napisati najtuznije stihove. Napisati, na primjer: "Noc je posuta zvijezdama, trepere modre zvijezde u daljini." Nocni vjetar kruzi nebom i pjeva. Nocas bih mogao napisati najtuznije stihove. Volio sam je, a ponekad je i ona mene voljela. U nocima kao ova bila je u mom narucju. Ljubljah je, koliko puta, ispod beskrajna neba. Voljela me, a ponekad i ja sam je volio. Kako da ne volim njene velike nepomicne oci. Nocas bi mogao napisati najtuznije stihove. Misliti da je nemam, osjecati da sam je izgubio. Slusati noc beskrajnu, jos mnogo duze bez nje. I stih pada na dusu kao rosa na pasnjak. Nije vazno sto je moja ljubav ne sacuva. Noc je posuta zvijezdama i ona nije uza me. To je sve. U daljini netko pjeva. U daljini. Dusa je moja nesretna sto ju je izgubila. Kao da je zeli pribliziti, moj pogled je trazi. Srce je moje trazi, a ona nije uza me. Ista noc u bijelo odijeva ista stabla. Ni mi, od nekuda, nismo vise isti. Vise je ne volim, sigurno, ali koliko sam je volio ! Moj glas je trazio vjetar da takne njeno uho. Drugome. Pripast ce drugome. Ko prije mojih cjelova. Njen glas i jasno tijelo. Njene beskrajne oci. Vise je ne volim, zaista, no mozda je ipak volim? Ljubav je tako kratka, a zaborav tako dug. I jer sam je u nocima poput ove drzao u narucju, dusa je moja nesretna sto ju je izgubila. I ako je to poslednja bol koju mi zadaje i poslednji stihovi koje za nju pisem. Pablo Neruda 1924 preveo:Zvonimir Golub NA NOVU PLOVIDBU Vedri se nebo. Sunce se radja. Plovi iz luke jedna ladja; Jedna sto dugo stajase na doku, Sva izbijena, s ranama na boku. More, ko mati, vuce je na krilo. Ljulja je, sapce: Nista nije bilo. Dobrisa Cesaric (1902.-1980.) |
